Iskustvo ljubavi
Današnje evanđelje govori nam o temelju naše vjere, a to je Ljubav, pisano velikim slovom. Drugo ima za našeg Boga je upravo Ljubav. O ljubavi ja danas lako govoriti, ali ljubav je teško živjeti. Ljubav znači na pravo mjesto staviti sebe i druge oko sebe. Bojim se da je govor o ljubavi bez iskustva ljubavi, bez osjećaja da sam ljubljen, uzaludan napor.
Ako želim naučiti voziti bicikl, mogu pročitati nekoliko knjiga o tome, mogu pogledati nekoliko filmskih uradaka o tome kako se vozi bicikl, ali ako nikada nisam sjeo na bicikl i probao, nikada ne ću naučiti voziti.
Mogu gledati svaku emisiju ‘Večere za 5’, mogu naučiti napamet sve recepte svijeta, ali ako nikada nisam skuhao neko jelo, ja nemam iskustvo kuhanja i ne mogu reći da sam kuhar.
Ovih dana razgovarao sam s jednim gospodinom koji bi mi po godinama mogao biti otac. Njegovi roditelji rodili su sedmero djece. Kaže on da nikada nije vidio da su njegovi roditelji međusobno izmjenjivali nježnost, da su se zagrlili, poljubili, rekli pred djecom da se vole. Naravno da niti prema djeci nije bilo pokazivanja ljubavi. Kaže taj gospodin da mu je majka, koja je još živa, tek nedavno rekla da ga voli i da joj je dobar. A koliki to ne kažu za života…
Ako ja nemam iskustvo ljubavi od svojih roditelja, ako se ja ne osjećam ljubljen, kako ću onda jednoga dana ja prepoznati i održati ljubav, kako ću dati ono što nisam nikada primio?
Ako ja ne doživljavam tatu kao onoga koji me voli, kao onoga koji mi kaže da me voli, kao onoga koji me zagrli bez obzira koliko godina imamo, kako ću ja onda moći zamisliti Boga kao dobrog Oca?
Znam razgovarati sa ljudima koji su još uvijek samci, tako često znam čuti ove riječi: Ja se nikada ne ću oženiti jer se bojim da ću imati brak kao moji roditelji.
Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas. Isus upravo iz odnosa ljubavi kojeg živi od Oca, ljubi nas. Mi tako često tražimo ljubav, ali ne nalazimo. I možda čak ako ju nađemo, bježimo od nje. Kao da se bojim prepustiti ljubavi, biti ljubljeni. Strah je opravdan, jer ljubav napada naš egoizam. Dopustiti drugome da nas ljubi, znači izgubiti kontrolu nad svojim životom, znači sebe staviti u drugi plan a voljenu osobu u prvi plan, znači posvetiti se voljenoj osobi. Svi bismo htjeli da drugi nas tako tretiraju, ali teško nam je ponašati se tako prema drugima.
Ljubav i zapovijed, idu li skupa!?
Zanimljivo je da Isus povezuje dvije potpuno suprotna pojma, a to su ljubav i zapovjedi: Budete li čuvali moje zapovjedi, ostat ćete u mojoj ljubavi… Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge… Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam… Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.
Što je ljubav? Ljubav nisu leptirići u trbuhu. To je zaljubljenost. Ljubav je služenje. Ljubav je ono što je Isus učinio učenicima na Veliki četvrtak. Isus je pokazao svoju ljubav učenicima tako što im je služio i oprao im noge. Ljubav je služenje, dobrovoljno služenje.
Prava ljubav dobrovoljno služi i ono što je najvažnije: NE očekuje ništa za uzvrat! Zato je prava ljubav teška. Zato se mi tako često razočaramo, jer nam “ljubav” nije uzvraćena.
Što su zapovjedi? Mi zapovjedi povezujemo s naredbama, s nečim što nam je teško. Povezujemo zapovjedi s moranjem, povezujemo zapovjedi s nečim što sami nikada ne bismo odabrali. To nije biblijski pogled na zapovijed. Za Židove su Božje zapovjedi privilegij koji su samo oni dobili, za njih su zapovjedi instrukcije za sretan život. Želiš li biti sretan? Tko ti može otkriti kako biti sretan? Onaj tko te stvorio! On zna kako ćeš postići sreću, On ti to i govori, daje ti savjet! Baš to je dobra riječ kojom bismo mogli zamijeniti riječ zapovijed: savjet za sreću, za sretan život! A taj savjet glasi: ljubav, koja postaje vidljiva u služenju.
Radost
Isus spominje radost, kaže: To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Potpuna radost! Mi funkcioniramo po principu sviđanja. Ako je sunčan dan i ja se osjećam dobro, onda mi se život sviđa, drugi mi se sviđaju, sviđam se sam sebe. Ali ako okolnosti nisu kakve bih htio onda mi se ništa ne sviđa. Živimo po principu danas mi se nešto da napraviti jer sam dobre volje, a možda dolazi period kada mi se ništa ne će dati jer ne ću biti dobre volje.
Povezanost s Bogom koji je Ljubav u služenju, pomaže mi da u sebi otkrijem duboku radost i da budem pristojan i uslužan pred drugima i onda kada imam puno problema, kada mi se ništa ne da, kada bih najradije iskočio iz svoje kože i otišao daleko od svega. Zbog mojih problema, poteškoća ili kušnji ne smiju nastradati moji bližnji.
Potpuna radost koju Isus spominje je sigurnost da će sve biti dobro, posebno onda kada mi je teško i kada ne znam kako dalje.
Razlika između sluge i prijatelja
Još je jedna prekrasna riječ koju nam danas Isusu upućuje: Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga.
Kada ideš u goste nekome do koga ti nije baš previše stalo, poneseš nešto što ti ne treba, nešto što ti je višak, samo da zadovoljiš ljudske obzire. Kada ideš na rođendan nekome do koga ti nije pretjerano stalo, za poklon nastojiš što jeftinije proći, i možda pokloniti bocu pića koje ti se i onako ne sviđa.
Ali ako ideš u goste nekome koga voliš, ali rođendan slavi tvoj prijatelj koga voliš, onda itekako razmišljaš što pokloniti. Zašto? Zato da voljena osoba u poklonu koji joj daješ prepozna tebe, da vidi kako osluškujemo njezine potrebe, da znamo što voli.
Slično je i u odnosu s Bogom. Ima vjernika koji jednostavno ne žele prihvatiti da su prijatelji Božji. Zašto? Zato jer je to teško! Kako? Pa, lakše je biti sluga.
Mnogi žive vjeru kao sluge: Aj, ti, Bože, meni lijepo reci što ja trebam napraviti. Ja to napravim i miran sam. Bio sam na misi u nedjelju i miran sam do idućeg tjedna. Izmolio sam Očenaš prije spavanja i miran sam do sutra. Ispovjedio sam se za Uskrs i miran sam godinu dana.
Sluga odradi svoj posao i nije ga više briga. Radnik odradi svoj posao i nije ga briga hoće li direktor nalaziti posao niti kako će isplatiti plače.
S prijateljem je drugačije. S njim se mogu poistovjetiti. U njegove cipele se mogu staviti. Pokušavam osjetiti što on osjeća. Stalo mi je do njega, sve bi učinio za prijatelja, pa i donirao lijevi bubreg ako treba.
Ako se prema Bogu odnosim kao rob prema gospodaru, onda jasno da u vjeri ne ću naći radost, ljepotu, mir, blagoslov i snagu!
Ali ako Boga gledam kao prijatelja, ako prije svega pokušavam osjetiti silnu ljubav kojom Bog mene ljubi, ako ja u Njemu vidim prijatelja kojemu je stalo do mene, onda mene Njegova ljubav mijenja, ulazim u taj ljubavni odnos koji ima moć potpuno me promijeniti na bolje. Ako je Bog moj prijatelj koji me ljubi, a danas nam je to jasno poručio, onda osjećam iz tog odnosa mir, životno zadovoljstvo, blagoslov, zahvalnost.
Na svakome je od nas da odabere kako će se ponašati prema Bogu. I svaki odabir nosi svoje posljedice. Prestanimo biti sluge, postanimo prijatelji Božji! Amen.