Romantično mjesto
Obično u romantičnim filmovima kada zaručnik želi zaprositi zaručnicu odvede je na neko posebno mjesto. Na neko lijepo mjesto. Na mjesto koje će njih dvoje pamtiti cijeloga života, jer su baš na tom mjestu odlučili vjenčati se.
Mjesto na kojem se događa današnje evanđelje je mjesto posebne ljepote, Cezareja Filipova. Prije se to mjesto zvalo Panias, što upućuje na poganskog boga Pana, boga prirode, što nam govori da je mjesto bio stvarno velike prirodne ljepote jer se nalazilo ispod gore Hermona, a blizu vrela rijeke Jordana. Bila je to velika oaza u pustinji. No, stari naziv Panias, govori nam da su Židovi u tom graničnom području bili pod velikim utjecajem pogana. Herod Filip preimenovao je Panias u Cezareju Filipovu u čast Tiberija Cezara, kako bi se dodvorio rimskom cezaru.
Zašto Isus vodi svoje apostole na posebno lijepo mjesto? Isus želi da se sjećaju toga mjesta jer će im se ovdje ogoliti, reći će im tko je, reći će im kako će završiti. Kao da Isus na neki način želi zaručiti svoje apostole za svoje poslanje oko propovijedanja Kraljevstva nebeskog i navještaja Radosne vijesti.
Što govore ljudi?
Krenimo redom. Uvijek me začudi Isusovo pitanje Što govore ljudi, tko sam ja? I pitao sam se je li moguće da je i Isus bio opterećen tim pitanjem? Naime, što nas više muči pitanje što drugi misle i govore o nama, to znači da imamo problem s osjećajem manje vrijednosti i imamo nisko samopouzdanje.
Na žalost, postoje ljudi koji cijeli život provedu opterećeni pitanjem što drugi o njima misle i govore, te se trude živjeti onako kako oni misle da drugi od njih očekuju. Takav život je prava muka. Žive kako bi ispunili očekivanja drugih. A što je najgore, to je sve samo u njihovoj glavi.Misle ako budu živjeli prema očekivanjima drugih da će ih drugi cijeniti, prihvaćati, voljeti. Ali sve je to jedna velika prijevara. Zašto?
Tko su ti drugi? U odnosu možemo biti samo s osobom koja ima ime i prezime i koja može jasno izraziti svoj stav. Ti drugi, bez imena i prezimena su strašila, spodobe ili duhovi naše unutarnje ranjenosti koji nas progone.
Isus, kao Sin Božji i kao ostvaren čovjek u punini nije bio opterećen time što drugi o Njemu govore i misle. Ali je znao da je za druge važno što oni misle o Njemu.
Za mene je važno što mislim o Isusu
Za nas je važno što mislimo o Isusu. Za nas je važno što mi kažemo tko je On. Pitanje identiteta Isusa Krista, određuje i naš odnos prema Njemu. Drugim riječima, moj odnos s Isusom temelji se na tome što ja mislim o Njemu i kako ja odgovaram na pitanja tko je On za mene.
Sigurno da moj odnos prema Isusu ne će biti isti ako je On za mene samo čovjek koji je pokretao revolucije i borio se protiv klasnih neprijatelja, ili, ako je On za mene Bog i Čovjek, Sin Božji, moj Spasitelj.
I zato ako ideš na misu, moliš, ali nisi zadovoljan i nema blagoslova u tvojem životu, možda je to znak da imaš krivi odgovor na pitanje tko je Isus za tebe.
Učenik koji želi učiti Učitelja
Petar u Duhu Svetom daje točan odgovor na pitanje tko je Isus, ali kada se Isus potpuno ogoli i kaže kako će završiti, Petar odmah djeluje ne više po Duhu, već ljudski. Na koji način? Odmah ide Isusu govoriti što bi Isus trebao napraviti.
I mi to često činimo kada u molitvi tražimo da Isus napravi ono što mi želimo, bez da se pitamo je li to za nas najbolje i je li to Božja volja za nas. I onda smo još ljuti na Boga kad ne ispuni naše prohtjeve i ne promijeni ljude i situacije onako kako mi mislimo da je najbolje.
Prijevod nam je malo problematičan. Isus ne kaže: Nosi se od mene, Sotono!, nego: Stani iza mene, Neprijatelju! Svaki puta kada mi nešto tražimo od Boga, ustvari stavljamo se ispred Njega kao oni koji znaju bolje od Njega i kao oni koji bi trebali ići ispred Boga, a On bi nas trebao slijediti. Petar je pobrkao lončiće, umjesto da bude učenik, htio je biti učitelj i to onaj koji će učiti samoga Boga. I mi smo često takvi. Što prije prestanemo s tom praksom, prije ćemo osjetiti ljepotu vjere i pouzdanja u Boga.
Spasi sam sebe!
Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga, kaže Isus. Epidemija koju proživljavamo, kao i potres, pokazali su nam kako je naše postojanje i naše zdravlje krhko. Živimo u kulturi samospašavanja i svijet bi bio najsretniji kada bi našao lijek protiv smrti, no vidimo da toga nema. Dobro je nastojati živjeti zdravo. Dobro je koristiti dodatke prehrani koji jačaju naš imunitet, ali sami se ne možemo spasiti.
Nije li i Isus u najtežim trenucima slušao riječi: Spasi sam sebe! To je vječita napast koju nam Božji Neprijatelj šapuće: Spasi sam sebe!
Što se više trudimo oko svojeg samospasenja, to ćemo biti više nesretni. No, nešto ipak možemo učiniti da popravimo kvalitetu našeg života. Možemo se truditi biti na pomoć i uslugu drugima. Ali, pažnja! Ako to budemo činili s očekivanjem da nas drugi hvale i da nam budu zahvalni, opet ćemo biti nesretni i razočarani!
Izgubiti život poradi mene i evanđelja, kako Isus danas kaže, znači činiti drugima ono što bismo htjeli da drugi nama čine. Bez interesa, bez naplate, bez očekivanja, a to je svetost! Amen.