Propovijed na 4. nedjelju korizme B

Čovjek bez predrasuda

Nikodem je farizej, na visokoj poziciji. Većina farizeja je protiv Isusa. Većina farizeja je neprijateljski raspoložena prema Isus. Nikodem ne.

Nikodem tijekom noći dolazi Isusu. Mnogi misle da se Nikodem skriva od svojih farizeja, da ne želi biti viđen. Nešto slično kao kad se u bivšem režimu djecu po skrivećki krstilo u drugim župama.

Ne radi se o skrivanju. Nikodem je farizej, a farizeji su upravo tijekom noći meditirali i razmišljali o Božjem Zakonu. Znamo da je i Isus molio tijekom noći, kada sve utihne. Lijepo je razmišljati da Nikodem za vrijeme molitve želi u Isusu prepoznati barem Božjeg čovjek.

Što možemo naučiti od Nikodema? Nikodem je čovjek koji u jednoj vrlo zatvorenoj sredini misli svojom glavom. I još nešto vrlo važno! Nikodem ne želi vjerovati predrasudama. Kako je to velika stvar! Mi danas ljude doživljavamo na temelju nečega što smo čuli o njima. Zaboravljamo da svatko od nas svijet doživljava na svoj način. Tvoj doživljaj neke osobe ne mora biti i moj doživljaj. Dva primjera.

Prvi primjer

Dok sam studirao u Italiji u samostanu je između mnogih ostalih bio padre Ambrogio. Taj padre redovito nije komunicirao s nikim, jedino kada bi nešto službeno morao. Uz to što je bio svećenik bio je i matematičar. Za vrijeme ručka i večere sjedio je uvijek sam i to na najudaljenijem dijelu blagovaonice. Kolala je neka priča da je prije čak i sam u sobi kuhao i da je rijetko izlazio. Rekli bi ljudi: „Čudak“!

Neko vrijeme sam ga promatrao. Po godina mogao mi je biti djed. Povučen, uvijek šuti, još tome i matematičar, a ja i matematika dva svijeta. I odlučio sam otići do njega i pitati ga smijem li sjesti uz njega, pa kud puklo da puklo. Kada sam pitao smijem li sjesti uz njega, lice mu se ozarilo. Nikada vam ne ću moći dočarati o kako se divnoj osobi radilo. Bez obzira na to što sam bio toliko mlađi od njega, govorio mi je „Vi“. Uvijek smo našli temu za razgovor i mogu vam reći da mi je drago da sam se onog dana odvažio i sjeo pokraj njega, postali smo prijatelji. Da sam poslušao druge i da sam vjerovao predrasudama moj život bio bi siromašniji za jednu divnu osobu!

Drugi primjer

Priča jedan župnik. Ima u njegovoj župi jedna obitelj u kojoj dedek redovito nestane kada župnik dolazi na blagoslov obitelji. Bilo župniku žao. Na kraju nikada nije niti upoznao tog čovjeka. I dogodilo se jednog dana da je župnik bio pozvan na ručak kod jedne obitelji, te s njima nakon ručka malo prošetao po okolici. Šetajući uz vinograde pita župnik svog domaćina tko je onaj čovjek u vinogradu. Dobio je odgovor da je to jedan jako dobar čovjek, ali… malo zagrižen. I shvati župnik da je to dedek koji bježi od doma svaki puta kad „pop dolazi s križecom“ kak se već to pri nama veli u Zagorju.

Ni pet ni šest, župnik pravo k njemu. Bog daj zdravlje, gazda! veli župnik, a dedek zbunjen. Je l’ bi se tu mogla popiti čaša vina?, nastavi župnik. Baš takve ljudi volim! odgovori dedek. Krenuli u degustaciju, pa u priču o svemu i svačemu.

Vidi župnik da dedeka muči jer mu nije jasno tko mu je to u podrumu. Nakon nekog vremena kaže župnik: Dedek, Vi mene ne poznate? Odgovori ovaj ko’ iz puške: Ne! Nastavi župnik: Ja Vam svake godine jednom dođem k vama doma, ali Vas nikad nema i svake godine velim babici da Vas pozdravi. Ja sam Vaš župnik. Nije župniku bilo svejedno, nije znao kakva će biti reakcija. A kad tamo, dedek se nasmije od uha do uha i velik: Kad je tak, bumo si velečasni još jenu spili sad kad znam doj ste! I to je bio jedan susret za pamćenje, koji će se dugo u selu prepričavati. Jedan lijepi susret koji je razbio predrasude.

Tako je malo potrebno da si budemo dobri, a ponekad baš to malo nedostaje. Jedna od najgorih stvari koja se čovjeku može dogoditi je da sudi ljude koje ne pozna na temelju priče drugih ljudi. Posebno mi bude žao kada ljudi imaju predrasude o djeci problematičnih roditelja, a i ta djeca sama muku muče sa svojim roditeljima.

Upoznati Isusa osobno, a ne po priči drugih

Nikodem nema predrasude. Bez obzira na to što su svi bili protiv Isusa, Nikodem odlazi Isusu. Nikodem ima potrebu upoznati Isusu i sam želi dobiti dojam o Isusu iz prve ruke.

Za naš život vjere je najgore ako slušamo o Isusu od drugih ljudi koji se nikada s Isusom nisu susreli. Kako ćemo prepoznati te ljude? Po vezniku ali.

Znate, ja sam vam vjernik, ALI ne idem u crkvu.

Znate, ja sam vam prije išao u crkvu, ALI više ne idem kada vidim tko sad dolazi.

Ja vam vjerujem u Boga, ALI pomozi si sam pa će ti i Bog pomoći.   

Ja vam vjerujem u Boga, ALI ne u Crkvu i popove…

Zašto je naša vjera toliko puta tako slaba i kada je najslabija? Vjera nam je često najslabija kada nam je u životu najteže. Vjera bi se trebala aktivirati baš onda kada je najteže.

I dok drugi ne mogu pobjeći od osjećaja životnog nezadovoljstva, dok drugi plaću jer vide da si ne mogu pomoći i da sve ide krivim putem, vjernik ostaje miran i samo u dubini duše ponavlja: Bože, ja ti vjerujem, ja vjerujem u tebe, ja znam da me ti čuvaš, voliš i vodiš.

Ali da bi se došlo do te vjere koja nam pomaže u najtežim trenucima života, trebamo poput Nikodema potražiti Isusa. Ne slušati od drugih što će nam reći o Isus. Mi ga moramo potražiti. Kako?

Jednostavno. Ugasi televizor, ugasi radio, odloži mobitel, ostani na trenutak u tišini. Smiri se. U tišini svoga srca samo reci: Gospodine, ja te tražim. Ne želim da mi drugi govore o tebi. Želim te upoznati.

Takva molitva i takav susret izgrađuju pravu vjeru koja nam pomaže da živimo blagoslovljeno i da naš život bude blagoslov za druge! Amen.