Politička korektnost i vjerski relativizam
Moja današnja propovijed ne će biti politički korektna. Ponekad je potrebno reći da je car gol. Naravno da to ne znači biti bezobrazan, nepristojan ili grub.
Ja bih se danas zadržao na samo jednoj rečenici iz današnjeg evanđelja koja glasi: A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.
Svjestan sam da je vađenje jedne rečenice iz konteksta opasno. No, ovo nije takva rečenica. U ovoj rečenici je sažeto cijelo evanđelje i smisao Isusovog ne samo dolaska među nas, već smisao Isusovog pashalnog misterija, tj. života, smrti i uskrsnuća.
Isus nije poput nekog svemirca pao na zemlju, već je postao jedan od nas, Bog je postao čovjek, nama u svemu jednak, osim u grijehu. Zašto? Utjelovio se da bi nam objavio Boga – kako sam danas kaže: jedinoga istinskog Boga. E tu sad nastaje problem političke korektnosti.
Jeste li ikada čuli rečenicu, ja jesam, koja manje-više kaže kako su sve religije jednake, kako niti jedna religija ne govori nešto loše. Sve je to isto. Pa, onda i sve religije imaju istoga Boga, samo su zločesti ljudi izmislili religije kako bi se ljudi zavadili i mrzili i svađali.
Isus sažima cijelo svoje poslanje u rečenicu: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Mi kažemo da su sve religije iste i da je samo jedan Bog. Da je Bog jedan to se mogu složiti, ali ne mogu se složiti da su kršćanski, muslimanski, te mnoštvo božanstava istočnjačkih ili drugih religija isti Bog.
Isus Krist nije Boga objavio kao Alaha, niti kao Šivu ili Višnu. Isus Krist nije Boga objavio kao silu ili neku energiju, niti kao velikog arhitekta svemira, niti kao božicu zemlju. Isus Krist kršćanskog Boga nije objavio kao elemente vode, vatre, zemlje i zraka. Isus Krist je Boga objavio kao Oca, Sina i Duha Svetoga.
Nisam tip svećenika koji voli moralizirati, niti pametovati, ali reći da su sve religije iste, i da je sve to isti Bog, znači jako malo znati o svojoj vjeri i o drugim religijama. Čini mi se da ta rečenica vodi u grijeh protiv prve Božja zapovjedi.
Ako su sve religije iste, zašto mi danas onda dolazimo na misu? Zato što je to običaj ili red? Zato što su i naši stari išli? Ako su sve religije iste zašto ne klanjamo poput muslimana, ili zašto nismo sagradili budistički ili hinduistički hram u kojem ćemo meditirati i izgovarati mantre?
Religija nije stvar običaja, tradicije, kulture ili mjesta gdje sam rođen. Zna se čuti: Pa što, da sam rođen u Indiji bio bi budist, ili da sam rođen u Turskoj bio bih musliman, ali rođen sam u Hrvatskoj pa sam katolik.
Vjera i religija nisu isto
Ustvari, važno je naglasiti da vjera i religija nisu isto! Na žalost puno ljudi koji sebe smatraju vjernicima, nisu vjernici već religiozne osobe. Razlika je ogromna.
Religija je skup praksi koje se obavljaju. Što mislim pod time? Religiozna osoba bez problema može odvojiti svoj život izvan hrama od religioznog života. Religiozna osoba nije spremna umrijeti za svoja uvjerenja. Religiozna osoba moli, hodočasti, čini dobra djela. Sve je to u redu, ali religiozna osoba nije povezana sa svojim Bogom. Bog za religioznog čovjeka nije stvarna osoba, prisutna i bliza.
Za vjernika je Bog živa osobnost, koju osjeća uvijek prisutnom u svome srcu. Vjernik sve važe s Bogom. Pita Boga. Ponekad se i posvađa s Bogom. Vjernik nekada iskreno kaže Bogu da ne razumije, ni ljude, ni Boga, niti samog sebe, ali ipak ga živo osjeća.
Vjernik moli Boga za milost i snagu da bude kršćanin. Ne samo jezikom, već životom! Vjernik je spreman trpjeti zbog svoje vjere. Vjernik trpi kada mu se ukućani rugaju kada ide na misu, kada se moli, kada posti, kada ne želi ogovarati, psovati ili muljati…
Vjernik trpi kada vidi da svijet u kojem živi, kao i njegovi najbliži, ne mare za Boga. Vjernik trpi kada čuje da su sve religije iste, zato što vjernik zna da kršćanstvo nije religija! Za vjernika je kršćanstvo život, susret sa Živim Bogom, s Prisutnim Bogom!
Vjernik svoj život promatra kroz naočale evanđelja, sve mjeri kršćanski, i politiku i biznis i druženje, vjernik ne može živjeti jedan dio svoga života izvan svoje vjere.
Religiozni ljudi boje se tako živjeti jer misle ako Božje oko sve vidi da se onda moraju odreći životnog zadovoljstva, pa jedan dio života skrivaju sami od sebe i od Boga – i naravno da nisu zadovoljni s takvim životom niti s takvom religijom.
Smije li postojati jedina prava vjera?
Biti vjernik kršćanin znači biti uvjeren da je kršćanstvo jedina prava vjera i da je kršćanski Bog jedini pravi Bog.
Ovo što sam upravo izrekao mnoge smeta jer čovjek danas ne želi čuti da je nešto jedino pravo, da je nešto jedina istina. Posebno ako to nije nešto njegovo, njegovo uvjerenje, ili njegova istina. Pa je onda danas politički korektno da se ne govori o jedinoj pravoj vjeri, kao i da se ne govori o svjetonazorskim pitanjima. Kada govorimo o istini, moramo priznati da postoji samo jedna istina. Naravno da se oni koji ne priznaju tu istinu zalažu za relativizam, a to znači da nema jedine istine i da su svi u pravu. Mogu li stvarno svi biti u pravu?
Izbjegavanje svjetonazorskih pitanja je guranje glave u pijesak i pokazivanje da se ne možemo složiti oko temeljnih pitanja o čovjeku. Na primjer: kada čovjek postaje čovjek, začećem ili rođenjem? Je li abortus ubojstvo čovjeka ili nije? Treba li eutanazijom ubijati bolesne i stare ili ne? Može li se spol mijenjati ili ne? Ima još drugih pitanja… Ako se o ovome ne možemo dogovoriti i pronaći istinu, teško da ćemo se dogovoriti o drugom svjetskom ratu i o ekonomskoj politici, te gospodarstvu.
Da se razumijemo, ja nemam ništa protiv pripadnika bilo koje druge religije, kao što nemam ništa protiv ateista – oni koji kažu da Boga nema, niti protiv agnostika – koji nisu sigurni ima li ili nema Boga. Nemam ništa protiv nikoga. Poštujem svakoga. Poštujem sve religije. Sa simpatijom gledam na svakog čovjeka koji se trudi živjeti po religioznim uputama svoje religije. Ali jednostavno ne mogu reći da su sve religije jednake, niti mogu kršćanstvo staviti na istu razinu s ostalim religijama. Kada bih to učinio, čini mi se da bih tako odbacio cijelu biblijsku objavu Boga, utjelovljenje Isusa Krista i njegovo uskrsnuće.
Misionarska Crkva ili prozelitizam
Postoji još jedan dio priče koji nije politički korektan, a to je misijsko poslanje naše Crkve koje neki prozivaju kao prozelitizam. Objasnit ću.
Na svetkovinu Uzašašća slušali smo u evanđelju Isusove riječi: Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! Sve narode, kaže Isus.
Kršćanstvo u svojoj biti ima misionarski karakter. Ako sam ja u vjeri otkrio nešto što daje smisao mojem životu, jednu sigurnost i duboki mir, onda to želim podijeliti s drugima. Koliko smo mi ljudi usmjerili da budu Isusovi učenici? Čak možda to ne uspijevamo učiniti niti sa svojim ukućanima. Zašto? Možda zato što se bavimo prozelitizmom na negativan način.
Prozelitizam označava nametljivo i nasrtljivo, nasilno i fanatično vrbovanje za jednu vjersku zajednicu, političku grupaciju ili za određene svjetonazore. Pojam također označava i gorljivost novoobraćenika te njegova često fanatična nastojanja da se na bilo koji način privoli što više novih pristaša (prozelita). U Starom zavjetu i Novom zavjetu prozelitizam se shvaća u pozitivnom kontekstu.
Imamo i dva, iz današnje perspektive gledano, negativna, nasilna načina misionarskog djelovanja. Kada je počelo otkrivanje novog svijeta s osvajačima su bili i misionari. Na žalost sjećamo se krštenja ognjem i mačem gdje se pod svaku cijenu krstilo domorodačka plemena. S jedne strane zbog vjerskih uvjerenja da se samo kršten čovjek može spasiti za vječnost, a s druge strane iz političkih razloga, kako bi se domorodce učinilo kršćanima i podanicima nekog carstva.
Zatim, sjećamo se i principa: Cuius regio, illius religio (lat.: čiji teritorij njegova i vjera), pravno načelo epohe feudalizma prema kojem su podanici morali prihvatiti vjeru svojih zemaljskih gospodara ili prodati posjed i odseliti se.
I za kraj set pitanja. Jesam li siguran da je kršćanstvo jedina prava vjera? Ako sam vjernik koji je moj odgovor na pitanje smrti, patnje, nepravde, teške bolesti? Ako je kršćanstvo jedina prava vjera, što će biti s onima koji nisu kršćani? Jesam li svojim životom potaknuo nekoga da postane Isusov učenik? Amen.