Blago
Današnja prispodoba počinje i završava spominjanjem blaga. Blago i Kraljevstvo Božje usko su povezani. Što je blago?
Ne znam što bi tebi blago značilo, ali mogu ti reći što blago znači za mene. Za mene je blago prije svega nenavezanost, ili sloboda. Biti slobodan od straha što će biti, biti slobodan od materijalnog, ali biti slobodan i od ljudi, posebno od onoga što ljudi o meni misle, bez obzira bilo to nešto lijepo ili nešto ružno.
Za mene je blago biti u miru. Nemam ništa protiv nikoga i pokušavam razumjeti one koji su me na neki način povrijedili.
Za mene je blago biti gospodar svoga vremena, rasporediti dan tako da ga mogu doživjeti, a ne preživjeti rastrgan na sve strane.
Za mene je blago osjećaj zahvalnosti, i prema Bogu i prema ljudima. Za mene je blago osjećaj suosjećanja s drugima.
Za mene je blago znati da postoji Bog koji me ljubi, koji me pazi, koji me želi svakoga dana blagosloviti i iskazati mi na osjetljiv način svoju pažnju i svoju ljubav. Za mene je blago moja vjera. Moje blago je Crkva katolička koju nam je Isus ostavio. I svjestan sam da se toliko puta udaljim od toga blaga i sagriješim i padnem, ali ne želim ostati daleko od mojeg blaga.
Kraljevstvo Božje
Kada sam ti rekao što je blago za mene, sada ti želim reći što je za mene Kraljevstvo Božje. Za mene to nije neko stanje koje nam je nepoznato, neizvjesno i negdje tamo nedefinirano. Za mene to nisu anđelčići koji skakuću po oblačićima s harfama. Ne!
Za mene je kraljevstvo Božje alternativa svijetu u kojem živimo. Drugim riječima, za mene je Kraljevstvo Božje politika koju vode situirani i iskusni ljudi koji se žele baviti politikom ne da bi sebe namirili, jer oni su već u životu uspjeli bez politike, već ljudi koji kroz politiku žele omogućiti da bude dobro drugima. Svima, a na samo njihovima.
Za mene je kraljevstvo Božje ekonomija koja nema za cilj bogaćenje nekolicine izrabljivanjem većine, već pristojan život za sve, život dostojan čovjeka.
Za mene je Kraljevstvo Božje poslodavac koji brine i pazi svoje radnike.
Za mene je kraljevstvo Božje liječnik koji nikada nije uzeo novac da bi preko reda operirao dijete.
Za mene je kraljevstvo Božje radost među ljudima kada netko uspije!
Alternativa znači sve ono suprotno od onoga što živimo. Možeš mi reći da je to utopija, a ja ću ti reći da je to izbor. Svatko od nas, svakoga dana kada se probudi može izabrati hoće li biti podanik zemaljskog kraljevstva ili Božjeg, ali naglasak je na sada i na ovdje!
Idemo vidjeti današnje prispodobe koje Isus priča, prekrasne su i one nam opisuju Kraljevstvo Božje.
Slučajno nađeno blago
Prvi čovjek slučajno nađe skriveno blago, sakrije ga, rasproda sve, i kupi njivu. Što znamo o prvom čovjeku? On je seljak, i to ne bilo kakav seljak, već najsiromašniji. On nema zemlje, on je nadničar, onaj koji ide raditi svakoga dana na tuđu zemlju da bi dobio dnevnicu i prehranio obitelj. I vjerujem da se i ti pitaš zašto? Zašto je sve prodao, ono malo sirotinje, kako bi kupio zemlju i uzeo blago? Zašto nije odmah uzeo blago i zadržao ono što je imao? Radi li se o nekom poštenjaku?
Svi mi potajno želimo osvojiti neki euro jack pot, dobiti na lotu, naslijediti neku kuću ili komad zemlje koji bismo prodali i tako popravili financijsku krvnu sliku. Ali, sve što nije zarađeno sa svojih deset prstiju, sve što je olako došlo, nije i nikada ne će biti blagoslovljeno! To je prva poruka.
Druga poruka. Kome da usporedimo ovog slučajnog nalaznika blag? On je poput čovjeka koji je zarobljen svakodnevnim obavezama, boji se budućnosti. Možda je i kršćanski odgajan, možda je i primio sve sakramente, ali odavna on više ne ide u crkvu. Možda ga je razočarao neki župnik, možda se ne slaže s crkvom kao institucijom, možda se ipak prekriži prije spavanja i nosi uz sebe medaljicu sv. Antuna.
Ali u jednom trenutku, neočekivano, doživljava nešto neopisivo, jednu silnu promjenu. Nema riječi, već samo može reći da je osjetio živoga Boga u svome životu. On ne može više biti isti. On mora sve prodati, a to znači prestati i sa starim životom, i sa starom ekipom i sa starim navikama.
Prodati sve znači pokazati svojim životom da smo, ne zavrijedili blago Božje, već da smo prionuli za njega. Prodati sve u jednom trenutku znači postati i pošten, znači pustiti druge da budu nepošteni, a sam biti pošten, jer Božje blago ne može doći u ljudski život na nepošten način.
Potraga za blagom
Drugi čovjek iz današnjeg evanđelja je tražitelj. On ne nalazi blago slučajno. On ga traži cijeli život. On zna da u katoličkoj Crkvi može naći to blago, ali ga dugo ne nalazi. Ide redovito na misu, ispovijeda se, moli, hodočasti, ali i dalje traži jer osjeća da to nije to. Koliko god da se trudi u obitelji i na poslu je kaos. Ovako razmišlja sam u sebi: Znam da sam na pravom putu, ali nisam radostan, nisam miran, nisam blagoslovljen. I traži…
I jednog dana nađe! I život mu se mijenja! Sve dobiva smisao! Otkriva živoga Boga u svome životu, osjeća silan mir, silnu zahvalnost i blagoslov, osjeća da ga Bog ljubi i vodi, osjeća da su sve poteškoće i križevi njegovog života imali smisao. Postaje slobodan! Više mu nije važno što o njemu misle ili govore, više nikome nije zavidan, sa svima se iskreno veseli, svi žele biti blizu njega jer iz njega isijava nešto neobično, nešto što i drugi žele: jedna sigurnost, jedna razboritost, a opet jedan mir i što je najvažnije radost. I drugi čovjek pošteno prodaje sve što ima da bi pošteno kupio svoje blago.
Važno je naglasiti da i jedan i drugi zbog radosti sve prodaju, ne zbog žrtve! Mi smo predugo u Crkvi naglašavali žrtvu i pokoru pa se čini da je vjernik neki tužan lik koji stalno pati, koji je pritisnut križem. Takvog tužnog i depresivnog tipa ntko ne želi imati uz sebe.
Glavna osobina kraljevstva Božjega je radost! Ali ne radost nekada i negdje, već ovdje i sada.
Život ili smrt
Treća prispodoba je o mreži punoj riba. Na žalost, naš prijevod je pomalo nezgodan i upućuje ne moralne kategorije kada se spominju ribe koje su dobre i loše. Ne radi se o moralno lošim ribama, već o trulim ribama, onima koje su mrtve i koje se raspadaju i smrde. Ne radi se o moralnoj osudi, već o jednostavnoj činjenici da ono što je trulo, ono što se raspada ne donosi život.
Ne radi se o Božjem moralnom sudu, ne radi se o Bogu koji nekoga odbacuje i sudi, već se ovdje govori o dvije grupe ljudi. Jedni imaju život, puni su života i taj život dijele drugima. Drugi su oni truli koji se raspadaju i u njima nema života i to je njihov izbor, a ne Božja volja niti Božji sud. Oni koji su izabrali moć, egoizam, pohlepu, izrabljivanje drugih, izabrali su sami sebi smrt, protiv Božje volje koji želi svakoga spasiti u svojoj ljubavi.
Staro i novo!
I za kraj Isus spominje pismoznanca kojeg uspoređuje s dobrim domaćinom koji u svojoj riznici ima staro i novo. O čemu se radi? Stalno čujemo dvije vrste jadikovki. S jedne strane, najčešće stariji ljudi, govore kako je prije bilo bolje i sada ništa ne valja. S druge strane, najčešće mlađi, govore kako prije ništa nije valjalo, a sada je sve divno.
U Kraljevstvu nebeskom ima mjesta i za staro i za novo. Jedini kriteriji je da valja, da je dobro! Oni koji već sada žive kraljevstvo nebesko prepoznaju iz prošlosti ono što je bilo loše, to napuštaju, a ono što je bilo dobro uzimaju. Isto tako iz modernog vremena prepoznaju zamke i izbjegavaju ih, a koriste ono što je dobro.
Oni koji već sada žive Kraljevstvo Božje nemaju potrebu stvarati klanove, tražiti ideologije i neprijatelje, oni nisu niti konzervativci niti liberali, oni ne žale za prošlošću, niti se boje budućnosti. Oni žive sada i ovdje u Božjem kraljevstvu i svaki dan osjećaju u svojem životu živoga Boga koji ispunja njihovo srce hrabrošću, mirom, radošću i blagoslovom. Amen.