Propovijed na 16. nedjelju kroz godinu B

Strah od odmora

Iz današnjeg evanđelja izdvojio bih dvije misli.

Prvo. Primjećujemo da Isus potiče ili čak šalje svoje učenike na odmor.

Vrijeme je godišnjih odmora. Možemo se pitati koliko je i je li uopće naš odmor kvalitetan? Starije generacije nisu naučene na odmor u smislu da negdje odu.

Za vrijeme dok smo bili zatvoreni zbog korone, čuje se da je porastao broj obiteljskog nasilja. Možemo zamisliti nekoga tko radi, a zatim ostali dio slobodnog vremena provodi u kafiću, a u obitelj dođe samo prespavati. Ili nekoga tko radi takav posao da je stalno na terenu. Za vrijeme dok su kafići bili zatvoreni i nismo smjeli jedni druge posjećivati ili dok se radilo od doma, takvima je moralo biti jako neobično provoditi cijelo vrijeme doma u obitelji i nije čudo da je dolazilo do svađa i nasilja, jer sad od jednom cijelo vrijeme moraš biti s onima koje si prije povremeno viđao.

Ponekad imam dojam kada se vikendi spoje da određene osobe već drugog dana praznika ne znaju kamo bi sa sobom. Bojim se da ima puno ljudi koji jednostavno nisu kadri uzeti odmor. Od-maknuti se. Otići izvan uhodanoga.

I stvarno, nije jednostavno živjeti život bez svakodnevnog moranja. Ono što moramo određuje naš životni tempo. Dokazano je da naš mozak djeluje po principu rutine, pa tako na primjer, uvijek ustajemo na isti način, jutarnju higijenu i tuširanje radimo svaki dan na isti način. Čak i kuhamo uvijek ista jela i teško se odlučimo na neke novitete. Godišnji odmor bi trebalo biti vrijeme kada prestaju moje rutine.

Živimo u kulturi koja nas prihvaća samo ako radimo, ako privređujemo. I često kao da imamo grižnju savjesti ako odemo na odmor i ne budemo radili. Godišnji odmor je vrijeme za obnovu snage i smijem ne raditi.

Uživanje za vrijeme odmora

Smijem si dopustiti da ne radim ništa. Smijem si dopustiti uživati. Evo još jedne riječi koja je negativno opterećena i koja nas podsjeća na grijeh.

Kršćani bi trebali biti ljudi uživanja. Uživanje je temeljno pozitivan osjećaj koji bi nas trebao podsjećati na raj i na Boga. No, kada se čovjek udalji od Boga, onda uživanje postaje pretjerivanje koje vodi samouništenju, bez obzira radi li se o alkoholu, hrani, kocki, lijenosti…

Rekao bih da je godišnji odmor trenutak uživanja s Bogom, kada sam zahvalan za slobodno vrijeme, kada sam zahvalan za one s kojima to vrijeme mogu provesti, kada sam zahvalan što mogu duže odspavati i možda eksperimentirati u kuhinji kuhajući neko novo jelo. Kršćansko uživanje temelji se na umjerenosti.

Godišnji odmor posebno je važno vrijeme za obnoviti svoju vezu s Bogom. Ne možemo se više izvlačiti na koronu, ili da ne stižemo na misu jer nemamo vremena. Na žalost, bojim se da većina godišnji odmor doživljava kao odmorom i od Boga. Za vrijeme godišnjeg odmora mogu ponovno započeti ići na misu, mogu malo više moliti, mogu uzeti Evanđelje u ruke ili pročitati neko knjigu o vjeri. Želim vam da znate u životu pronaći, ili čak izboriti se, za kvalitetan odmor, kako godišnji, tako i tjedni i dnevni.

Pastiri i narod

Druga misao današnjeg evanđelja je Isusova žalost jer je narod bez pastira. Oni koji baš i ne vole Crkvu, reći će da se u Crkvi vjernike tretira kao ovce. Ustvari, istina je potpuno drugačija. Crkva potiče vjernike da razmišljaju svojom glavom i da ne prihvaćaju sve što im se servira.

No, moramo priznati da narodu treba vodstvo, i u državi i u politici i u Crkvi.

A da nam trebaju vođe-pastiri, dokaz je i naša država u kojoj je vrlo izražena korupcija, koji se računa po indeksu percepcije o korupciji, a stručnjaci govore da je korupcija jedan od glavnih razloga iseljavanja i izumiranja našeg naroda.

No, to već sve dobro znate. Možda ne znate ovo? Među utemeljiteljima Europske unije osobito su nam zanimljiva tri imena: Konrad Adenauer, Alcide de Gasperi i Robert Schuman i njih trojicu prikazuje gornja fotografija.* Sva trojica su bili iskreni vjernici, a za dvojicu od njih je pokrenut postupak proglašenja blaženima.

Pronašao sam podatak da je europska zastava prvotno prihvaćena od Europskog vijeća 8. prosinca 1955. na dan kada se slavi Bezgrešno Začeće BDM. Plava boja je marijanska boja, a Blažena Djevica Marija prikazuje se s krunom od dvanaest zvijezda.

I sada pitanje: kako je moguće da smo od utemeljitelja Europe koji su na putu da ih Crkva proglasi svetima, kako smo od Europe koja je na svoju zastavu stavila simbole BDM, došli do toga da Europska unija nije htjela niti navesti svoje kršćanske korijene. I sve to u 60-tak godina.

Odgovor glasi: nema vođa-pastira. Vođa-pastir ne misli kako osigurati sebi i svojima lagodnu budućnost. Vođa-pastir nastoji zajednici omogućiti blagostanje, a ne sebi. Vođa-pastir svjestan je da ne može pobijediti zlo, ali se zato kloni zlih ljudi. Vođa-pastir zna da ne može iskorijeniti korupciju, ali zato sam ne želi biti dijelom korupcije.

Takve vođe narod treba izmoliti. Ali ako narodu nije stalo, ako i narod živi kao i oni koje kritizira, tada će narod biti bez pastira, kako u državi, tako i u crkvi. Jer, narodna izreka kaže da narod ima vođe kakve zaslužuje. Pa svaka kritika prema vođama, u isto vrijeme kritika je prema narodu. Kakav narod, takva mu vlast. I bolje ne zaslužuje. Amen.

* izvor: https://www.agensir.it/europa/2018/05/08/robert-schuman-ideals-and-concreteness-mons-ardura-he-valued-politics-as-a-path-to-holiness/