Propovijed na 20. nedjelju kroz godinu A

Nepremostiva provalija

Nakon što narod nije razumio Isusovu logiku dijeljenja i međusobnog pomaganja, te nakon neposluha učenika, Isus je u poganskom kraju.

Nama je danas teško razumjeti što je za pobožnog Židova značio poganin. Ustvari između Židova i pogana bila je nepremostiva provalija. Ta golema razlika bila je vidljiva u vjeri, tradiciji, spolnom moralu, ženidbi, i prehrani.

Isus je odgojen u tradiciji koja isključuje pogane iz Božjeg spasenja. Isusa su odgajali, kao i svu djecu, da preziru pogane, da pogane izbjegavaju, do te mjere da kada se vrate iz poganske zemlje u svoju zemlju da trebaju otresti prašinu iz poganske zemlje sa sandala. Čak niti prašina iz poganske zemlje nije smjela ući u židovsku zemlju.

Iako su ga odgoj i tradicija učili da izbjegava pogane, Isus odlazi u poganski kraj. Želim vjerovati da ga na to potiče Duh Sveti. Židovi su vjerovali da će samo oni biti spašeni, vjerovali su da imaju monopol nad Bogom, i da će svi pogani, ako se ne priključe njima, biti uništeni.

Isus Božji poziv daruje svima

Isus objavljuje Boga kao Oca svih ljudi. Isus Božji poziv spasenja želi podariti svakom čovjeku. I tu dolazi do sukoba s vjerskim vođama svoga vremena. Oni su zatvoreni u sebe, bave se sobom i ne zanimaju ih drugi. Isus želi da se svi ljudi spase. Isus Radosnu vijest spasenja želi podijeliti sa svima.

Slušali smo danas u evanđelju kako pred Isusa dolazi jedna žena poganka i viče: Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta! Što primjećujemo iz ove dvije rečenice?

Ova poganka je dobro informirana, ona se obraća Isusu i najtočnije ga oslovljava. Dolazi s molbom. I s dijagnozom. Dolazi moliti Isusa da nešto poduzme oko njezine kćeri za koju kaže da je teško opsjednuta. Važno je naglasiti da se ovdje ne radi o opsjednućima kakva gledamo u holivudskim horor filmovima. U Isusovo vrijeme biti opsjednut demonom značilo je živjeti neljudski, ne biti gospodar svoga života. Naravno, poznajemo i prave primjere egzorcizma iz Isusovog života i ne niječemo postojanje Zloga kojemu se čovjek može slobodno predati. No, u ovoj situaciji utjecaj demona možemo promatrati kao sve ono što našem životu oduzima ljudsko dostojanstvo.

Potiče vjeru na nama čudan način

Isus ne odgovara. Pravi se kao da žene nema. Ignorira ju. Ignorira majku koja dolazi moliti pomoć za svoje bolesno dijete. Čini se da je naš prijevod ponovno nespretan. Čitali smo kako učenici kažu Isusu: Udovolji joj jer viče za nama. Točan prijevod bi bio: Otjeraj je jer viče. Isus odgovara da je poslan samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova. Žena ne posustaje: Gospodine, pomozi mi! I sad ponovno imamo uljepšan prijevod: Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima., piše u evanđelju. U originalu nisu psići. Svi vole psiće koji su jako simpatični. U originalu piše psima!

Prvo ignorira ženu, a zatim ju uspoređuje sa psom. Židovi su znali govoriti da su pogani kao psi jer psi nisu obrezani, kao niti pogani.

Što se događa Isusu? Zamišljam da meni dođu roditelji koji imaju bolesno dijete i da ih ja ignoriram i da im k tome kažem nešto grubo. Vjerojatno bih istoga dana bio na svim portalima predstavljen, s pravom, kao bezobrazni svećenik.

Nama se Isusov govor može činiti grubim, ali to je jednostavno bilo tako. Između Židova i pogana je bio ponor koji se nije mogao premostiti. Povjesničar Tacit u svojim zapisima Židove naziva neprijateljima ljudskoga roda. Rimski pjesnik i govornik Decimus Iunius Iuvenalis u svojim Satirama piše da ako tražiš put, ne pitaj Židova jer će te sigurno krivo uputiti ili ako si žedan Židov te ne će uputiti na izvor.

Mi bismo očekivali da će ova žena iz današnjeg evanđelja ljuta odbrusiti nešto Isusu i okrenuti mu leđa. Ali događa se suprotno. S puno poštovanja, ona se priznaje pogankom i moli mrvice mudrosti koje je dobio židovski narod.

To je bitan trenutak, tu je naglasak: dok Židovi odbijaju Isusa, poganka ga prihvaća! Tu do izražaja dolazi univerzalnost evanđelja. Radosna vijest nije samo za neke, radosna vijest evanđelja je za svakoga tko poželi otvoriti svoje srce Isusu!

Svojim stavom, koji se nama može učiniti grubim, Isus je probudio u ovoj ženi poganki vjeru koja je ganula i samog Isusa. Na prvu se čini suzdržan i strog, a zatim ganuto hvali ženu i kaže joj: O, ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš. I Matej je zapisao: I ozdravi joj kći toga časa.

Braćo i sestre, Bog ima pravo na trenutak zašutjeti u našem životu. Da vidi koliko ga ljubimo. Lako je ljubiti drugoga, pa i Boga, kada sve ide onako kako smo si zamislili. Bog ima pravo staviti nas na kušnju da vidi jesmo li povezani s Njim životno ili ga trebamo samo kada nam zapne u životu.

Inače, ponekad mi se čini da se i nama danas događaju slične stvari kao i Isusu. Ima dosta kršćana i katolika koji uopće ne doživljavaju svoju vjeru. Vjera im je dosadna i stroga, ali oduševljeni su s jogom, zanimljive su ima druge duhovnosti, idu vračarama, prizivaju duhove, čitaju horoskop, ali svoju vjeru nikada nisu produbili. Gutaju knjige raznih gurua, a Evanđelje nikada nisu pročitali. Ili pak traže razne karizmatike, ali u svoju župu ne odlaze, jer se tamo ne događa ništa zanimljivo. U njihovoj župi misa im je preobična jer se nitko ne ruši, ne valja po podu i ne dere.

Gospodine, daj mi milost da budem životno povezan s Tobom! A kada te zaboravim, slobodno me stavi na kušnju, da vidim kako je teško živjeti kada se od Tebe udaljim do te mjere da te više ne čujem. Amen.