Blagdan mira koji to nije
Svijet u kojem živimo proglasio je Božić blagdanom mira. Možemo se onda pitati kako je moguće da postoje ratovi? Kako je moguće biti spreman ubiti čovjeka kojega ne poznaješ i koji ti nije napravio ništa loše i koji je poput tebe natjeran u rat zbog političkih ciljeva? I u smislu obrambenog rata postavlja se pitanje kako je moguće da donedavni susjedi i kumovi postaju najgori neprijatelji koji su spremni na takve zvjerske čine kojih bi se i same zvijeri posramile?
Ljudi se opiru Božjem ulasku u svijet
Rekao sam da je za svijet koji ne vjeruje u Boga Božić samo blagdan mira. Za nas vjernike Božić je trenutak u kojem sam Bog ulazi u svijet. Kako je moguće da nakon Isusovog dolaska u naš svijet u obiteljima vlada nesloga i nemir, da muž ne razgovara sa ženom ili žena s mužem, da roditelj ne može s djetetom niti dijete s roditeljem, da rođena braća i sestre međusobno ne razgovaraju?
Kako je moguće da nakon Isusovog dolaska u naš svijet stalno imamo potrebu dijeliti se, suditi jedni druge, ogovarati, tračati i petljati se u tuđe živote? Kako je moguće da se proširilo mišljenje da napredovati može samo netko tko ima prijatelja ili kuma na položaju, te da nije važno biti sposoban nego podoban? Kako je moguće da naši mladi žive u uvjerenju da se na pošten način ništa ne može postići? Kako je moguće da se na politiku gleda kao na najbrži način bogaćenja, umjesto da politika bude način žrtvovanja za druge i uzvišena služba ljubavi?
Kako je moguće da u današnjem društvu prevladava mišljenje da pošteni ljudi nemaju što raditi u politici?
I na kraju pitanje svih pitanja: kako je moguće da čovjek može biti s jedne strane utjelovljenje dobrote, a s druge strane utjelovljeno zlo? Kako je moguće da postoje ljudi koji žele i čine zlo drugima? Kako je moguće da postoje ljudi koji se smire tek onda kada drugi oko njih pate?
U božićnoj noći nalazimo odgovor na sva ova pitanja. Bog se ponizio, sam sebe je lišio, ili ako želite, sam sebe je opljačkao, ukrao je sam sebi svoje božanstvo, da bi postao jedan od nas, nama u svemu jednak, osim u grijehu. Došao je pokazati kako biti čovjek, kako biti sretan čovjek. Samo tvorac poznaje način na koji njegova tvorevina može dati najbolje od sebe.
Ako smo vjernici, i ako vjerujemo da Bog postoji i da smo stvoreni od njega, onda On najbolje zna kako mi možemo biti sretni. I nakon toliko vremena od postanka svijeta i čovjeka, Bog je vidio nesretnost ljudi kojoj je uzrok egoizam, moć i gospodarenje nad drugima. Stoga je u božićnoj noći odlučio pokazati ljudima kako biti sretan čovjek. Isus iz Nazareta svojim životom pokazuje nam kako biti sretan.
Na žalost, s tugom moramo priznati da svijet tada nije prihvatio Isusa, niti ga prihvaća danas. Čovjek želi po svome. Bez Boga. Često i bez bližnjega.
Božić bez Isusa
Zar nije neobično da su svima puna usta Božića, ali nitko ne spominje Isusa iz Nazareta? Zar nije neobično da Božić od svetkovine u kojoj slavimo Boga koji je postao čovjekom, postaje blagdan obitelji i mira u kojem se uopće ne spominje Boga, niti Svetu obitelj? Zar nije neobično da u nekim prodavaonicama djelatnici ne smiju reći „Sretan Božić!“, nego „Sretni blagdani!“? Zar nije neobično da su izlozi već mjesecima okićeni, ali koliko ste jaslica vidjeli u tim izlozima? Zar nije neobično da se oko svetkovine Božića postavlja samo pitanje koliko će nacija ove godine potrošiti novaca za hranu, piće i darove? Zar nije neobično da na slavlje rođendana ne želimo pozvali slavljenika?
Braćo i sestre, živimo u vremenu u kojem mnogi misle da se bez ljudi na položaju ne može ići naprijed, da se bez prijatelja ili kumova ne može. Mnogi su žalosni jer nemaju takve ljude u svojem životu i uvjereni su da od njih ništa ne će biti jer ih nema tko pogurati. U našem mentalitetu postoji jedna uvjerenje koje govori da bi se drugi trebali brinuti za nas.
Očekujemo da se netko pobrine za nas, a vidimo da su ljudi jedni drugima sve veća konkurencija i sve veći neprijatelji. Do te mjere da svi samo kukamo, a bojimo se pohvaliti jer osjećamo da su ljudi jedni drugima tako zavidni.
Bog je došao pobrinuti se za nas
I dok očekujemo da se netko pobrine za nas, i dok smo razočarani jer vidimo u društvu sve više nebrige jednih prema drugima, pitam se kako je moguće da ne vidimo da se za nas došao pobrinuti sam Bog!? On, Stvoritelj, Gospodar svemira, Kralj nad kraljevima, došao je pobrinuti se za svakoga od nas. On svakoga od nas poznaje imenom, ali mi bismo radije imali za prijatelja nekog političara na položaju, pa makar za jedan mandat.
Brate i sestro, Isus iz Nazareta zna tajnu sretnog života, i želi tu tajnu podijeliti s tobom. S druge strane, ovaj svijet se boji sretnih ljudi i želi ljude učiniti nesretnima i nezadovoljnima. Sa sretnim i zadovoljnim čovjekom ne može se manipulirati.
Na polnoćku često dolaze i oni kojih kroz godinu nema u crkvi. Ne kanim nikoga kritizirati. Drago mi je da smo se svi zajedno večeras okupili! Istina, kao vaš župnik želio bih vas češće vidjeti u crkvi, ali ne zato da se priča kako u Velikom Trgovišću puno ljudi dolazi u crkvu, već zato jer sam uvjeren da samo i jedino Isus Krist može dati sretan, miran i ispunjen život.
Ja se trudim, koliko mogu, slaviti svetu misu i propovijedati kako bih vam pokazao da nam u crkvi može biti lijepo i da je moguće s mise vratiti se doma sretan, miran i blagoslovljen. Trudim se uvijek pozivati župljane na zajedništvo, na međusobno pomaganje.
Osobito mi je važno mojim župljanima govoriti o zahvalnosti, ali i o radosti zbog tuđeg uspjeha baš zato jer živimo u vremenu kukanja i zavisti. Ja sam tako sretan kada primijetim da je netko od mojih župljana uredio kuću, nabavio bolji auto. Tako sam sretan kada oko sebe imam vrijedne i marljive ljude! Vaš uspjeh je i moj uspjeh! Ako ste vi vrijedni i ako sam ja uz vas, nekako osjećam da i moja vrijednost uz vas raste.
I zato vas pozivam, dođite! Osjetite radost našeg zajedništva! Kada ste loše, potražite snagu u sakramentu svete ispovjedi i svete Pričesti.
Nemoćni Božić
Ipak, treba reći i ovo: Isus je nemoćan samo u jednoj situaciji. Isus je nemoćan pred našom slobodom. On ne može protiv naše slobode. Ne bih volio da je tvoj dolazak večeras ovdje samo tradicija ili lijepi običaj. Ne bih volio da ti je polnoćka samo dio nekakvog ugođaja! Od ugođaja se ne živi!
Jasno je vidljivo da je veći dio ljudi odabrao Božić bez Sina Božjega, Božić bez Isusa iz Nazareta. Izbor je na svakome od nas. Hoćeš li odabrati Božić bez Isusa? Hoćeš li odabrati tradiciju ili živu vjeru? Hoćeš li životariti i kukati kako je život jadan, ili ćeš naći smisao života koji je Isus Krist? Hoće li te na trenutak pokrenuti ugođaj ili ćeš odabrati pravu vjeru? Izbor je samo na tebi! Stoga ti želim reći ovoga Božića: Izaberi Isusa! Izaberi sreću! Amen.