Koliko puta oprostiti?
Prošle nedjelje razmišljali smo o bratskoj opomeni. Ove nedjelje pred nama je vrlo aktualna tema o oprostu.
Slušajući Isusa, Petar osjeća važnost oprosta i postavlja praktično pitanje: Koliko puta oprostiti onome tko nas je povrijedio? U to vrijeme bilo je nepisano pravilo oprostiti drugome tri puta. Petar je velikodušan pa pita je li čak sedam puta dovoljno? Isus odgovara da treba oprostiti sedamdeset puta sedam. Drugim riječima, uvijek!
Isus donosi i prispodobu, izmišljenu. Prispodobu koja sadrži semitska pretjerivanja. Kralj ima dužnika koji mu duguje deset tisuća talenata. Radi se o 300.000 kilograma zlata. Izračunali su da bi za vratiti taj dug trebalo 164.384 godine. Budući da dužnik nema od kuda vratiti taj ogromni dug, gospodar se smilovao i oprostio mu dug.
Dužnik kojemu je dug oprošten nailazi na jednog čovjeka koji njemu duguje 100 denara, radi se o tri mjesečne plače. Iako je upravo doživio nešto nestvarno, smilovanje i oproštenje ogromnog duga, ovaj čovjek nema suosjećanja za svojeg dužnika. Iako je na svojoj koži osjetio smilovanje i oproštenje, prema svojem bližnjem on je sam nemilosrdan i grub. Svjedoci tog događaja sve prijavljuju kralju, koji dužnika kojemu je dug oprošten baca u tamnicu zauvijek.
Bog je u Isusu Kristu umrlom na križu, oprostio svakom čovjeku, ali svaki čovjek taj oprost treba aktivirati.
Oprostiti drugome, meni najviše treba!
Najvažnija poruka današnjeg evanđelja glasi: oprostiti drugome meni najviše treba!
Zašto je oprostiti teško? Zašto se toliko mučimo s opraštanjem? Da bi se oprostilo drugome, potrebno je osjetiti da je drugi shvatio što je učinio, potrebno je čuti ispriku onoga tko nas je povrijedio i bilo bi idealno kada bi nam drugi ponudio neku nadoknadu, ne mislim nužno materijalnu, za ono što nam je učinio.
Ali što ako svega toga nema? Ili što ako nam se netko ispriča onako reda radi, a mi osjećamo da uopće nije svjestan što je učinio? Što ako nam se netko ispriča a uopće ne osjeća žalost zbog onog zla koje nam je učinio? Ili što ako se osoba nikada ne ispriča?
Pokušajmo ovu temu pogledati i u odnosu traženja oproštenja od Boga u sakramentu svete ispovjedi. Je li valjana ispovijed ako onaj koji se ispovijeda uopće ne osjeća kajanje za svoj grijeh?
Je li valjana ispovijed ako se u njoj navodi samo što nismo sagriješili, a ne govori se ono što jesmo sagriješili? Je li valjana ispovijed ako ja kažem samo da su svi ljudi grešni, pa sam i ja grešan i neka si lijepo Bog nađe grijehe sam u mojem životu jer ja kao ničega nisam svjestan?
Je li iskreno traženje oproštenja od Boga u ispovjedi ako ja ne želim jasno i glasno imenovati moj grijeh?
Bog meni uvijek oprašta, ali ja trebam aktiviram oproštenje. Aktivirati oproštenje znači: postati svjestan onoga što sam loše napravio, osjetiti sram i neugodu zbog onoga što sam napravio, iskreno zamoliti oproštenje i pokušati popraviti štetu koju sam napravio drugome.
Rekao sam već da oprostiti drugome meni samome najviše treba. Pa i onda kada se drugi ne želi ispričati. Nepraštanje vodi u prezir i mržnju. Mržnja uništava čovjekov duh i tijelo. Ne oprostiti znači svezati na zemlji ono zlo koje smo doživjeli, ali ta svezanost odnosi se i na onu stvarnost koju nazivamo nebo.
Ne oprostiti drugome znači biti sudionik u zlu. Ne oprostiti drugome znači biti širitelj zla u svijetu. Ne oprostiti drugome znači pristati na virus zla, postati duhovno bolestan i vjerojatno očekivati neku psihosomatsku bolest na tijelu.
Oproštenje treba meni! Ja trebam drugome oprostiti da bih mogao normalno živjeti.
Da bih moga zdravo živjeti. Ja trebamo drugome oprostiti da se smijem zvati kršćaninom i Isusovim učenikom.
Kako oprostiti onda kada se drugi ne želi ispričati i onda kada drugome ne treba moje oproštenje?
Ako postanem svjestan da zlo koje drugi čini prema meni vodi u propast drugoga, ako postanem svjestan da taj drugi koji pokušava meni činiti zlo već sada živi pakao na zemlji, ako postanem svjestan da je taj drugi zbog zla kojega čini već sada osuđen na samoću jer svi od njega bježe, onda mogu samo osjetiti suosjećanje prema čovjeku kojega je zlo pobijedilo i koji mene želi uvući u zlo.
Oproštenje pobjeđuje zlo. Oproštenje je cjepivo protiv virusa zla. Oproštenje najbolje suzbija zlo. Oproštenje oduzima važnost zlu. I baš zato što oduzima važnost zlu, ljudi koji imaju problem s egom, egoisti, teško opraštaju. Nepraštanje vodi u osjećaj žrtve i u depresiju, vodi zatvaranju u sebe. Opraštanje oslobađa i daje mir.
Gospodine, molim Te danas za svjetlo Tvoga Duha kako bih spoznao da oproštenje treba meni! Molim Te, da postanem svjestan da tražiti oproštenje od drugoga i drugome oprostiti, meni donosi mir i zdravlje duše i tijela, te blagoslovljen život. Amen.