Šifra “zdenac”
Osobiti je susret danas pred nama. Susret koji ima snagu promijeniti život. Danas se s Isusom nalazimo u Samariji. Pobožni Židovi doslovno su prezirali Samarijance. Smatrali su ih izdajicama židovske vjere i židovskog naroda budući da su se miješali s poganskim narodima, sklapali su mješovite brakove s poganima. Ti je pobožnim Židovima bilo nešto nezamislivo.
Mjesto radnje je zdenac. Što nam to govori? Biblija ima svoj šifrirani govor. Kada u Bibliji čujemo pojam zdenac odmah trebamo znati da je pred nama ljubavna priča. Na zdencu počinju ljubavne priče. Na zdencu se susreću mladići i djevojke. Na zdencu se započinju veze.
Još je jednu stvar važno primijetiti. Učenici nisu s Isusom. Kada Isus čini nešto stvarno skandalozno za svoje vrijeme, učenici nisu s njim. Najčešće je sam kada susreće žene. Sumnjive žene. Učenika nema jer imaju predrasude i ne bi razumjeli ono što će se dogoditi.
Vrijeme radnje je podne. Najveća vrućina. Kako smo u tjednu solidarnosti s vjernicima u Bosni i Hercegovini, u Bosni se koristi termin kobajage. Isus je kobajage slučajno na zdencu u podne. Kobajage znači tobože. Kod Boga nema slučajnosti. On je tamo s razlogom i sa zadatkom. Želi susresti jednu ženu. I stvarno, ona dolazi.
Kada sam sve ovo naveo, čovjek koji prvi puta ovo sluša mogao bi sada već svašta misliti. No, krenimo redom.
Pitamo se zašto dolazi po vodu na zdenac u podne kada je najveća vrućina i kada nikoga nema na cesti? Zato što je to žena na lošem glasu. To ne mora značiti da je ona kao osoba nužno loša.
Žeđ za ljubavlju
Isus započinje razgovor. S nepoznatom ženom. to je skandalozno za ono vrijeme. Na zdencu. On Židov ona Samarijanka. Njoj to imponira. Neprijatelj ju traži uslugu. Ona je u šoku. Ali godi joj to. Da joj ne godi, okrenula bi se i šutke otišla. Ostaje na zdencu.
Isus spominje živu vodu, zatim govori o vodi nakon koje više nisi žedan. Isus zna njezinu žeđ, da je ova žena žedna ljubavi i pažnje. Ona razmišlja praktično i kaže da želi tu vodu kako više ne bi trebala dolaziti na zdenac i riskirati susret s ljudima koji o njoj misle sve najgore.
Nato joj Isus reče: Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo. Odgovori mu žena: Nemam muža. Kaže joj Isus: Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla. Puf! Ravno u glavu!
Zanimljivo, žena se ne budi. U šok je. Ali, ne buni se. Ne buni se jer ju Isus ne napada, samo govori činjenice. Ali on ju niti ne osuđuje. Zašto ju ne osuđuje?
Bog vidi ono što mi ne vidimo
Za druge ljude, ovo je žena koja je s šestim muškarcem. Kao takvu sigurno su ju prezirale ostale žene u mjestu zbog straha da im ne otme njihove muževe.
Za Isusa ovo je žena koja je žedna ljubavi i pažnje. Žena nesretna u ljubavi.
Ne znamo, pa možemo zamisliti da je možda ova žena imala hladnog tatu koji nikada nije pokazivao osjećaje, koji ju nikada nije zagrlio i rekao da je dobra, lijepa i da je vrijedna ljubavi. Možda je imala brata koji je bio poput tate, hladan i dalek. Možda je imala majku koja je bila sva preplašena i pomalo izgubljena.
Možemo zamišljati da je pobjegla od kuće kada se prvi puta zaljubila u mladića koji joj je izgledao kao ostvarenje svih njezinih snova i potreba o ljubavi. Na kraju se pokazalo da se radi o vrlo nezreloj osobi, o mladiću kojemu je bilo samo važno zavesti što više djevojaka i otići.
Nakon njega bila je spremna doći svakome tko bi pokazao neki interes za nju. Ona je bila žedna odnosa povjerenje i ljubavi, a oni su bili žedni njezinog tijela. Ona je samo htjela ima svojeg muškarca s kojim će sve dijeliti i kojem će moći dati svu ljubav koju ima i koji će nju gledati pogledom punim ljubavi i biti pažljiv i brižan prema njoj. Svi oni tražili su samo avanturu, površne odnose bez ljubavi i predanja.
Koliko je samo ta žena propatila u životu. Koliko je samo suza isplakala. Koliko joj je samo puta bilo slomljeno srce. I upravo ta bol koju je proživjela učinila ju je spremnom za susret s Isusom koji traži baš nju, baš takvu kakve jest.
Kada sam prije rekao da se na zdencu radi o ljubavnoj priči, onda sam mislio reći da u slici ove žene naš Bog prilazi svakome od nas da nam pokaže koliko nas ljubi.
Biti spreman čuti istinu o sebi
U životu za sve postoji pravi trenutak. Ako ljudima kažete istinu o njima kada oni nisu spremni čuti istinu o sebi, ljudi će vas prokleti, bit će spremni uništiti vas, optužit će vas za sve ono što im se loše dogodilo u životu.
Ali ako osluškujete Božje vrijeme i ako čovjeku kažete istinu, a on ju može poslušati, tada se događaju čuda! Prava čuda! Jedino, teško je procijeniti taj trenutak. Mnogi, usuđujem se reći većina, ne žele saznati istinu o sebi. A samo nas istina može osloboditi.
Bog ne gleda na nas kako mi gledamo jedni na druge. Bog vidi i zna zašto smo postali takvi kakvi jesmo. Mi to ne vidimo i ne znamo. I dok ne znamo i ne vidimo, ne ćemo se promijeniti.
Nekako osjećam da današnja korizmena nedjelja želi potaknuti svakoga od nas da krene na put traženja istine o sebi. Da se pitamo zašto nam se uvijek ponavljaju iste stvari? Da se pitamo zašto nešto nikako ne možemo učiniti? Da se pitamo koji su duboki razlozi u nama zbog kojih se osjećamo kao da nas je netko zavezao ili kao da se vrtimo u krug.
Osjećam da bi danas trebalo zamoliti Gospodina da nas učini spremnima vidjeti istinu o nama i da nam pošalje nekoga tko će nam tu istinu o nama reći, bez da nas osuđuje ili smatra manje vrijednima. Amen.