Bez muke nema niti osjećaja uspjeha
U osnovnoj i srednjoj školi muku sam mučio s matematikom. Nije bilo puno bolje niti s fizikom i kemijom. Čim bi se pojavile jednadžbe, ja bih zablokirao. Znao sam plakati nad zadacima iz matematike. Osjećao sam se bespomoćno i glupo.
Baš zbog tih negativnih osjećaja, bilo je divno kada bih shvatio zadatak. Ili čak u srednjoj školi onaj osjećaj kada bih odjednom shvatio kako se računa neka formula iz kemije. A onda onaj osjećaj kada sam kao maturant iz matematike imao vrlo dobar. Došla je mlada nastavnica koja nam je znala objasniti, koja je s nama vježbala zadatke.
Kasnije sam se znao nalaziti u životnim situacijama koje nisam želio. Znao sam baš osjetiti na svojoj koži, u svojem životu ono što piše u Poslanici Rimljanima o nutarnjoj borbi: Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim – to činim… Htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim. Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio činiti dobro, nameće mi se zlo. Po nutarnjem čovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, ali opažam u svojim udovima drugi zakon, koji se bori protiv zakona moga uma i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.
Život bi se trebao razvijati. Mi bismo se trebali razvijati. Najveća žalost na ovom svijetu jest čovjek koji ne radi ne sebi, koji ne napreduje. No, razvoj treba biti postupan.
Najveću štetu drugima i sebi činimo onda kada ljudima pokušavamo objasniti stvari koje nisu bili spremni prihvatiti, koje ne mogu mogli prihvatiti.
Ista stvar se događa i u našoj vjeri. Vjera se treba razvijati. Vjera se treba vježbati i učiti. Kako je krasno dobiti uvid u svoj život. Kako je oslobađajuće prepoznati svoje potrebe. Shvatiti što je uzrok naših potreba i živjeti punim plućima, ali nikada ne ugrožavajući druge!
Ipak nešto nedostaje
Nije bilo dovoljno da se Bog utjelovi u Isusu iz Nazareta i rodi u Betlehemu. Nije bilo dovoljno da Isus iz Nazareta živi kao i mi. Nije bilo dovoljno da Isus iz Nazareta bude uhvaćen poput razbojnika, osuđen i isprebijan poput ubojice. Nije bilo dovoljno da uzme križ i umre na njemu. Nije bilo dovoljno da uskrsne.
Četrdeset dana ukazivao se svojima, a oni su ga ispitivali hoće li sada napokon doći slavno židovsko kraljevstvo u kojem će oni imati prva mjesta. Ništa nisu razumjeli! Nakon tri godine provedene s Isusom nisu ga razumjeli, kao niti ja matematiku. Nije bilo dovoljno čak niti iskustvo Isusovog uzašašća na nebo. Ne, još je nešto nedostajalo. Tek kada je došao Duh Sveti, tek tada su shvatili!
“Aha” efekt
Slušali smo u današnjem evanđelju Isusove riječi: Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu…
Nakon iskustva Duha Svetoga, nakon krštenja u Duhu, apostoli od priprostih i neukih ribara koji gledaju samo svoje interese i koji su zatvoreni u strahu od Židova, postaju misionari, navjestitelji.
Nakon Iskustva Duha Svetoga apostoli u sebi duboko osjećaju da sada napokon razumiju Isusa i ne samo da ga razumiju, oni žele živjeti onako kako ih je On učio.
Više se ne boje. Dogodila se potpuna preobrazba, promjena. Prije su se smrtno bojali Židova, bojali su se da i s njima ne učine ono što su učinili Isusu, a sada, nakon iskustva Duha Svetoga, hrabro izlaze na ulice svoga grada. Otvoreno propovijedaju da je Isus uskrsnu, da je on Sin Božji i da su ga Židovi ubili.
Razumijevanje, radost, promjena
U Djelima apostolskim čitali smo danas da nakon iskustva Duha Svetoga učenike svi razumiju, bez obzira na različite narodnosti i jezike kojima govorili hodočasnici iz mnogih naroda. Svi ih razumiju!
Mi se tako često doma ne razumijemo. Žena i muž nakon desetljeća i desetljeća braka još se uvijek ne razumiju. Djeca i roditelji ne razumiju se. Govorimo istim jezikom, ali ne razumijemo se. Tamo gdje nema Duha Svetoga, tamo nema međusobnog razumijevanja.
Kako je žalosno gledati vjernike koji su možda i redoviti na misi i na sakramentima, ali tužni su i nesretni. Tamo gdje nema Duha Svetoga, tamo nema radosti.
Kako je teško gledati vjernike koji se vrte u krug, koji nikamo ne idu, ne mijenjaju se, nije im bolje u životu. Tamo gdje nema Duha Svetoga, nema rasta, nema promjene. Tamo gdje nema Duha Svetoga vjera nije radost nego moranje.
Tamo gdje nema Duha Svetoga Evanđelje ostaje mrtvo slovo na papiru, a Isusov način života za nas nemoguća misija.
Ako nikada ne moliš Duha Svetoga da uđe u tvoj život, ne možeš očekivati od vjere radost, mir, blagoslov. Duh Sveti to sve daje, ali ako ga ne želiš upoznati, ako ga ne želiš pozvati, ako ga ne želiš zamoliti da promijeni tebe na bolje, onda ćeš ostati mlaki vjernik kojemu je vjera uteg, a ne radost.
Dođi Duše Sveti, zapuši sa sve četiri strane svijeta, promijeni nas, obrati nas, ispuni nas božanskim životom, obnovi nas i daj nam novu radost i međusobno razumijevanje! Amen.