Vrijeme, mjesto i sadržaj prvih Isusovih riječi
Prošle nedjelje slušali smo kako je Ivan doživio početak Isusovog javnog djelovanja te susret s prvim učenicima. Danas slušamo kako je Marko doživio Isusov početak i poziv prvih učenika.
Vrijeme radnje Marko opisuje riječima: Pošto Ivan bijaše predan. Marku nije toliko važan dan, niti mjesec, niti sat. Ivan je uhićen. Ivan je prorok. Ivan je Božji čovjek. Proroke su najčešće ubijali jer su govorili Božje riječi koje su se kosile s ljudskim djelima.
Što bismo mi učinili da ostanemo bez najvažnijeg poslovnog partnera, bez najboljeg prijatelja, bez osobe koje nam je pomogla na samom početku?
Mi bismo se možda pokolebali i odustali od svega, ali za Isusa je to samo znak da se Božji plan počinje ostvarivati. Zato Isus kreće. Započinje javno djelovanje. Gdje? U Galileji. Ili kako su neki govorili u poganskoj Galileji. Isus započinje svoje djelovanje tamo gdje niti jedan pobožan Židov ne bi išao. U kraju koji graniči s poganima do te mjere da se i židovska zemlja naziva poganskom.
Koji je sadržaj Isusovog propovijedanja? Što je najbitnije u njegovom propovijedanju? Tri stvari: ispunilo se vrijeme; približilo se kraljevstvo Božje; obratite se i vjerujte evanđelju.
Ispunilo se vrijeme
Čini mi se da jedan veliki broj ljudi stalno očekuje nešto. Očekuju bolju budućnost. Očekuju bolji život. Očekuju princa ne bijelo konju. Očekuju bolji posao. Očekuju da se ljudi oko njih promijene. Očekuju bolju politiku. Očekuju bolju ekonomiju. Očekuju…
Isus započinje svoje propovijedanje riječima: Ispunilo se vrijeme! Ljudi! Nema očekivanja! Nema više čekanja! To je to! Započinje vrijeme ispunjenja! Ne morate više čekati! Napokon možemo živjeti sada i ovdje u punini. S Isusom započinje Božji Danas! Božje vrijeme sadašnjosti. Nema više plakanja za prošlim vremenima, nema više iščekivanja neizvjesne budućnosti. Bog nam je došao dati svoj Danas koji se ostvaruje u zajedništvu s Njim!
Nema više tuge za lijepim vremenima koja su prošla, nema više osjećaja krivnje zbog mojeg zla iz prošlosti, nema više straha od budućnosti. Bog želi ispuniti smislom, blagoslovom i ljubavlju moj danas. Samo danas. Jučer se više nikada ne će vratiti. Sutra tko zna hoću li doživjeti? Osjećam li to ispunjeno vrijeme? Jesam li čovjek radosne sadašnjosti ili živim tužno u prošlosti ili sam mislima u budućnosti?
Približilo se kraljevstvo Božje
Zašto se samo približilo? Zašto nije skroz blizu? Je li tu ili nije? Teolozi će govoriti o eshatološkoj napetosti pa će reći da je to kraljevstvo Božje već tu, ali ne još. Što to znači?
Možda možemo reći da kraljevstvo Božje ima dvije dimenzije. Osobnu i sveopću ili univerzalnu.
Univerzalna dimenzija kraljevstva Božjeg ispunit će se kada se Isus Krist ponovno vrati na zemlju i u punini ostvari svoje kraljevstvo na zemlji.
Osobna dimenzija kraljevstva Božjeg događa se u mojem životu, sada i ovdje. U kontekstu tog osobnog ulaska u kraljevstvo Božje razumijemo izraz približilo se.
Što to znači? Bog je učinio sve što je mogao da meni približi svoje kraljevstvo, da ja postanem dio toga kraljevstva. Učinio je sve što je mogao! Poslao je svoga Sina da mene i tebe pozove. Da nam uruči pozivnicu.
Približilo se znači da je sada na meni hoću li ja to iskoristiti ili ne ću. Hoću li uzeti pozivnicu ili ću smišljati glupe izgovore u koje niti sam ne vjerujem? Bog se meni približio. Hoću li se i dalje praviti da mi to nitko nije rekao?
Obratite se
Obratiti se znači sam sebi priznati da u mojem životu nije sve dobro. Da postoje situacije u kojima ponižavam i vrijeđam sâm sebe i druge. Čudim se ljudima koji kažu da nemaju grijeha. Pa je li moguće da sam stalno u pravu? Da sve radim savršeno? Da ništa u životu nisam krivo učinio? Je li moguće da nema ničega u životu što sam trebao drugačije učiniti? I naravno, uvijek se trebaju drugi mijenjati. Svi se trebaju mijenjati, samo ja ne.
Bez obraćenja nema vjere. Bez uvida u svoje promašaje i grijehe, bez jasno definiranih promašaja, bez jasno definiranog grijeha, bez jasno postavljenih ciljeva za popravak samoga sebe, nema vjere. Katolik je netko tko se neprestano obraća, mijenja pozitivno, radi na sebi.
Kao što bez obraćenja nema vjere, vjere nema niti bez Crkve. Mislim na katoličku vjeru. Ja ću uvijek poštovati ljude koji kažu da vjeruju u Boga, ali da u crkvu ne idu. No, moja dužnost je jasno im reći da to nije katolička vjera. Koja je to vjera ja ne znam? Znam samo da to nije katolička vjera.
Vjerujte evanđelju!
Najveći problem u našoj vjeri je što mi ne vjerujemo evanđelju. A Isusu nam danas poručuje: Vjerujte evanđelju!
Evanđelje kaže: Ne ukradi! Mi kažemo: Kradu svi, pa mogu i ja. Negdje sam pročitao ovih dana jednu rečenicu koja glasi manje – više ovako: Veliki igrači kradu milijune, a obični ljudi Domestos.
Evanđelje nas poziva da ne mrzimo. Na društvenim mrežama u komentarima ima toliko mržnje. Toliko da čovjek stane i ne može vjerovati da jedan čovjek može imati u sebi toliku mržnju prema drugom čovjeku.
Evanđelje kaže: Ljubite svoje neprijatelje! Mi odmahujemo rukom i kažemo da to nije moguće, da se to ne može. A nismo niti probali.
Braćo i sestre, vjerujte evanđelju! Ako ništa drugo, stavite evanđelje na probu. Uzmite mjesec dana i pokušajte živjeti kako nas je Isus učio i onda usporedite kvalitetu svoga života u vremenu kad ste živjeli po Evanđelju s kvalitetom života kada ste bili uvjereni da se ne može.
Izbor je na nama. Možda da za početak izvadimo glave iz pijeska? Možda za početak da se prestanemo praviti da nam ništa nije jasno, da nam nitko nije rekao i da napokon krenemo danas pružati ruke prema kraljevstvu koje nam je Bog približio najviše što je mogao. Amen.