Moje evanđelje
Na današnje evanđelje vrlo sam emotivno vezan. Radi se o evanđelju koje sam izabrao za mladu misu. Moj odnos prema ovom evanđelju ima svoju povijest. Mislim da je to bilo 1996. godine. Nakon drugog razreda gimnazije, odlučio sam ući u malo sjemenište. Kod kuće ta moja odluka nije baš najbolje prošla. Odlučio sam se za dijecezansko sjemenište, te sam toga ljeta otišao na Trsat, u franjevački samostan na tjedan dana. Bio sam neshvaćeni klinac od 16 godina kojeg nitko u njegovoj ideji nije podržavao. Dok sam bio na Trsatu jedan svećenik franjevac uzeo me sa sobom, odveo u Opatiju te mi nakon pizze koju smo pojeli u nekoj piceriji, protumačio ovo evanđelja.
Tada sam se osjećao kao sin Timejev kojega su svi ušutkivali. I zato mi je to evanđelje tako drago. Taj isti svećenik franjevac nakon deset godina protumačio je to isto evanđelja na mojoj mladoj misi. Na žalost, taj franjevac, koji mi je bio toliko drag, i još mi je drag, nije podržao moju ideju da napustim franjevački red kako bih postao običan svećenik. Danas posebno molim za njega…
Nakon ovog osobnog uvoda, posvetimo se evanđelju.
Sin tradicije
Marko nam danas predstavlja jednog slijepca. Ima li što gore od bolesti? Ima! Biti siromašan bolesnik. Radi se o siromašnom slijepcu. Kad imaš novaca, možeš si barem omogućiti vrhunsku brigu i nekakve pristojne uvjete za život.
Bartimej nije osobno ime, već prevedeno na hrvatski jezik to znači sin Timejev. Zanimljivo je da nam Marko piše ime oca, ali ne i osobno ime ovog čovjeka. To ima teološki smisao. Naime, kod Židova dijete treba biti nalik ocu. Tu se ne misli na iste crte lica, na sličnost po izgledu, već na sličnost u održavanju tradicije, u opsluživanju Zakona. Sin treba živjeti kao njegov otac, opslužujući Zakon i držeći tradiciju, tu je bit sličnosti oca i sina. Ovaj čovjek opslužuje Zakon i tradiciju, ali je slijep. Ista ta tradicija tumači da je on zbog svoje sljepoće grešan ili je netko iz njegove obitelji sagriješio protiv Zakona. Ovaj siromašni slijepac opslužujući Zakon i tradiciju po njima postaje proklet i odbačen od društva, ali i redovitog života vjere.
Nalazi se na gradskim vratima. Tu prolazi svaki dan pokraj njega mnoštvo ljudi. Kažu da oni koji ne vide, imaju izražena druga osjetila. Možda je ovaj slijepac imao osobito izraženo osjetilo sluha? Možda je tjednima i mjesecima slušao s nekom Isusu iz Nazareta. I sigurno je slušao velike i čudesne stvari. I kada je shvatio da baš taj Isus prolazi pokraj njega, shvatio je da je to to! Sad ili nikad! I počeo je vikati! Kao nikada do sada u životu, jer u blizini je čovjek koji mu jedini može pomoći da promijeni svoj život.
Sin Timejev Isusa naziva Sinom Davidovim. Sin Timejev i Sin Davidov. Sin Davidov je ime za Mesiju. Sin Timejev vjeruje da pokraj njega prolazi Mesija, obećani Spasitelj.
Crkva koja ušutkuje
No, tada se događa jedna strašna drama. Marko je zapisao da su ga mnogi ušutkivali. Koji su to mnogi? To su oni koji su išli za Isusom. Možda bismo mogli reći da ga ušutkuju oni koji su Crkva, oni koji su Isusu najbliži.
Kako je to strašno kada one koji su u potrebi ušutkavaju oni koji su Isusu najbliži!? Gospodine, molim te, oprosti mi za sve one koji su bili u potrebi, a ja sam ih ušutkavao! Gospodine, smiluj mi se, što sam druge odbijao od tebe umjesto da sam ih privlačio k tebi!
Sin Timejev ne da se smesti! Kada te ušutkuju, a ti osjećaš duboko u srcu da je pred tobom prilika života, a ti osjećaš da je pred tobom trenutak kada napokon možeš zadovoljiti svoju potrebu u najpozitivnijem smislu, onda možeš samo jače vikati. Nemaš što izgubiti.
I sada do izražaja dolazi naše ljudsko licemjerje! Isus čuje i poziva ga k sebi. Oni koji su ga ušutkivali, sada ga hrabre. Maloprije su ga držali prokletim, a sada ga ozarena lica hrabre i govore mu: Ustani! Požuri! Isus te zove! Evo što ti je čovjek. Prvo misli da si proklet i da nisi dostojan da ti se obrati, a onda te hrabri. Prvo te ne želi pustiti blizu Isusa, a onda te potiče da ideš Isusu.
Baci, skoči, dođe
Marko nam donosi tri važne radnje: baci, skoči, dođe. Baci sa sebe ogrtač. Ogrtač je jedino blago koje je siromah posjedovao. Ako bi siromah založio tijekom dana ogrtač za novac, prije noći ogrtač mu je trebao biti vraćen da ne umre od hladnoće. U susretu sa Sinom Davidovim, Sin Timejev odbacuje sve svoje blago koje ima. Prepoznaje da mu Sin Davidov može dati nešto puno više od običnog ogrtača. Danas mnogi kukaju, ali malo tko će skočiti prema Isus, kako bi se oslobodio svojeg tereta. A još je manje onih koji će doći iskreno pred Isusa.
Tko je tu slijep?
I sada se događa nešto nerazumljivo. Pokušajte zamisliti tu situaciju! Zamislite slijepca kako stoji pred Isusom. I onda Isusovo čudno pitanje: Što hoćeš da ti učinim? Pa dođe mi da kažem: Isuse, pa jesi li ti slijep!? Čovjek ne vidi, pa logično je da želi vidjeti. Možda je to logično, ali Isus to želi čuti od Timejevog sina. Zašto?
U Ivanovom evanđelju u 5 poglavlju Isus susreće čovjeka koji je 38 godina bolestan. Isus njega traži i kada ga nađe pita ga želi li ozdraviti!? Isus njega pita! A ovaj se krene izmotavati i na kraju ne odgovori, već sebe predstavlja kao žrtvu, a pred njima Sin Božji koji ga želi ozdraviti.
Svi mi često mislimo da znamo što je za druge najbolje. Ali znaju li oni sami to? Zna li alkoholičar da je ovisnik? Isus od nas želi čuti što mi želimo!
Slijepac koji je prepoznao Isusa kao Mesiju, prepoznaje ga kao Učitelja od kojega hoće učiti. Želi progledati. On više ne želi biti Sin Timejev, on više ne želi slijediti tradiciju i Zakon koji ga proglašavaju prokletim, bez osnovnih ljudskih prava.
Progledati…
On je spreman progledati. I zato mu Isus kaže: Vjera te tvoja spasila. U susretu s Isusom ovaj čovjek prepoznaje nešto što je oduvijek želio, prepoznaje da ga netko prihvaća, osjeća da ga netko gleda kao ljubljeno dijete Božje, kao čovjeka s potencijalom, kao čovjeka koji nije kriv za svoje stanje. U susretu s Isusom ovaj je čovjek duhovno ozdravio. Osjetio se voljenim i prihvaćenim. Možda prvi puta u životu.
Normalan razvoj nakon ozdravljenja duha, bilo je ozdravljenje tijela, očiju. Na teološki, na simboličan način ovaj čovjek prestaje biti Sin Timejev i postaje Sin Isusov, ili možda bolje reći sin Božji, dijete Božje. On više ne nasljeduje tradiciju, običaje i Zakon svojeg oca, već u susretu s Isusovim licem, koje zrcali Božje lice, prepoznaje ono za čime čezne njegovo srce od uvijek.
Piše Marko: I on odmah progleda i uputi se za njim. Da bi se dogodila promjena, čovjek mora progledati. Mora postati svjestan. Mora jasno vidjeti svoje rane. Mora spoznati i osvijestiti sve svoje nesvjesne ili podsvjesne radnje i shvatiti da se često ponašamo nesvjesno i da nam uopće nije jasno zašto radimo to što radimo.
Neki ne žele progledati jer znaju da će se tada morati mijenjati. A kada se čovjek krene mijenjati, tada nužno mora ostaviti otrovne, toksične ljude, koji su ga cijeli život trovali svojim pričama i usporavali njegov napredak.
Nekima je lakše ostati slijepima i pustiti da ih život nosi, a da oni njeguju svoj stav bespomoćne žrtve.
Dao Bog da i mi danas zavapimo pred Bogom: Učitelju moj, da progledam! Amen.