Prihvaćenim talentima prestajemo biti sluge
Danas je pred nama prekrasno evanđelje o talentima. Odmah treba pojasniti da pojam talent u Isusovo vrijeme nije značio ono što mi danas podrazumijevamo pod pojmom talent.
U Isusovo vrijeme talent je mjerna jedinica i to za zlato. Jedan talent označavao je oko tridesetak kilograma zlata. Jedan talent vrijedio je 6.000,00 denara. Radi se o 6.000,00 dnevnica ili dvadesetak godišnjih plača. Stvarno velik iznos!
Prva dvojica slugu iz evanđelja kojima gospodar daje talente ne osjećaju se više slugama, oni raspolažu talentima kao da su njihovi. Upravo po velikom daru kojega su dobili i prihvatili oni prestaju biti sluge. Glagol koji se upotrebljava u originalu označava da gospodar daje bez da očekuje povrat.
Treći sluga i dalje se osjeća kao sluga zato što povjereni kapital ne doživljava svojim. Zakopava novac. Tim činom kao da zakopava sam sebe i mogućnost da prestane biti sluga.
Postoji još jedan razlog zašto zakopava novac. Po rabinskoj predaji ako vam je netko povjerio novac i vi ste ga zakopali, u slušaju krađe ne morate vratiti novac. On je tako osigurao sebe od odgovornosti za slučaj krađe. Ne želi imati ništa s povjerenim novcem. Treći sluga ne vjeruje u velikodušnost svoga gospodara.
Gospodar se vraća. Ne traži da mu vrate njegovo, već želi saznati, vidjeti što su učinili s povjerenim, poklonjenim novcem. Oni koji su umnožili talente, ne trebaju ništa vratiti. Gospodar ih poziva da uđu u zajedništvo s njim! Ono što im je dao naziva sitnicama i kaže da će im povjeriti puno više!
Kriva slika o Bogu
Treći kaže da poznaje Gospodara. To je kriva spoznaja. On misli da ga zna, ali ima krivu sliku o Gospodaru. On kaže: Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Mi vidimo da to nije istina jer gospodar je velikodušan preko svake mjere!
I nastavlja: Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ .
Ovo je vrlo važno i evanđelist nam želi na poseban način pojasniti da kriva slika o Bogu rađa strah od Boga! Dok prva dvojica primljene talente osjećaju kao svoje, ovaj treći kaže: Evo ti tvoje! On primljene darove nije nikada niti vidio kao svoje! Strah je blokirao njegovo djelovanje. Strah da ne će uspjeti. Strah da nije sposoban. Strah da će ga gospodar ukoriti. Strah od odgovornosti.
Za ovog trećeg slugu, koji ostaje i dalje sluga, bogatstvo koje je primio samo je bilo uzrokom problema, nezadovoljstva, brige i straha. I zato Gospodar kaže da se talent kojega je primio uzme od njega kad nije niti sam znao što bi s njim.
Talenti za druge
Pokušajmo vidjeti što evanđelje govori nama. Bog je svakome od nas dao talente i to pravo bogatstvo. Talenti nisu za nas. Po talentima smo pozvani izgrađivati ovaj svijet, te uljepšati i olakšati živote ljudima oko nas. Pravilno korištenje talenata znači da smo spremni ljubiti, dati se drugima, izgrađivati ovaj svijet po smjernicama koje nam je Isus dao.
Iskoristiti talente znači ovaj svijet izgrađivati po uzoru na Kraljevstvo Božje. Onaj tko to čini, onaj tko ima strpljenja, onaj tko ima poniznosti, onaj ljubi, njemu se vraća u mjeri koju nikada nije očekivao! Ali najbolje od svega, onaj koji koristi talente ne očekuje povrat, ali to se nužno događa jer to je, možemo reći, univerzalni zakon svemira, dobro se dobrim vraća.
Onaj tko ne prihvaća dar od Boga, onaj tko ima krivu sliku o Bogu, onaj tko se boji Boga, onaj tko zakopava darove od Boga, sebe zakopava u mrak i hladnoću. Sam sebe stavlja u pakao, već sada. Pakao je stanje u kojem nema Boga. Gdje nema Boga, nema niti ljubavi, nema topline, nema bližnjeg, samo samoća. Amen.