Iz razgovora pročelnika Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral, dr. Marija Kopjara, u emisiji “Aktualno” HKR-a
Simbol pepela
Govoreći o simbolici pepela „koja je ključ onoga što se događa u našoj duši“, dr. Kopjar podsjetio je kako još u Starom zavjetu pepeo simbolizira ljudsku krhkost i priznanje vlastite grešnosti, ali i stanje žalosti i spremnosti na kajanje i obraćenje. U kršćansko vrijeme pepelom su se javno posipali oni koji su činili teške grijehe i imali obvezu javne pokore, molitvu pokorničkih psalama i zabranu sudjelovanja u slavlju zajednice tijekom 40 dana. Od XI. stoljeća obred pepeljenja kao znak obraćenja koristi se ne samo za one koji su željeli pristupiti sakramentu pomirenja, već za članove cijele zajednice.
Pepeo je načinjen od spaljenih grančica masline ili neke druge, blagoslovljene na Cvjetnicu prošle godine. Obred pepeljenja može biti za vrijeme mise te zamjenjuje pokajnički čin, a vrši se nakon navještaja evanđelja i propovijedi.
Post i nemrs
Na Čistu srijedu i na Veliki petak Crkva za katolike propisuje i obvezu strogog posta i nemrsa, no preporuča se i na korizmene petke. Za one koji su navršili 14. godinu života obvezan je nemrs, uzdržavanje od mesa, ali može se najesti u tri obroka; a post, jednom se najesti do sitosti, za one koji su navršili 18. do započete 60. godine života, ali također ne smije jesti meso. Razlika je ta što u postu čovjek sam sebi odredi kada će jesti jednom u danu i ne razmišlja samo o jelu, nego o svom životu i svom srcu koje treba hraniti u vrijeme korizme. Ne razmišljati o prolaznoj, probavljivoj hrani nego hrani koja nam znači život.
Pokornički duh
Pokornički duh korizme svoj smisao dobiva zajedno s djelima milosrđa, napominje preč. Kopjar. Dublji je smisao svega toga razmišljati o drugima oko sebe, pripremati u sebi čisto srce. Kroz različita slavlja pokore pripremamo se za onaj pravilan hod ususret Kristu, Vazmu; kroz 40 svetih dana pripremamo se na Uskrs po uzoru na 40 godina putovanja Božjega naroda iz egipatskoga ropstva, 40 dana Isusova boravka u pustinji. Promatramo u sebi sve ono što nas upravlja Kristu. Krist nam daje snagu da prepoznamo svoju grešnost ali i snagu da prepoznamo svjetlost koju donosi i za kojom moramo ići.
Trajanje korizme
Dr. Kopjar napomenuo je da korizma počinje na Čistu srijedu i traje do Velikog četvrtka – to je više od 40 dana, no nedjelje se izuzete iz pokorničkoga karaktera; nisu pokornički dani nego pečat Uskrsnuća Gospodnjega. Bilo je u povijesti prijedloga da korizma počne Prve korizmene nedjelje, no po uputi sv. pape Pavla VI. to nije ostvareno. Dakle, 40 dana treba tumačiti simbolički a ne doslovno.
Obraćenje srca
Premda govorimo o radosnom iščekivanju, dr. Kopjar podsjetio je da se čovjek uvijek nekako usklađuje s vremenom u kojem jest, a to je danas pandemija koronavirusa i katastrofalne posljedice potresa. Čovjek se pita kako dalje, ne razmišljajući da je „dalje“ Uskrs; Isus, Gospodar prostora i vremena. Njemu se moramo iskreno moliti za zdravlje čitavoga svijeta, za mir svakoga čovjeka naše domovine koji je bez toploga doma, kruha, vode… Ljubav možemo prepoznati tek u obraćenju svoga srca. I ako će to srce biti iskreno obraćeno, a ne samo simbolički npr. križem pepela, prepoznat ćemo svakog čovjeka koji je u potrebi i dati mu da i sam sebe osjeti u blizini Isusa koji je pobijedio svu patnju i bol, pobijedio smrt svojim uskrsnućem, istaknuo je dr. Kopjar.
Nedjelja i pobožnost križnog puta
Osvrnuvši se, pak, na pobožnost križnoga puta u korizmi, novoizabrani pročelnik HILP-a savjetuje da se ona moli utorkom i petkom, jer nedjelja je dan slavlja Uskrsnuća Gospodnjega. Ponekad se križni put organizira nedjeljom možda zato što najviše ljudi može sudjelovati, ali i ostale dane treba iskoristiti da Gospodin uđe u naše srce, da primimo njegovu riječ i dajemo je ljudima koji su potrebni Božjega susreta.
Aleluja i Slava
Liturgijska je boja ljubičasta, ispuštaju se neki dijelovi u misi, od poklika Aleluja do pjevanja Slave. Preč. Kopjar protumačio je da za razliku od radosnoga iščekivanja Kristova rođenja iz Marijine maternice u adventu, sada iščekujemo drugo Kristovo rođenje iz maternice groba i ne smijemo se usredotočiti na veselje, i iz tog je razloga izuzeta Slava kao i Aleluja. Moramo se usredotočiti i na oplakivanje svojih grijeha, prepoznati stvari koje nas sprečavaju u istinskom odnosu s Bogom. Trebamo razumjeti vrijeme pokore, korizme, susreta s Gospodinom koji zajedno s nama pati i zajedno je s nama u borbi protiv zala, da bismo prepoznali da je Gospodinom s nama da bismo mogli s radošću gledati Njegovo Uskrsnuće – onda ćemo pjevati Slavu.
Raspršivači s blagoslovljenom vodom
Preč. Kopjar osvrnuo se i na to što su u nekim crkvama s jedne strane raspršivači s dezinficijensom, a na drugoj raspršivači s blagoslovljenom vodom. Prvo je rezultat epidemioloških mjera, a drugo svojevrsna domišljatost, budući da se blagoslovljena voda morala ukloniti iz škropionica jer ne uništava virus. Upozorava da je svaka škropionica krstionica, mi sebi posvješćujemo da smo uronjeni u tu vodu, da smo u njoj oprani od grijeha. Dakle svaki ulazak u crkvu je i susret s Isusom Kristom. No, u tim raspršivačima za blagoslovljenom vodom istodobno se gubi smisao sakramenta krštenja koji podrazumijeva uranjanje, naše umiranje u Kristu, pa raspršivanje vode nema onu simboliku, snagu koju bi moralo imati, a ne štiti niti od virusa koji možda donosimo na rukama. Pa treba razmisliti je li to produktivno ili kontraproduktivno, istaknuo je preč. Kopjar.