Neuspjeh kao prašina
U današnjem evanđelju Isus daje upute svojim učenicima i šalje ih naviještati Evanđelje. Ustvari jedno od glavnih poslanja ili djelovanja za kršćanina trebalo bi biti baš to: naviještati Radosnu vijest. Drugim riječima, javno svjedočiti da je Isus promijenio moj život na bolje. To ne znači sebe stavljati u prvi plan i hvaliti se kako smo postali dobrice, već u prvi plan staviti Isus i njegovo Evanđelje kao nešto istinito, živo i djelotvorno!
Dok im daje savjete kako ispuniti svoje poslanje, Isus im daje jasne savjete i za one situacije kada će ih ljudi odbijati.
Nama danas baš to nedostaje! Savjeti za životne neuspjehe. Ti savjeti nam nedostaju jer živimo u vremenu koje govori samo o uspjehu, koji je često prividan i bez pokrića. U našoj instant kulturi u kojoj se sve želi postići bez truda i na brzinu, nema mjesta za neuspjeh. Ustvari svijet u kojem živimo ne računa na neuspjeh, pa se niti ne zna s njime nositi.
Neuspjeh doživljavamo u nama samima i u našem odnosu s drugima. Neuspjeh u nama samima dolazi kada postanemo svjesni da nismo ostvarili ono što smo planirali. Neuspješno se trudimo zadržati dobru liniju, neuspješno se trudimo završiti školu ili fakultet. Neuspješno pokušavamo naučiti svirati neki instrument. Neuspješno pokušavamo održati na životu neki odnos s drugom osobom. Neuspješno pokušavamo prestati pušiti ili psovati. Neuspješno pokušavamo od sebe napraviti onu idealnu sliku koju smo zacrtali.
Neuspjeh doživljavamo i onda kada mislimo da nismo ispunili očekivanja drugih ljudi. Pa osjećamo da smo druge razočarali, iznevjerili ili se osjećamo glupima pred drugima.
Najčešće nas strahovi od neuspjeha blokiraju da živimo život u punini. Strah da ćemo nešto pokvariti ili da će nas drugi osuditi.
Taj straha od neuspjeha jedan je od razloga da ne činimo ono najvažnije što bismo kao kršćani trebali činiti, a to je da svjedočimo da je Bog živ i da djeluje u našem životu. Ne svjedočimo zbog straha da nas ne će razumjeti ili da će nas proglasiti konzervama, fanaticima, luđacima. A možda ne svjedočimo Evanđelje jer Isusa nikada nismo sreli kao živoga Boga koji se brine za nas, a to je velika šteta.
Isus neuspjeh pred ljudima uspoređuje s prašinom: Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.
Za razliku od Isusa, mi neuspjeh doživljavamo kao veliki teret, veliki uteg kojeg ne uspijevamo pomaknuti zbog njegove težine.
Možda doživljaj neuspjeha ima veze i s našim egom, pa bismo mogli reći da što smo veći egoisti, da ćemo imati većih problema s neuspjehom. Netko tko misli da je neka veličina, netko tko sam sve želi postići u životu, i to bez Boga, taj sebi ne oprašta pogreške i teško se nosi sa strahom od neuspjeha.
Ali netko tko nije umišljen da je neka veličina, netko tko nije opterećen sam sobom, svjestan je da je samo čovjek. I da čovjek može pogriješiti. I da čovjek griješi. Onaj tko je povezan s Bogom u svojem neuspjehu prepoznaje potrebu da se približi još više Bogu.
Na svakome je od nas izbor: neuspjeh kao teret, ili neuspjeh kao prašina koja nas potiče na veću blizinu prema Bogu.