Ima li Isus kompleks manje vrijednosti?
Pred nama je poznati evanđeoski tekst. Kada nam je nešto poznato, može se dogoditi da tome ne posvetimo pažnju. Bilo bi dobro kada bismo evanđeoskim tekstovima pristupali kao da ih prvi puta čujemo.
Mjesto radnje današnjeg evanđelja je Cezareja Filipova, grad na krajnjem sjeveru. Kralj Judeje Herod I. Veliki umire 4. godine prije Krista. Kraljevstvo je podijeljeno između njegova tri sina Arhelaja, Antipe i Filipa. Herod Filip u Cazareji osniva svoju rezidenciju. U starini grad se zvao Panias po poganskom bogu Panu, jer je mjesto bilo velike prirodne ljepote, tu se nalazi i jedno od tri vrela rijeke Jordana, a tamo gdje je voda, tamo je oaza.
U Cazareji Filipovoj žive Židovi, ali žive kao pogani. U svojem gradu imaju i poganske hramove. Granica je blizu i utjecaj pogana bio je prevelik, pa su se Židovi počeli miješati s poganima.
Uvijek sam se pitao zašto Isus želi znati što ljudi govore o njemu? Postoje ljudi kojima je jako stalo do tuđeg mišljenja. Naučio sam u životu da ljudi kojima je jako stalo do tuđeg mišljenja o njima imaju problem. To su ljudi koji sebe ne vole dovoljno, to su ljudi koji sebe ne poštuju dovoljno. Oni sliku o sebi dobivaju od drugih ljudi jer sebe ne vide. Pa ako ih drugi kritiziraju, padaju u depresiju i mrze sebe, a kada ih drugi hvale, tek tada osjećaju da su živi. Ustvari za normalno funkcioniranje trebaju im drugi koji će ih stalno hvaliti, bodriti i podupirati.
Pitao sam se je li moguće da Isus ima kompleks manje vrijednosti? Isus nema kompleks manje vrijednosti, i sigurni smo da nije imao potrebu svidjeti se ljudima, već Bogu, zato su ga i osudili.
Isus ovo pitanje postavlja radi svojih učenika. I radi nas. Želi usporediti ono što narod o njemu govori s onim što njegovi najbliži misle o njemu.
Zanimljivo je primijetiti da narod o Isusu ima pozitivno mišljenje, ali krivo. Uspoređuju ga s reformatorima institucije. Isus ustvari instituciju dokida. Isus kritizira ono što su vjerski poglavari učinili od vjere i od odnosa s Bogom.
Temeljno pitanje naše vjere
A vi, što vi kažete, tko sam ja? Dolazimo da središnjeg pitanja ne samo današnjeg evanđelja, nego našeg vjerničkog života. Može li se netko nazivati kršćaninom a da se nikada nije pitao: Tko je Isus za mene? Može li se biti kršćanin a ne znati jasno reći tko je Isus za mene?
Petar, vjerujem po Duhu Svetome, odgovara u ime svih: Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga. Brzo ćemo vidjeti da Petar nije svjestan što govori. Zanimljiv je Isusov odgovor. Isus Petra naziva sinom Jone. Isus koristi usporedbu s prorokom Jonom. Kod Židova biti nečiji sin nije toliko značilo imati očeve crte lica, već činiti ono što otac čini, živjeti kako je otac živio.
Prorok Jona je vrlo neobičan prorok. On sve radi suprotno od onoga što mu Bog kaže da mora raditi. Bog ga šalje opomenuti neprijatelje da se obrate i poprave. Jona u Ninivi vrlo nevoljko propovijeda, ali kralj i narod su ga poslušali i objavili post. Jona je ljut što se narod popravio! Na kraju se Jona obratio. Tako će biti i Petrom. Radio je sve suprotno, zatajio je Isusa, ali se na kraju obratio.
I sada imamo jednu rečenicu opet nespretno prevedenu: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena ne će je nadvladati. Priznajem da sam i ja mislio da je Petar ta stijena na kojoj će biti sagrađena Crkva, tako barem zvuči. No, ako bolje razmislimo, brzo ćemo shvatiti da se Crkva ne može graditi na nekom čovjeku. Jedna je Stijena ili Temelj, to je Isus. Petar je kamen u smislu cigle, on je prva cigla Crkve, ali temelj je Isus. I baš zato Crkva još postoji, iako su joj već toliko puta prorokovali da će nestati.
Po nama ljudima, i ponekad po nama svećenicima i biskupima, davno bi već propala. Ali Crkva je Božje djelo, počiva na temelju koji je Krist, a mi smo cigle. Neki kvalitetne cigle, neki škart cigle. Ponekad dođe potres i dio se može srušiti zbog lošeg materijala i nebrige oko građevine, ali temelj ostaje.
Zanimljive su Isusove riječi o ključevima, o vezanju i odrješivanju. Radi se o rječniku koji su koristili rabini. Naime, pismoznanci su oni koji su imali vrhovni autoritet u tumačenju Zakona. Njihova riječ nije bila Božja riječ, ali oni su tumačili Božje riječi s vrhovnim autoritetom i njihov autoritet nikada se nije postavljao u pitanje.
Nije lako tumačiti autentično Božju riječ. To može samo onaj vjernik koji se trudi životno biti povezan s Bogom. Osobito je teško kada onaj koji tumači Božju Riječ postaje svjestan da često nema sâm snage živjeti po toj Riječi.
I kao ljudi i kao vjernici tražimo sigurnost tumačenja evanđelja. Tražimo siguran put kojim idemo. No, na žalost, živimo u vremenu kada se istina želi relativizirati. Sve je dozvoljeno. Sve je istina. Svatko ima svoju istinu. I tako nastaje kaos.
Vjera na sniženju
Tužno je primijetiti ljude koje sebe nazivaju vjernicima, a prema vjeri se ponašaju kao prema kupovini u dućanu. U današnje vrijeme svi mi nastojimo što manje novaca potrošiti i tražimo proizvode koji su na sniženju.
Na žalost ima onih koji tako gledaju i vjeru. Pa onda one vjerske istine koje im se sviđaju, prihvaćaju, a one koje im se ne sviđaju, odbacuju. Evo vrlo konkretan primjer iz svakodnevnog života.
Jedna od stvari koja meni osobno otežava život je kumstvo. Ne razumijem kako roditelji mogu tražiti od nekoga da bude kum ili kuma njihovom djetetu, ako ovaj nema uvjete? Ne razumijem kako oni koji nemaju uvjete da budu kumovi, prihvaćaju kumstvo? I ne razumijem svećenike koji se prave da ništa ne vide.
Ja zakone nisam pisao, niti ću ih mijenjati ili prilagođavati sebi. Ako netko nema uvjete da bude kum, onda i nije kum. Može se prevariti svećenika, ali se ne može prevariti Boga. Iako je kumstvo prije bilo važno, pitam se koliko današnje kumstvo ima smisla? Biti kum znači biti redoviti vjernik koji na sebe preuzima, zajedno s roditeljima, vjerski odgoj djeteta. To je samo jedan konkretan primjer gdje ljudi kroje zakon i prilagođavaju ga sebi. Takvih primjera ima puno.
Gospodine Isuse, svakodnevno mi postavljaš pitanje: Luka, tko sam ja za tebe? Isuse, ti si moj Spasitelj, ti si jedina Ljubav koja me voli i kada ja sam sebe ne volim, i kada me drugi ne vole i kada ja mislim da ne zaslužujem Tvoju Ljubav. Ti si Ljubav koja me neprestano vraća u život. Molim te, Isuse, da ostanem životno i svakodnevno povezan s Tobom! Amen.