Ići kamo ne želiš
Nejasan je problem na početku današnjeg evanđelja. Isus kaže: Prijeđimo prijeko i sve živo se zakomplicira što se moglo zakomplicirati. Gdje to Isus želi ići? Kamo to vodi svoje učenika?
Prijeko je poganski kraj. Pogani su oni koji nisu Židovi. Židovi pogane smatra psima. Ustvari, Židovi uopće ne uzimaju u obzir pogane. Isus želi ići tamo gdje niti jedan pobožan Židov ne bi išao.
Otpor
Učenici pružaju otpor. Zašto? Učenicima je s Isusom lijepo jer se svi dive Isus, uz Isus i oni, bez obzira što su obični ribari bez škole, postaju važni. Ljudi ih povlače za rukav, mole ih da im pomognu doći Isusu, postaju važni i uživaju u tome. Među narodom se govori da je Isus dugo očekivani Mesija koji će osloboditi židovski narod i pokoriti sve ostale narode kako bi Židovi njima gospodarili.
Učenici ne žele napustiti taj lijepi osjećaj, ne žele ići tamo gdje nikoga nije briga niti za Mesiju, niti za vjeru, niti za njih. Ne žele ići tamo gdje nemaju ugled, povlastice i rezervirano mjesto u društvu. Odupiru se. Plod njihovog nezadovoljstva, plod njihovog otpora je oluja. Možda zvuči pretjerano, ali kada netko nešto ne želi, stalno će naći razloge protiv onoga što bi trebao napraviti.
Mnogima koji sebe nazivaju vjernicima, epidemija korone baš je dobro došla da ne moraju ići u crkvu. Sad imaju i opravdanje.
Nisam nerazboriti. Puno ljudi mi je reklo da dolaze kod nas na misu jer smo se držali propisa. I upravo je na tome naglasak! Pravi vjernik će sve napraviti da dođe na misu i ništa mu ne će biti teško. Jer zna da njegova vjera živi od nedjeljne mise i za nedjeljnu misu!
Oluja
Toliko puta u životu sami smo krivi za svoje oluje. I kada se oluje dogode, poput apostola, odmah krivimo Isusa. Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?, uplašeno viču učenici. Isus spava. On spava jer to nije njegova oluja. On zna kamo ide, zašto ide i zna da će tamo doći. I na kraju, On zna tko je On. Učenici to ne znaju. Da su znali, ne bi se plašili. Zamisli da imaš Isusa za suvozača u svojem automobilu. Ničega se ne bojiš, niti nezgode, niti policije, niti nesavjesnih vozača. Zašto nema straha? Pa Isus je s tobom!
Ali učenici vide u lađi običnog čovjeka koji spava. Mislili su da je važan, ali sada kad im je život u opasnosti kao da ne vjeruju da je s njima u lađi Mesija, Spasitelj, Osloboditelj. I upravo je ta rečenica koju učenici govore jedna od većih psovki na Boga. Oni govore: Zar ne mariš što ginemo?, a On na križu daje svoj život za njihovo i naše spasenje.
Isus je smirio more i oluju, a učenici se pitaju: Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju? Njegovi učenici, koji sve o njemu znaju, pitaju se tko li je ovaj? Kako je žalosno kada vjernik ne poznaje svoga Boga.
I danas ima onih koji sebe nazivaju vjernicima, ali ne poznaju svoga Boga. Doživljavaju ga i kao strogog sudca i kao policajca i kao onoga koji će nas kazniti, ali nisu upoznali Boga kojega nam je Isus došao otkriti.
Oluje u našem životu nastaju kada nismo spremni ići tamo kamo Bog želi da idemo. Oluje nastaju kada želimo da se svi drugi promijene, osim nas samih. Oluje nastaju kada ne znamo tko je Isus za nas, kada ga držimo za običnog čovjeka, a ne Boga. Oluje nastaju kada se bojimo izaći iz naše sigurnosti u nepoznato.
Ostati miran u tuđim olujama
Često me pitaju kako u nekim situacijama mogu biti miran. Naučio sam prepoznati kada je čovjek u oluji. Tuđe oluje nisu moje oluje. Čovjek u oluji nije spreman slušati glas razuma, već grozničavo traži način da se spasi.
Naučio sam u životu da ja nisam spasitelj. I znam da ako netko u meni gleda spasitelja da će se kad-tad razočarati zbog moje grešnosti, nesavršenosti i ograničenosti.
Naučio sam da ima ljudi koji ne žele probuditi Isus u lađi svoga života, jer znaju da bi se tada morali promijeniti, pa radije ostaju cijeli život u oluji.
Upoznati Isus i slušati Ga kamo nas šalje, znači biti bez životnih oluja. Amen.