Biti učenik?
Želim odmah na početku reći bitnu poruku današnjeg evanđelja, a za mene ona glasi: biti apostol ne znači odmah biti i učenik Isusa Krista, ; biti kršćanin ne znači odmah biti i učenik; biti Hrvat katolik ne znači automatski biti Isusov učenik. To vidimo iz današnjeg evanđelja.
Pristupe Isusu Jakov i Ivan. Pristupiti nekome znači doći mu bliže. Marko nam daje do znanja da su ova dvojica apostola daleko od Isusa. To se ne odnosi na udaljenost u metrima, već u mentalitetu. Oni su apostoli, ali nisu učenici. Marko će to dodatno naglasiti kada njih dvojica Isusa nazivaju Učiteljem, ali uopće im nije stalo do Isusovog nauka, do Isusovog načina života, do Isusove poruke.
Isus je već dva puta jasno rekao da ide u Jeruzalem, ali ne zakraljiti se, već umrijeti, položiti svoj život. Oni to ne čuju. Oni pred očima imaju sliku kralja koji uz sebe ima dvojicu najutjecajnijh ministara s kojima na neki način dijeli vlast. I baš ta najvažnije mjesta žele za sebe. Oni ne razumiju da Isus nije Mesija kakvog su oni očekivali. Isus nije došao izbaciti okupatora, niti pokoriti susjedne narode. Isus napuknute trske nije slomio, niti je ugasio onaj mali plamen koji je jedva tinjao.
Isus spominje krštenje i čašu i time ih ustvari pita žele li s Njim podijeliti njegovu sudbinu, ali ne onu neku sudbinu koja nam je zapisana u zvijezdama, ili koja se čita iz karata. Na žalost pojam sudbina poprimio je negativno značenje upravo u tom nekom okultnom smislu, vračanja, čitanja dlana, zvijezda, šalice kave ili bacanja graha. Sudbina u ovom smislu je ono što se ima dogoditi s Isusom, a sve je to dio Božjeg plana spasenja s ljudima. Ova dvojica svečano kažu da su spremni podijeliti s Isusom njegovu, ali pod križem ih ne će biti.
Traženje prvih mjesta donosi svađu
Zanimljiv je i stav ostalih apostola. Niti oni još nisu učenici. Oni se ljute se na ovu dvojicu. Kakvu ljutnju bismo mi očekivali? Ljutnju u smislu da kažu dvojici braće sljedeće: Pa ljudi Božji, upravo nam je rekao da će biti ubijen, a vi tražite prva mjesta!? Ne, nije to razlog njihove ljutnje. Oni se ljute jer su i sami htjeli tražiti prva mjesta, ali su ih braća preduhitrila.
Drugim riječima, tamo gdje netko želi biti glavni, tamo gdje netko želi gospodariti s drugima, tamo nastaje razdor i svađa. I zato Isus ne želi u svojoj zajednici mentalitet svijeta koji želi drugima gospodariti.
Dozva ih
Opet piše Marko: Zato ih Isus dozva i reče im… Mora ih dozvati jer su daleko od Isusovog načina razmišljanja. Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi.
Prvi do Isusa može biti samo onaj koji se ponaša kao Isus, onaj koji je poslužitelj, onaj koji se daje drugima, ali dobrovoljno i ne očekujući ništa za uzvrat osim toga da na licu drugog čovjeka vidi osmijeh i sreću. Ima potrebu još jednom naglasiti: gospodarenje drugima donosi svađu i nemir, služenje donosi radost, ali samo kad je dragovoljno i kad se ne očekuje ništa osim sreće onome kome se služi.
Na primjer. Ako želim biti dobar župnik, nije mi motivacija da me hvale. Jednostavno želim ljudima pokušati otkriti neke stvari koje nisu do sada vidjeli kako bi im život postao ljepši. Ako se trudim oko propovjedi, to ne činim da bi me hvalili, već da vidim na licima mojih ljudi onaj “Aha! – efekt”, onaj blagi osmijeh dok možda preko mojih riječi prepoznaju Boga živoga u svojem životu, ili dok osjećaju da im pada teret sa srca, ili da jednostavno osjete ljepotu života koju prije nisu vidjeli. Za moj trud imam pravo očekivati samo radost u srcu drugih ljudi, a ne zahvalnost, niti pohvalu. Ako očekujem zahvalnost i pohvalu, znači da sam prazan i sebičan i da mi nikada ne će biti dosta pohvala…
Blizu, a daleko
Apostoli su bili uz Isusa, prostorno su mu bilo vrlo blizu, ali ustvari su bili daleko od njega po načinu života i po načinu razmišljanja. Jesmo li i mi takvi?
Možda stojim uspravno svake nedjelje na svetoj misi, ali jesam li Isusov učenik? Želim li nešto naučiti od Isusa, slušam li ga uopće ili sam uvjeren da sve znam? Možemo govoriti da smo Hrvati katolici, ali to ne znači da smo Isusovi učenici.
Isusovi učenici ne psuju Boga, Isusovi učenici nisu zavidni, ne ogovaraju, iskreno se znaju radovati s drugima, nemaju potrebu uspoređivati se s drugima. Isusovi učenici ne razmišljaju o slavi, već se sklanjaju sa strane. Kada se nađu u škakljivim situacijama, učenici se pitaju: A što bi moj Učitelj napravio u ovoj situaciji? Učenici se trude razmišljati kao Učitelj i trude se, iako znaju da to nikada na zemlji u punini ne će ostvariti, živjeti kao što je živio njihov Učitelj. I zato bi bilo dobro pitati se danas, iskreno, jesam li učenik ili mislim da sve znam i da mi Učitelj nije potreban? Amen.