U mjesecu svećeničkih ređenja…
Nalazimo se u mjesecu kada se širom svijeta slave svećenička ređenja i kada započinju mladomisnička slavlja. Iduće subote u našem nacionalnom svetištu u Mariji Bistrici slavit će se svećeničko ređenje u našoj nadbiskupiji.
Najčešće današnje evanđelje čitamo na nedjelju Dobroga Pastira kada u cijeloj crkvi katoličkoj molimo za svećenička i redovnička zvanja. Svjestan sam da reducirati evanđelja na samo jednu skupinu vjernika nije poželjno, no ipak bih danas, zbog svećeničkih ređenja, ali i obljetnica svećeničkih ređenja kojih se mnogi spominjemo ovih dana, svoje promišljanje posvetio pastirima.
Budući da je svećenika sve manje, počinju se ujedinjavati manje župe i povjeravaju se jednom župniku.
Ovih danas bio sam u jednom društvu i pričalo se o jednom svećeniku koji se sprema za mirovinu. Župa je mala. I reče netko u društvu: Pa ne ćemo valjda ostali bez župnika? Na to sam nekako spontano pitao: A koliko je vaša župa dala svećenika? Nastao je tajac.
Zanimljivo je da kod vjernika kada se radi o duhovnim zvanjima prevladava tržišni zakon potrebe i potražnje. Čini se najnormalnije da svaka župa ima župnika, pa i mala župa. I jasno, nas se previše ne tiče gdje će biskup naći nama župnika, jer mi imamo na njega pravo. Većina niti moli, niti pomaže one koji se spremaju za svećenički poziv. Ali očekuje se gotov proizvod. Po mogućnosti najbolji, bez da nas je išta koštao.
Institucija ili pastir?
Ponekad mi se čini da se na župnika gleda kao na neku instituciju. I vjernici tako razmišljaju. Mjesto koje drži do sebe treba imati školu, ambulantu, po mogućnosti poštu i župnika. No, postavljam si pitanje što će mjestu župnik? Vi ćete mi odgovoriti: Da vodi sprovod, da krsti i vjenča i da nam ima misu za naše mrtve kad se mi sjetimo. I da se pojavi na nekoj skupštini udruge ili priredbi.
Nekako mi se čini da nam za to ne treba župnik koji bi stanovao u župi, ako ga samo za to trebamo. To sve može napraviti svećenik iz susjedstva ili netko dežuran s Kaptola.
Mislim da nam ne treba župnik kao institucija. Treba nam župnik koji je pastir! Koja je razlika? Župnika pastira treba izmoliti!
Župnik pastir prije svega moli za svoj narod. On bdije nad svojim narodom. Župnik pastir pozna svoj narod u dušu. Zna da mnogi ne shvaćaju za ozbiljno molitvu, pa onda on moli za narod. Moli blagoslov za lijepo vrijeme, moli da Gospodin oslobodi njegov narod od zaraze, nevremena, suše, tuče. Osobito moli da Gospodin u njegovom narodu uveća vjeru i da Gospodin blagoslovi narod zdravom kršćanskom duhovnosti.
Župnik pastir promatra i sluša, a malo govori. Ne ističe se i njegov bi se narod začudio kada bi znao koliko on zna i koliko brine. Narod ustvari primijeti da nešto veliko nedostaje tek kad župnik pastir ode.
Župnik pastir osobito se pazi tračeva i nastoji ne stvarati neku svoju ekipu jer ne želi imati svoje ljude kako ne bi radio podjele u župi.
Župnik pastir je na raspolaganju, ali isto tako zna da između njega i naroda mora biti jedna zdrava razdaljina. Pokušava pronaći pravu mjeru u druženju sa svojim narodom, te potiče međusobno poštovanje između svojeg naroda i sebe.
Župnik pastir zna da mora opravdati ugled kojeg ima, jer ako taj ugled izgubi to će biti i gubitak za Crkvu. I to je nekada najteže jer to znači biti razapet između evanđeoskih ideala i svojih ljudskih slabosti.
Župnik pastir osobito je uvijek svjestan da po njemu vjera u narodu ide gore ili dolje i to je težak teret koji mora nositi.
Često se zna čuti kako neki župljani ogovaraju svoje župnike i prigovaraju im. Ja bih rekao da smo mi župnici još odlični koliko naš narod moli za nas. Župa ne može napredovati ako župljani ne mole za onoga koji treba biti duhovni pokretač župe. Župnik pastir ne postoji bez molitve svojeg naroda. Tek kada narod moli za pastira i pastir za narod, događa se duhovna obnova župe.
Župnik pastir pozvan je reći i ono što se ne želi ćuti, jasno, na pristojan način. Župnik pastir je svjestan da će Bog od njega tražiti izvještaj o tome što je napravio za Božji narod.
Nedostatak ili višak?
Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju. Isus i u svoje vrijeme kaže da je radnika malo. Nama se čini da je u naše vrijeme kriza svećeničkih zvanja. Ali Isus kaže da je uvijek kriza. Što to znači? To znači da mnogi žive od Crkve, a ne za Crkvu. To znači da uvijek ima onih koji obavljaju gotovo uz put ono što bi im trebalo biti najvažnije u životu, a više se bave nevažnim stvarima. Tako da možemo reći da s jedne strane imamo višak svećenika koji se bave svim i svačim, te nedostatak pastira.
Djelatnost pastira
U današnjem evanđelju slušamo što to Isus povjerava svojim apostolima, čime bi se to pastiri trebali baviti. Dao im je vlast nad nečistim dusima, te da liječe svaku bolest i nemoć. Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite.
Imati vlast nad nečistim dusima znači prepoznati i imenovati zlo u nama i oko nas. Moderna medicina sve više govori o psihosomatskim bolestima i o autoimunim bolestima. Čini se da su uzroci tih bolesti neprihvaćanje sebe i života koji živimo. Nisu li to onda uzroci duhovne prirode jer dolaze iz čovjekova duha. Radnici koje Isus šalje u svoju žetvu trebaju biti ljudi duha koji prepoznaju bolest duha i koji mogu liječiti dušu.
Mrtve uskrisujte. Danas je toliko živih mrtvaca oko nas. To su ljudi koji su izgubili smisao života. Žive a da niti sami ne znaju zašto žive. U njima više nema životne radosti i ljepote života. Radnici koje Isus šalje u svoju žetvu pozvani su u ime Isusovo uskrisiti žive mrtvace na nov i kvalitetan život po mjeri evanđelja.
Gubave čistite. Postoji danas jedna moderna guba. To je osjećaj krivnje i grižnje savjesti. Isusovi radnici pozvani su liječiti tu modernu gubu u sakramentu svete ispovijedi.
Zloduhe izgonite. Dva puta u današnjem evanđelju spominju se nečisti dusi i zlodusi. Ne trebamo ovdje zamišljati scene iz nekog horor filma o egzorcizmu. Ovdje se radi o svijesti da postoji duhovni svijet. Taj duhovni svijet je podijeljen na dobro i zlo. Duhovni svijet utječe na naš život. Isusovi radnici kao ljudi duha bore se protiv duha zla, prije svega u sebi, a onda oko sebe. Ali samo u Isusovo ime. Ne u svoje. Isus im daje moć za borbu protiv zla. Kako je lijepo vidjeti nekoga tko otkriva duhovni svijet i tko u sebi oslobađa Kristov duh.
I za kraj, da se radnici ne bi umislili da su nešto, Isus kaže: Besplatno primiste, besplatno dajte. Izgubili smo svijest o besplatnosti. Sve pokušavamo gledati kroz vrijednost novca. Duhovni život evanđelja koji treba postati prepoznatljiv u našem svakodnevnom ponašanju i govoru ne može biti vrednovan materijalnim. Sve što imamo je dar, besplatni dar kojim smo pozvani drugima olakšati i uljepšati život.
Vrijeme je i premještaja, neke župe su ostale bez svojih pastira zbog njihove smrti, bolesti ili drugih problema. Baš me zanima koliko ti župljani moli za svoje nove pastire?
I kada ti drugi puta župnik bude išao na živce ili kada ga budeš htio kritizirati, možda ne bi bilo loše da se prvo pitaš koliko si molio za svojeg župnika. Ja volim reći da se smije kritizirati samo one za koje molimo i one koje volimo. Ustvari one koje volimo ne možemo kritizirati, možemo im samo pomoći da budu bolji.
Molimo danas, ali i svaki dan, da Gospodar žetve pošalje radnike u žetvu svoju i da nas blagoslovi pastirima koji će biti blagoslov i utjeha Božjem narodu. Amen.