Krive slike o kraljevstvu Božjem
Tema današnjeg evanđelja je Kraljevstvo Božje i njegovo djelovanje. Kraljevstvo Božje nisu anđelčići koji skakuću po oblačićima svirajući harfice. Kraljevstvo Božje nije jednom negdje i možda. Kraljevstvo Božje nije nešto što dolazi na kraju moga života. Kraljevstvo Božje ne znači da sada moram patiti i mučiti se, kako bih onda nakon smrti uživao s anđelima na oblacima ili u nekakvom savršenom raju. Kraljevstvo Božje nije opijum za narod, nije flaster koji se stavlja umirućima da im umanji boli. Kraljevstvo Božje mora biti sada i ovdje. Istina, ne još u punini, ali osjetljivo! Osjetljivo do te mjere da ispunja moj život smislom, radošću i mirom.
Sveti Pavao u poslanici Rimljanima piše: Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome.
Kraljevstvo Božje između krajnosti
Svijetu u kojem živimo jako je stalo da kršćani ne razumiju što je Kraljevstvo Božje. Pa i među nama kršćanima ima krajnosti kada se razmišlja o toj stvarnosti koju je Isus uspostavio, navijestio, donio. S jedne strane imamo one koji sebe doživljavaju vjernicima, ali uopće ih nije briga o Kraljevstvu Božjem, ili ga zamišljaju kao što sam spomenu na početku, onako kako možda djeca zamišljaju raj s malim bucmastim anđelima i oblačićima. S druge strane su oni vjernici koji priželjkuju teokraciju, Božju vladavinu na zemlji u čije ime upravlja katolički monarh koji donosi zakone u skladu s evanđeljem i uništava sve zlikovce.
Zadnjem opisu bi odgovarao možda film Kraljevstvo nebesko koji govori o ratovima u srednjem vijeku između muslimana i katolika oko Jeruzalema.
Strah od Kraljevstva Božjeg
Zašto se svijet u kojem živimo boji Kraljevstva Božjeg i zašto ga ono ugrožava? Jedan od temelja kraljevstva Božjeg je pravednost, a svijet u kojem živimo često je nepravedan, korumpiran i pokvaren, do te mjere da se nekad jednostavno bojimo budućnosti. Bojimo se zamjeriti moćnicima i institucijama jer se pred njima osjećamo bespomoćno, a dodatno smo frustrirani kada vidimo nepravdu protiv koje se ne možemo boriti. Svijetu u kojem živimo mi smo samo broj, koji se vrlo lako može zamijeniti drugim brojem. Zato nam je potrebna alternativa koja će nam pomoći živjeti punim plućima u svijetu u kojem živimo, a ta alternativa je kraljevstvo Božje.
Primjećuje se u odnosu s Bogom i bližnjim
Kako ja zamišljam tu alternativu, kako ja zamišljam to kraljevstvo Božje na zemlji ovdje i sada? Prije svega, i to je glavni uvjet, trebam uspostaviti dobar odnos s mojim Bogom. Trebam mu reći da želim biti dio Njegovog kraljevstva, da želim ući u njegovo kraljevstvo. Dobar odnos s Bogom ću uspostaviti kroz molitvu svaki dan, barem kratku, kroz redovitu ispovijed i nedjeljnu misu.
Kada sam to učinio onda započinjem uspostavljati dobre odnose s bližnjima. Da bih uspostavio dobar odnos s drugima, trebam prestati mijenjati ljude i prihvatiti ih onakvima kakvi jesu. Kada prestanemo željeti mijenjati ljude, shvatiti ćemo da nam neki od ljudi, takvi kavi jesu, samo otežavaju život.
To znači da ću neke loše odnose morati odmaknuti od sebe. Jednostavno moram shvatiti da negativni ljudi, zločesti ljudi, ljudi koji ogovaraju, ljudi koji uvijek krive druge za sve, takvi ljudi me jednostavno vuku dolje i nikada mi ne će pomoći da osjetim Kraljevstvo Božje.
Takve ljude ne treba mrziti. Na žalost, oni ne dopuštaju da im pomognemo, oni nas samo žele zaraziti svojom negativom, svojim spletkama, svojim ogovaranjem, svojim nemirom. Pred takvim ljudima dužni smo svoj život spasiti i otići, distancirati se, ne dopustiti da gospodare s nama, postaviti jasne granice.
Gradi se…
Kada sam uspostavio dobar odnos s Bogom i bližnjima, tada idem graditi Kraljevstvo Božje. Prva faza te izgradnje je rečenica: NE činite drugima, što ne želite da drugi vama čine. Zamislite kada bismo samo mi koji ovo čitamo živjeli po toj rečenici!? Mi bismo mogli promijeniti cijelu našu Domovinu!
Izgrađujući Kraljevstvo Božje, možemo se preplašiti nepravde, korupcije, bahatosti moćnika i lijenosti raznih birokracija i institucija, ali dobar odnos s Bogom i bližnjima daje mi snage i hrabrosti. Ako ustrajemo u izgradnji Kraljevstva Božjeg, u jednom trenutku primijetit ćemo kako se moćnici ovoga svijeta ruše, kako zlo izjeda zlo, kako zlo ruši i uništava bahate. Kada uđeš u odnos sa zlom, zlo te izjede, uništi te. Možeš imati novaca, nekretnina, automobila, ali nemaš mir, nemaš životno zadovoljstvo i smisao života. Zlo ti može dati materijalno, ali ne može ti dati život, niti ljepotu života. Zato se treba prestati bojati zlih ljudi jer znaš da će imati jako ružan kraj ako se ne obrate i povjeruju Bogu.
Ako ste ikada osjetili zlo drugog čovjeka na svojoj koži, i ako ste se išli informirati o tom čovjeku, mogli ste doznati da se radi o duboko nesretnom čovjek koji živi u duboko nesretnoj obitelji ili živi sam jer su svi drugi glavom bez obzira pobjegli od njega.
Kraljevstvo Božje gradi se zajedno s drugima i uz pomoć drugih. Zamislite svijet u kojem susjedi pitaju jedni druge: Kako ti mogu pomoći? Ili podijele jedni s drugima koji kolač, pozovu jedni druge na ručak…
Jesam li već u njemu?
Kako ćemo znati jesmo li već sada u kraljevstvu Božjem? Zna se čuti, najčešće kao izlika zašto netko ne ide na ispovijed, ove riječi: Nikoga ne mrzim, nikome ne želim zlo, nikoga nisam ubio. Dobro, a jesi li sretan, ispunjen, miran i blagoslovljen?
U Kraljevstvu Božjem može biti samo netko tko ne mrzi, netko tko ne želi zlo drugima, netko tko ne doživljava ljude kao konkurenciju. Između sebe i negativnih ljudi treba postaviti jasne granice i ne dopustiti da zločestoća drugih prelazi na mene. Biti dio Kraljevstva Božjeg znači osjetiti u sebi duboki mir, radost, osjetiti da mi život ima smisla i da vidim kako se mijenjam na bolje, a to je jedan tako dobar osjećaj!
Postoji li stvarno?
Postoji li kraljevstvo Božje? Postoji! Najdublje čežnje našega srca dokaz su da ono postoji. Želja da živimo bez kraja, želja da nas vole i da mi volimo, da nas poštuju i da mi poštujemo druge, želja za dobrim odnosima u braku i obitelji, želja za prihvaćanjem u susjedstvu i na radnom mjestu, želja za mirom… sve to govori o Kraljevstvu Božjem koje je u nama. Puno toga uopće ne usuđujemo se reći niti na glas, a osjećamo da postoji u našoj nutrini, a te želje kao da su prelijepe i neostvarive u svijetu u kojem živimo. Za puno toga osjećamo kao da je nemoguće da nam se dogodi. I svijet nam sigurno ne će pomoći. Svijet ne želi sretne ljude, jer s njima ne može upravljati. Ali Bog može pomoći da već sada doživimo puninu života. Samo je pitanje jesmo li mi na to spremni i želimo li već sada biti u Kraljevstvu Božjem? Amen.