Rješenje nije oko nas
Pred nama je danas poznato evanđelje o umnažanju kruha. Ovo evanđelje donose sva četvorica evanđelista. Radi se o najvećem Isusovom čudu, kako su to shvaćali Isusovi suvremenici, ali označuje početak Isusovog, na prvi pogled, neuspjeha.
Pokušajmo vidjeti koje nam naglaske stavlja Ivan u svojem izvještaju.
Kada Isus pita gdje kupiti kruha za mnoštvo, Andrija vidi da jedan dječak ima skromnu užinu koji mu je možda mama spremila. Zanimljivo je baš to da u rješavanju problema uvijek gledamo što bi drugi trebali. Zašto Andrija nije rekao što on ima?
Taj skroman obrok od ječmenih peciva podsjeća na čudo o kojem smo slušali u prvom čitanju, kada je Elizej nahranio stotinu ljudi. Elizej je bio Božji čovjek, a ovdje pred nama je Sin Božji, čovjek i Bog.
Izvještaj o umnažanju kruha slika je euharistije, svete mise, na koju se mi kršćani okupljamo svake nedjelje.
“Leći”
Što čini Isus kako bi nahranio mnoštvo? Prvo zapovijeda da ljudi posjedaju, doslovno da se ispruže. Zašto nam je to važno? U rimsko-grčkoj kulturi bio je običaj za vrijeme svečanog obroka da se ljudi ispruže, legnu, oko stola. Glave su bile okrenute prema stolu. Tako su blagovali bogati, oni koji su imali sluge koje su ih mogli posluživati da ne moraju ustajati.
Kada Isus zapovijeda da se ispruže za vrijeme blagovanja što čini? Daje ljudima dostojanstvo! I možda su ti siromašni ljudi po prvi puta u životu tako blagovali, svečano, kako to čine bogataši i možda im je po prvi puta u životu netko posluživao.
Dok slavimo svetu misu, Isus nam daje dostojanstvo, mi smijemo blagovati kao uglednici, kao velikaši koji imaju sluge koje ih poslužuju, svečano smijemo blagovati! Ali i to još nije sve! Za vrijeme mise, Isus je taj koji nas poslužuje, on je i naš konobar.
“Ljudi”
Zanimljiva je i riječ ljudi. Ivan za riječ ljudi koristi dva različita izraza: prvo ljudi, zatim izraz zreli ljudi, a onda opet samo ljudi.
Već sam rekao da je ovo Isusovu najveće čudo početak Isusovog kraja. Ljudi nisu razumjeli što je Isus htio. Jesmo li mi razumjeli?
Isus prvo uči ljude da se svatko zapita: Što ja imam da bih mogao dati zajednici? Što ja imam a da mogu svima dati i da svi imaju koristi od toga? Što ja imam za druge? Čime ja mogu uljepšati život drugima? Na koji način ja mogu pomoći da se riješi neki problem? To su zrela pitanja, tako razmišljaju zreli ljudi.
A kako razmišlja većina čovječanstva? Nezrelo i sebično. Što ja mogu uzeti za sebe od drugih? Kako da drugima uzmem i da nitko ne primijeti? To je korupcija.
Kada kršćanin shvati te tri stvari, da je pozvan dati nešto od sebe za zajednicu, da mu za vrijeme mise Bog daje dostojanstvo koje mu svijet oduzima, i da ga dvori sam Sin Božji, na gozbi u kojoj je Isus i žrtva i žrtvenik i svećenik, tada kršćanin postaje zrela osoba i tada misa postaje nešto predivno, a ne obaveza niti moranje, niti gubljenje vremena, i tada misa ne može biti preduga.
Neshvaćeni Bog
Na žalost, nisu ga razumjeli, i nakon što je Ivan bio upotrijebio izraz zreli ljudi za vrijeme blagovanja, ponovno upotrebljava izraz ljudi.
Besplatni obrok koji je bio poziv na davanja, ljudi su shvatili kao stalni poziv na besplatno čašćenje, obrok bez muke. A Isus im je htio pokazati, htio im je dati primjer kako i oni trebaju raditi, ali oni žele Isusa natjerati da im svaki dan daje jesti, a da oni sami ništa ne moraju činiti.
Nije li i u našem društvu isto? Kada je netko dobar prema tebi, kada se netko trudi, umjesto da mu to priznaš ti očekuješ da bude takav stalno. I ako samo jednom nije bio onakav kakav si očekivao, onda se pobuniš protiv toga čovjeka i kreneš ga ogovarati. Jer je jednom imao loš dan. A nisi svjestan da iskorištavaš tog čovjeka i misliš da na to imaš pravo.
Toliki su posustali. Ne mogu više. Nemaju snage. Razočarali su se. Ubijali su se u poslu, u služenju nama, a nikada im nismo pokazali zahvalnost. Mislili smo da je to normalno! E, pa nije normalno da je čovjek dobar! Na žalost, to više nije normalno! I ako imaš dobrog čovjeka uz sebe, bez obzira tko on bio, pohvali ga! Zahvali mu! Ali ne kada umre, već za života! Kada bismo znali pohvaliti jedni druge, dobili bismo snagu za truditi se biti dobri, jer, ponavljam, danas više nije normalno da su ljudi jedni drugima dobri!
S druge strane i mi često očekujemo da netko drugi napravi neki posao. Na primjer, sjećam se dok sam bio u Zagrebu pa zimi padne snijeg i sad svi gledaju tko će doći očistiti snijeg. Stoje na prozorima ili pred ulazima prekriženih ruku i čekaju da gradonačelnik pošalje nekoga da očisti snijeg. Pa kritiziranje, pa psovanje, pa prozivanje i ljudi se skoro poubijaju oko očišćenog parkirnog mjesta. A da su se svi ustali samo pola sata ranije, uzeli lopatu u ruke, grad bi bio čist.
Isus se povlači od njih
Zapisao je Ivan: Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
Ideš li na misu, a ne osjećaš se sretno i ispunjeno? Moliš se, a ništa se ne mijenja? Ne vidiš božji blagoslov u svojem životu? Pa to je zato jer ti je vjera obveza i moranje! Ma, otjerao si, čovječe, Isusa od sebe! Povukao se jadan od tebe, jer ga ne razumiješ! Isus nije pisao knjige, Isus nije razvijao teorije niti ideologije, Isus ti je pokazao svojim primjerom! Jednostavnim primjerom koji svatko razumije!
Isus kaže: Dijelite! A ti gledaš gdje ćeš uzeti za sebe! Isus Kaže: Pohvalite jedni druge i budite zahvalni! A ti vječito prigovaraš, samo tražiš negativnosti, ogovaraš i misliš da drugi moraju biti dobri prema tebi.
Vrijeme je da kažemo popu pop a bobu bob! Vrijeme je da se prestanemo zavaravati! Vrijeme je da prestanemo tražiti izlike! Vrijeme je da se obratimo! Samo te Isus može spasiti, ali svojim načinom razmišljanja i svojim riječima i svojim postupcima, da li ti pozivaš Isusa u svoj život ili ga tjeraš od sebe?
Nama je teško kad se razočaramo u ljude, a zamišljam koliko je tek bilo teško Sinu Božjem! Zašto? Pa, pokazao nam je kako biti sretni, ali mi uporno ne želimo prihvatiti Njegove riječi i djela i mislimo da smo pametniji od Njega.
Zamisli da od danas, samo mi koji smo ovdje okupljeni, krenemo razmišljati i pitati se: Što ja mogu dati drugim ljudima da svijet bude bolje mjesto za život? Što je to Bog meni dao da je mogu vratiti ljudima i uljepšati život drugima? Čime ja mogu pomoći da se riješi neki problem? Kada bismo tako razmišljali, promijenili bismo cijeli svijet. No, svijet nas nikada ne će ohrabriti da tako razmišljamo, jer svijetu trebaju pohlepni ljudi, svijet može manipulirati sa pohlepnim ljudima i upravljati s njima.
Isus nas poziva na promjenu, Isus nas poziva da promijenimo svjetovni način razmišljanja s evanđeoskim načinom razmišljanja. Jedan način razmišljanja donosi sukobe, mržnju, brigu, nezadovoljstvo. Drugi način razmišljanja donosi radost i mir.
Izbor ja na svakome od nas, a taj izbor glasi: s Isusom u život ili otjerati Isusa od sebe i svoje obitelji. Svaki izbor sa sobom nosi posljedice, a to su sretan život ili nesretan život. Ti biraš! Amen.