Svetost u običnosti
Blagdani su iza nas. Započinjemo vrijeme kroz godinu, obično vrijeme. To obično vrijeme može postati dosadno. Obitelj, posao, možda uski krug prijatelja.
Ljudi često traže nešto što će im pomoći da zaborave svoje obično, svakodnevno vrijeme. U potrebi da se zaboravi vlastita običnost, često se poseže za žutim tiskom. Budući da ja naš život dosadan, kroz tračanje pokušavamo zaboraviti svoj život baveći se životima drugih ljudi. I kamo sreće kada bismo u drugim ljudima tražili ono dobro i plemenito! Kamo sreće kada bismo se radovali tuđem uspjehu, ali ne! Mi u drugima ne tražimo ono u čemu su oni bolji od nas, nego ono u čemu su lošiji od nas.
Ja osjećam da za mene kao vjernika ne postoji obično vrijeme. Moji dani nisu dosadni. Mogu često biti jednolični, ali nisu dosadni. Nisu niti sivi. Ja sam siguran da se upravo svetost krije u običnosti naših dana. Ustvari baš zbog svetosti koja mi je dostupna u mojim običnim danima, moji obični dani postaju neobični. Svetost nije ništa drugo nego svijest da je Bog tu, u mojem životu, da je blizu, da mu je stalo do mene, da mi želi dobro, da mi želi svu sreću svijeta.
Jedna od najgorih stvari koja se može dogoditi čovjeku jest da postane nezadovoljan svojim životom. Čovjek koji nije u skladu sa samim sobom i s Bogom, postaje prazan i nezadovoljan. Takav čovjek bi sve i svakoga oko sebe mijenjao! Svi ga ugrožavaju, svi su mu nešto krivi, od ukućana, pa preko susjeda do političara i pape.
A čovjek koji krene tražiti Boga, taj uz put nalazi sebe. Taj čovjek pronalazi mir. Nije taj put traženja Boga i upoznavanja sebe jednostavan. Težak je, ali donosi sreću i mir.
Tako bih bio sretan kada bi vam mogao dati taj mir i tu svijest da je sreća sakrivena u svakome od nas. Tako bih bio sretan kada bih vam mogao dati taj Božji mir, ali on se pronalazi tek kada pustimo da nas Bog pronađe. Svetost je za mene prestanak igranja skrivača s Bogom. On me traži, a ja se skrivam. Skrivam se jer krivo mislim da će mi Bog ako me pronađe oduzeti ono malo životne radosti, ona moja mala sitna zadovoljstva koja ponekad skrivam i sam od sebe.
Prve nedjelje nakon naših blagdana želim ti reći da su mir, radost i blagoslov skriveni u onome što ti nazivaš obični život. Taj tvoj obični život ima potencijala postati neobičan, u najpozitivnijem smislu, ali samo s Bogom.
Bog dolazi nama u susret
U današnjem evanđelju slušali smo rečenicu: Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu. Koliko je samo toga važnoga ovdje otkriveno! Isus dolazi nama u susret! On nas prvi traži! Vidiš li ga? Prepoznaješ li ga?
Ivan je očekivao Spasitelja. On je svoj cijeli život živio sa sviješću da treba pripraviti put Spasitelju. U njegovim danima stalno je bila prisutna misao da Spasitelj dolazi i da on svojim životom treba nešto za Spasitelja napraviti. Ali ako Ga ne očekuješ, ako Ga ne želiš, ako Ga ne trebaš, ne ćeš Ga niti vidjeti niti prepoznati!
Ja ga nisam poznavao, dva puta ponavlja danas Ivan. Boga se ne može prepoznati ako ga se nije upoznalo. Kako se upoznaje Boga? Jednostavnim riječima, u tišini svoga bića možeš reći: Bože, znam da me tražiš, znam da mi dolaziš u susret, želim ti otvoriti vrata svoga srca. Želim te upoznati.
Ivan zna da je cijeli njegov život usmjeren prema tome da svijetu kaže: Evo Jaganjca Božjeg! Ivan ne govori: Gledajte mene! Ivan želi svijetu objavi Spasitelja, ne želi ga zadrži samo za sebe. Ivan je svjedok. Svjedok može biti samo netko tko je vidio svojim očima i čuo svojim ušima. Nama danas najviše nedostaju svjedoci. Svjedoci vjere. Ljudi koji su prepoznali Boga u svojem životu. Ljudi koji su dopustili da Bog uđe u njihov život i da promijeni njih, a ne druge!
Ivanov Jaganjac Božji oduzima grijeh svijeta. Kod Židova nije bilo ispovjedi, a narod je osjećao da griješi. Što su onda radili? Na dan pomirenja, Yom kipur, uzeli bi jarca, veliki svećenik položio bi ruke na njega i tako simbolički na njega stavio sav grijeh naroda. Jarca bi se tada odvelo u pustinju, na mjesto u kojem se vjerovalo da prebiva demon Azazel da se tamo odnesu grijesi Izraela.
Mi možda pretjerano u grijehu gledamo prekršaj zapovjedi. U biblijskoj teologiji grijeh znači promašiti metu. Grijeh je potpuni životni promašaj. Ivanov Jaganjac Božji, Isus iz Nazareta ima moć potpuni životni promašaj pretvoriti u najljepši životni sklad. Ali to ne može učiniti na silu, niti to može učiniti bez nas i našeg zalaganja.
Želim ti da upoznaš Isusa i da taj susret možeš posvjedočiti ljudima i zajedno s Ivanom klicati: Evo Jaganjca Božjega koji donosi smisao života, mir i radost, te postojanost i snagu u vremenu kada nas zadese poteškoće. Amen.