Propovijed na 33. nedjelju kroz godinu B

Je li kraj blizu?

Nalazimo se na kraju još jedne liturgijske godine. Kraj liturgijske godine donosi evanđelje o kraju postojanja kakvoga poznajemo. Netko će taj kraj nazvati sudnji dan, netko smak svijeta.

Holivudski filmovi često znaju imati za temu smak svijeta, pa donose ekološke katastrofe, veliku zimu, poplave, nuklearne ratove, dolazak vanzemaljaca. U svakom slučaju svi ti scenariji ne djeluju baš utješno.

Niti naša situacija nije utješna. Cijene vrtoglavo rastu. Obnova od potresa u većini slučajeva još nije započela, i uopće ne znamo tko će taj veliki posao fizički odraditi jer je radnika malo, a građevinski materijal je jako poskupio? Broj zaraženih je svakim danom sve veći. Sve je više sukoba između onih koji vjeruju medicini i onih koji ne vjeruje u cjepivo i ne žele se cijepiti. Svjedoci smo neprestanih sukoba kako na našoj političkoj sceni tako i među narodima, u našem susjedstvu zvecka oružje. Sva ta situacija čini da su nam živci slabi, pa i unutar obitelji dolazi do sukoba i nerazumijevanja.

Je li smak svijeta blizu? Približavamo li se kraju?

Isus u današnjem evanđelju spominje sunce, mjesec i zvijezde koje prestaju svijetliti i padaju. Poganski narodi sunce i mjesec doživljavali su kao božanstva. Kraljeve i careve također se doživljavalo kao sinove bogova, pa su im se pridavale zvijezde.

Mi danas zvijezdama nazivamo poznate ljude iz estrade, filma, politike, sporta, razne influencere. Oni koji prate živote tih zvijezda, znaju koliko su često te iste zvijezde nesretne u životu i kako često padaju pod utjecajem opijata i težinom tereta javnosti.

Je li smak svijeta blizu? Približavamo li se kraju? Srljamo li u kaos?

Smak svijeta je blizu!

Da! Smak svijeta je stvarno blizu. Ustvari za kršćanina taj smak svijeta, taj sudnji dan događa se danas. Ili, ako želite, svakog dana. Danas se trebam boriti s demonima u sebi. Danas trebam postati svjestan sebe. Danas trebam prepoznati volim li Boga i bližnje kao sebe samoga. Danas trebam prepoznati radim li zlo drugima. Danas na kraju dana trebam vidjeti jesam li ili nisam bio Isusov učenik.

Nekad je teško. Bez obzira na sav uloženi trud do sada, možemo osjećati kao da smo opet na početku, kao da idemo korak naprijed, a nazad dva. Možemo osjetiti kao da nazadujemo. Može nam se učiniti da je oko nas opći kaos i da sve propada. I stvarno sve propada što nije povezano s Bogom.

Kad sve padne, ostaje Bog

Možemo se razočarati u ljude, u ljubavne veze, u karijeru, u političare, ekonomiste i u ljude crkve. Ali baš na tome svemu trebamo Bogu zahvaliti, jer dok se ne razočaram u sve ovo zemaljsko, nastojat ću ovdje graditi svoj mali raj, a kraljevstvo Božje mi ne će biti važno. Dok je sve onako kako sam planirao, niti Bog mi ne će biti važan.

Današnje evanđelje nije pesimistično. Nije niti depresivno. Vrlo je realistično. Za vjernika svijet ne ide prema kaosu, već prema zagrljaju Nebeskog Oca. Vjernik treba biti svjestan da sve zemaljske zvijezde, sve ono što smatramo vrijednostima na zemlji, sve će pasti i sve će propasti.

Ako smo svoju nadu stavili u ljude, posao, zgrade, njive, automobile, luksuzan način života, ako smo od svega toga sebi napravili bogove za koje živimo, sve će to kad-tad pasti i propasti. I ostat ćemo razočarani i slomljena srca.

Znači li to da trebamo mrziti ovaj svijet? Ne. Ali isto tako ne trebamo ga smatrati bogom. Kao vjernici pozvani smo izgrađivati ovaj svijet po mjerilima kraljevstva Božjeg, a to je vrlo teško, jer nitko danas ne želi uzeti u obzir Božje, evanđeoske vrijednosti.

Pozvani smo tražiti Boga i u Njemu nalaziti sigurnost već sada i već ovdje. Tražiti Boga znači tražiti intiman odnos s Njim. Povezati se s Njim. Pričati s Njim. Povjeriti mu ono što ustvari ne možemo ljudima reći jer nas ne će razumjeti.

Ako ovaj zemaljski život stavim na pravo mjesto u odnosu na Boga, ako svaki dan živim kao da mi je sudnji u smislu da se trudim biti dobar, onda se ne moram bojati kaosa, niti smaka svijeta, niti sudnjeg dana. Onda ustvari postajem zahvalan na kaosu, poteškoćama, neprilikama, nerazumijevanju, jer me sve to vodi prema Bogu, prema Onome koji nikada ne će pasti, koji sve vodi i u čiji zagrljaju ovaj svijet ide. Amen.