Propovijed na 6. nedjelju kroz godinu B

Susret kojega nije moglo biti

Marko nam danas donosi susret gubavca i Isusa. Susret koji je bio strog zabranjen po svim pravilima i nije se smio dogoditi.

Guba nije bolest od koje se odmah umire. Guba je bolest truljenja ljudskog mesa. Bolesnik gubi osjećaj boli i čovjeku doslovno otpadaju dijelovi mesa. Na živo. Bez da ga boli. Čovjek postaje živi mrtvac. Bolest je to siromašnih koji nemaju minimum odgovarajuće higijene i prehrane.

Bolest gube sa sobom donosi i obrednu nečistoću. Drugim riječima, bolesnik od gube gubi i odnos s Bogom. Bolesnika od gube smatra se prokletim od samoga Boga. I da stvar bude još gora, bolesnika od gube drži se odgovornima za svoju bolest, jer se u Isusovo vrijeme mislilo da je guba posljedica grijeha, ljudi su bili sigurni da je bolest kazna od Boga za počinjeni grijeh. Zbog toga se prema gubavcima nije imalo suosjećanja. Držalo se da su sami krivi za svoju bolest.

Bilo je točno propisano kako se gubavci oblače i kako se moraju ponašati. U susretu sa zdravim čovjekom gubavac je iz daleka morao vikati: Nečist! Nečist! A ako bi se gubavac približio naselju ili zdravim ljudima mogli su ga kamenovati na smrt.

Zamislite na trenutak čovjeka kojem se tijelo raspada, koji je i sâm uvjeren da ga je Bog odbacio i prokleo, koji iz daleka gleda svoje selo, svoju obitelj i prijatelje kojima nikada više ne će moći doći blizu i zagrliti ih. Zbog pandemije možemo lakše shvatiti što to znači ne moći zagrliti svoje u obitelji iz straha da im ne prenesemo virus.

Živi mrtvac i živi Bog

Jedan takav čovjek, uvjeren da je proklet i odbačen i od Boga i od ljudi, dolazi pred Isusa.

Ne zna kako će Isus reagirati i zato pada na koljena. Spreman je na sve. Pa i na to da Isus na njega baci kamen. Njegova molba je zanimljiva i dirljiva. On ne traži ozdravljenje!? Slušao je o Isus. Razumije da je Isus drugačiji, da nije kao učitelji Zakona.

On traži očišćenje! On traži pomirenje s Bogom! On moli da se može približiti Bogu. On se želi riješiti Božjeg prokletstva. Moli da ga barem Bog prihvati.

I zanimljivo, ne kaže: Moraš me očistiti!, niti kaže: Ja imam pravo na ozdravljenje!, već jednostavno: Ako hoćeš, možeš! On zna da Isus to može.

Čitamo dalje: Isus ganut pruži ruku…, tako smo mi preveli. Točniji prijevod glasio bi: Isus ljut digne prijeteći ruku kao da će ga udariti. Što je sad!?

Zašto je Isus ljut? Pa ne će ga valjda udariti? Na koga je Isus ljut ili srdit? Isus je ljut na prevladavajući mentalitet! A taj mentalitet ili mišljenje glasi: Gubavca je Bog odbacio. Gubavac je proklet od Boga. Guba je kazna za grijeh. Da bi se gubavac približio Bogu, prvo se mora očistiti. No, za gubavca nema načina da se očistit, pa prema tome ne može niti doći pred Boga.

Podižući desnicu prijeteći, Isus čini gestu koju su u Starom zavjetu pripisivali Bogu. Božja desnica se podiže protiv neprijatelja izabranog naroda. I ovdje Isus podiže desnicu protiv neprijatelja. Neprijatelj je guba, neprijatelj je krivo mišljenje o Bogu. Isusa može razljutiti samo krivo mišljenje o Bogu. Za Isusa je neprihvatljiva slika boga koji proklinje i koji odbacuje svoje stvorenje, to je čudovište, to je  ne-bog.

Isus čini sada ono što je pod svaku cijenu zabranjeno, dotiče gubavca. Dodirujući ga, po Zakonu, Isus postaje nečist i ne smije više ući u naseljeno mjesto, vjerojatno dok ne prođe neko vrijeme karantene.

I ponovno se Isus neprimjereno ponaša prema ozdravljenom gubavcu. Otrese se na nj i potjera ga: Pazi, nikomu ništa ne kazuj… Boji li se Isus zato što je dotakao gubavca? Boji li se Isus samoizolacije? Čini mi se da se Isus samo boji senzacije. Boji se ljudi kojima je u životu dosadno i koji žele vidjeti senzaciju koju bi prepričavali, ali na temelju koje ne bi promijenili svoj život i svoj način razmišljanja.

Ipak, ozdravljeni gubavac ne sluša Isusa, već svima priča što se dogodilo. Možda se od veselja ne može suzdržati? Možda je toliko sretan što će ponovno zagrliti ženu i djecu, mamu i tatu? Ne znamo. Namjerno ili ne, svojim svjedočanstvom Isusa stavlja u dvostruko lošu poziciju. S jedne strane svjedočeći da ga je Isus dotaknuo, pa tako Isus postaje obredno nečist i ne smije ući u naselje, a s druge strane stvara senzaciju koju Isus ne želi.

Isus više ne smije javno ući u grad, barem za neko vrijeme karantene Isus je nečist. Sina Božjega ljudski Zakon proglašava nečistim. Ljudski Zakon Sinu Božjem priječi odnos s Njegovim Ocem. Strašno!

Ipak, lijepo je Marko zapisao: I dolažahu k njemu odasvud. Ljudi su prepoznali u Isusu promjenu mentaliteta, promjenu mišljenja. Više nije potrebno prije se očistiti da bi se došlo Bogu. Nema više prokletih i odbačenih od Boga. Nema tog grijeha niti promašaja koji bi me udaljio od mojeg Boga. Po Isusu svatko ima priliku doći Bogu kako bi ga Bog očistio. Mi katolici vjerujemo u to čišćenje preko Crkve i preko sakramenta svete ispovjedi. Amen.