Krivi Mesija?
Tada zaprijeti učenicima neka nikomu ne reknu da je on Krist. Ovom rečenicom završilo je evanđelje prošle nedjelje. Zašto Isus ne želi da učenici govore drugima da je on Krist?
Učenici očekuju slavnog Mesiju, Krista – Pomazanika. Očekuju slavnog vojskovođu i pobjednika koji će pokoriti sve njihove neprijatelje. Očekuju Spasitelja koji će im osigurati miran i bezbrižan život. Učenici u tom slavnom novom poretku očekuju istaknuta mjesta za sebe.
Slušali smo danas na početku evanđelja kako Isus na vrlo jasan način govori kakav je on Krist. On je trpeći Krist. Jasno govori svojim učenicima da će mnogo trpjeti, da će biti ubijen. I da će uskrsnuti. Ali učenici ovaj dio o uskrsnuću uopće ne razumiju. Njih pogađa informacija o Isusovoj smrti. Ako Isus umre, umiru i njihova očekivanja da će biti važni, da će biti prvi do Krista u slavi.
Pokušajmo na trenutak posvijestiti si da je Isus svjestan svega što će mu se dogoditi. Pokušajmo se uživjeti u Isusove osjećaje. S kime bismo mogli usporediti te osjećaje? Možda s teškim bolesnikom kojemu su rekli da mu ostaju dva mjeseca života? Isus zna da ide u smrt. A učenici? Oni se bore za svoje položaje.
Glasnogovornik učenika, Petar, uzima Isusa na stranu i počinje ga odgovarati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!«
Zanimljiva mi je ova gesta koju čini Petar. Jeste li ikada imali potrebu nekome reći: Molim te, dođi, sa strane, trebamo porazgovarati. Tada obično krenemo s ukorima ili opomenama ili pokušavamo nekoga prizvati razumu. Ali uvijek veći poziva manjega sa strane da mu očita bukvicu.
Isuse, koji ti je vrag?
Petar, kojega je maloprije Isus prozvao prvom i najvažnijom ciglom Crkve, poziva Isusa sa strane da mu očita bukvicu. Zanimljivo je koji se termin koristi u izvorniku teksta. Koristi se termin koji ima veze s egzorcizmom. Pokušat ću slobodno prevesti ono što Petar govori Isus kako bismo bolje razumjeli. Petar kaže nešto poput: Isuse, koji ti je vrag? Koji te đavao spopao? Neka ti Bog oprosti što si to rekao!
Na te riječi Isus odgovara Petru: Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!
Vrlo teške riječi. Prvaka apostolskog Isus naziva sotonom, Božjim neprijateljem i Božjim suparnikom. I opet imamo poteškoću s prijevodom. Isus ne kaže Petru da se nosi od njega, nego da stane iza njega. Petar se zaigrao, umjesto da bude učenik, on zauzima mjesto učitelja i govori Isus što bi Isus trebao činiti. Isus ga vraća na pravo mjesto. Idi za mnom.
Riječ sablazan u originalu znači kamen spoticanja. Kamen koji je na putu, kamen koji je do pola u zemlji, ako ga ne vidimo, možemo nogom zapeti za njega, možemo se spotaknuti. Zanimljiva je igra riječi. Naime, Petar od prvog kamena Crkve ubrzo postaje kamen spoticaja za Isusa, prepreka na Isusovom putu. Nije ti na pameti što je Božje, nego što je ljudsko, vrlo iskreno govori Isus Petru.
I ponovno naglašava Isus: Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.
Odreći se sebe i nositi križ
Što znači odreći se samoga sebe? Jedan profesor Svetoga pisma kaže da bismo možda to danas mogli prevesti na moderan način ovako: biti spreman izgubiti dobar glas. Biti spreman izgubiti dobru reputaciju. Biti spreman da me krivo optuže, da me ne razumiju, da me kritiziraju, da mi se rugaju, da mi prigovaraju. Možemo li to? Mnogi već padaju u depresiju ako ih netko krivo pogleda.
Odreći se samoga sebe znači postati svjestan da ja nisam najpametniji, da je ne mogu određivati drugima kako će živjeti, da je ne mogu mijenjati druge.
Zatim Isus spominje križ. Isusov učenik treba uzeti svoj križ i ići za Isusom. Što je križ? Volim ponavljati da križ nije muka koju trpimo cijeli život. Križ je privremeno stanje koje nam pomaže da se vratimo na pravi put kada smo se zaigrali u životu i pomislili da možemo mi biti ispred Boga. Ako se ne vratimo, postaje trajno stanje, ali ne zbog Boga, nego zbog nas. Što je križ u smislu današnjeg evanđelja?
Na početku sam spomenu kako su učenici imali kriva očekivanja od Isusa, rekao sam da su učenici očekivali Spasitelja koji će im osigurati miran i bezbrižan život.
To je krivo očekivanje. I mi očekujemo od načelnika općine, župnika, gradonačelnika, ministra, premijera, predsjednika, Nacionalni stožer, izbornika nogometne reprezentacije, da će sve učiniti da mi živimo mirno i bezbrižno. Mi očekujemo da vjernik živi bez ikakvih poteškoća. Mi očekujemo da će Isus uništiti naše neprijatelje i čarobnim štapićem preokrenuti naš život baš onako kako smo mi zamislili.
To se nikada ne će dogoditi. Život nosi križevne situacije. Od njih ne možemo pobjeći. One su dio našeg života. Te teške situacije pomažu nam da budemo bolji ljudi i bolji vjernici.
I zato ako se trudim živjeti današnje evanđelje, ne ću se zabrinuti ako me ljudi budi krivo optuživali, ogovarali, ako mi budu prigovarali, ili mi se rugali. Posebno se neću zabrinuti ako to budu činili ljudi koji me nikada nisu pozvali da se bolje upoznamo, ljudi koji nikada sa mnom nisu sjeli i popričali.
Gospodine Isuse, daj mi da se odreknem samoga sebe, daj mi da vidim kada ja tebi krenem govoriti što bi ti, kao Bog, morao raditi. Daj mi, Gospodine, da držim pod kontrolom svoj ego, da se ne pravim važan i da mi ne bude stalo što o meni misle ljude. Daj mi, Gospodine, da budem svjestan da se život sastoji od sretnih i nesretnih trenutaka, i kada dođu teška vremena, daj mi snage da ne kukam, već da Te zamolim da uvećaš moju vjeru. Amen.