Empatija
U svijetu, bez obzira radilo se o ljudima koji vjeruju ili ne vjeruju u Boga, na cijeni je jedna vrlina koja se zove empatija ili suosjećanje. Kada bismo se češće zapitali kako je drugim ljudima živjeti njihove živote, osobito životne poteškoće, vjerujem da bismo manje sudili druge i manje druge ogovarali.
Jedna bračna kriza
Današnje evanđelje donosi nam životnu dramu jednog bračnog para. Oni se vole, zaručeni su, pripremaju se za zajednički život. U jednom trenutku ona kaže da je trudna. On zna da nije otac njezinog djeteta.
Ja vjerujem da svatko od nas može sebe zamisliti u takvoj situaciji. Ima ljudi koji se kunu u vjernost. Ali dovoljan je trenutak slabosti, umora, povrijeđenosti i možemo se naći tamo gdje smo bili sigurni da nikada ne bismo došli.
Najgore je povrijediti nekoga koga volimo. Najgore je kada nas povrijedi netko koga volimo.
Josip
Možemo pokušati zamisliti što se događa u Josipu u trenutku kada mu Marija govori da je trudna. Zar je moguće? Moja Marija? Od nje nikada to ne bih mogao očekivati!? Mislio sam da ju poznam. Mislio sam da me iskreno voli!? Kako mi je to mogla učiniti?
Je li zaplakao? Je li odjurio van i potražio neko samotno mjesto na kojem je osjećao kako mu se srce cijepa i krvari? Ne znamo. I baš zato što ne znamo, možemo se pitati kako bi meni bilo da se to meni dogodi?
Marija
S druge strane imamo Mariju. Dobro je znati da je u to vrijeme u Židovskom narodu bilo veliko očekivanje Mesije.
Narod je bio do te mjere potlačen, da je svaka židovska djevojka potajno priželjkivala postati majkom Mesije, Spasitelja.
Možemo zamišljati Mariju kako razgovara s prijateljicama koje priželjkuju donijeti na svijet onoga koji će spasiti svoj narod.
Neočekivano, iznenada, Marija doživljava jedno mistično iskustvo. U dubini svoga bića osjeća susret između nje i Boga. Postati će majka posebnog djeteta. Rodit će dijete. Rodit će dijete o kojem su govorili svi proroci. Rodit će dijete koje će biti Sin Božji. To mistično iskustvo koje je doživjela Marija s jedne strane je tako lijepo i utješno, ispunja ju radošću Božje blizine koja ju prožima, a s druge strane u Mariji se rađa strah, rađaju se pitanja. Marija se pita kako će to biti, ništa joj nije jasno. I odjednom strašna spoznaja: Jadan moj Josip! Što ću mu reći, kako objasniti? Što će on misliti o meni? Hoće li pobjeći od mene? Do koje mjere ću ga povrijediti? Kako sve njemu objasniti?
Vlastito zalaganje u krizi
U ovoj strašnoj situaciji, u ovoj krizi zajedničke veze Josipa i Marije, svatko od njih je trebao napraviti svoj dio.
Marija s puno povjerenja u Boga govori: Neka mi bude! Možda sama sebe tješi? Možda sama sebi govori Imaj povjerenja u Boga! Stavi se Bogu na raspolaganje i onda neka On sve vodi. Ako je to Božji plan, neka ga On ostvari. Ja samo sebe trebam staviti Bogu na raspolaganje i pustiti da On sve vodi. Ali teško je prepustiti se i do te mjere ići u nepoznato.
Marija nije dopustila da ju pobijedi ljudska logika i ljudski način razmišljanja. Jer ljudska logika kaže da je tako nešto nemoguće. Marija zna da staviti se Bogu na raspolaganje znači ostati nezaštićena od ljudi. Marija već sada zna da je opasno poslušati Boga jer ju zbog toga ljudi mogu osuditi, pa čak i kamenovati.
Ali kako sve reći Josipu? Neka Bog vodi i taj trenutak.
U Mariji se izmjenjuju trenuci neizrecive radosti, s trenucima straha i panike. Najviše i jedino što može učiniti je da se prepusti Bogu.
Što je bilo potrebno da se situacija razriješi? Kada se stvar pokrenula? Kada je došlo spasenje? Matej nam u današnjem evanđelju kaže da je Josip bio pravedan, a onda u istoj rečenici kaže da je postupio nepravedno!? Kako to?
Po Zakonu, Josip je treba svima reći da Marija ne nosi njegovo dijete i Marija je trebala biti kamenovana. Josip je povrijeđen. Srce mu je slomljeno. Zakon je na njegovoj strani! Da je poslušao Zakon, Marija i Isus bili bi ubijeni. Spas svijeta sada je u Josipovim rukama.
Rješenje krize
Tada Josip čini nešto veliko, nešto neizrecivo! Josip stavlja po strani svoju bol, svoju povrijeđenost, Josip stavlja po strani svoj ego. Josip odlučuje da ne će on sebi biti najvažniji. On je tu ženu volio. Ustvari, bez obzira na sve, on ju još voli.
Josip odlučuje sačuvati sve one lijepe trenutke koje su proveli zajedno. Josip odlučuje staviti ljubav na prvo mjesto, a ne sebe i svoju povrijeđenost i svoj ego.
Josip sada razumije da je ljubav važnija od Zakona! Da je ljubav važnija od njegovog ega. Dok tako razmišlja Josip osjeća olakšanje.
Prije, dok se htio osvetiti, dok je htio da i Marija pati kao i on, osjećao je silno nezadovoljstvo. Josip odlučuje ipak staviti na prvo mjesto Mariju i sve lijepo što su imali. I tada se događa čudo. Smirio se. Nakon dosta neprospavanih noći, napokon je zaspao.
I sanja vrlo neobičan san. San koji ga je uvjerio da se događa nešto veliko. Nešto puno veće od njega. Sanja da postaje dio Božjeg plana spasenja. Sanja da Bog baš njemu povjerava ono što mu je najdragocjenije, svoga Sina.
Dok se Josip bori sam sa sobom, Marija moli za njega. Moli za njih.
Zamišljam susret Marije i Josipa nakon te noći i nakon tog sna. Zamišljam ih kako stoje jedno nasuprot drugoga. Zamišljam ih kako se gledaju očima punih suza, s knedlom u grlu. Zamišljam ih kako padaju jedno drugome u zagrljaj, u najsnažniji zagrljaj ljubavi i predanja. Iz tog zagrljaja više ih nitko nikada ne će moći rastaviti.
U životu Marije i Josipa predanje Bogu i pobjeda nad vlastitim egoizmom učinili su čudo ljubavi koje je spasilo svijet rođenjem Isusa.
Tko zna kakvo bi se čudo dogodilo u tvojem i mojem životu kada bismo i mi sebe predali Bogu, pobijedili svoj egoizam, i stavili one koje volimo na prvo mjesto?