Napast ugođaja
Slavimo danas blagdan krštenja Gospodinova. Današnjim blagdanom završava božićno vrijeme i započinje vrijeme kroz godinu. Bijelu boju misnoga ruha, zamijenit će zelena boja. Vraćamo se u svakodnevicu, u naš običan život. Blagdani su iza nas. Teško nam se oprostiti od okićenih borova i naših jaslica. Prije su jaslice i borovo ostajali do početka veljače, do blagdana Svijećnice. U napasti smo produljiti božićni ugođaj, ali od ugođaja se ne živi. Crkva nas poziva da nastavimo kroz crkvenu godinu pratiti Isusov rast i sazrijevanje. Čini se da je Isus kao malo dijete svijetu prihvatljiviji nego Isus kao zreli muškarac koji jasno kaže svakome ono što ga ide.
Rast i razvoj s Isusom
Isus u nama treba rasti i razvijati se. I mi smo pozvani kroz crkvenu godinu rasti u vjeri, slaveći blagdane crkvene godine koji su uvijek isti, ali ti blagdani iz godine u godinu pomažu nam da se mi mijenjamo, da mi postajemo zreliji u vjeri, te da naše ponašanje i život uskladimo s Evanđeljem.
Mjesto gdje Ivan krsti puno je simbolike. To je na rijeci Jordanu. Blizu mjesta na kojem izabrani narod nakon godina lutanja ulazi u obećanu zemlju.
Ivan poziva narod na obraćenje, na promjenu mišljenja i djelovanja. Potrebno je promijeniti se, stvoriti odluku postati boljim čovjekom i vjernikom. Ivan poziva narod da ostave svoje loše ponašanje i da kao znak promjene života uđu u vodu i operu se, krste se. Da u vodi ostave starog čovjeka i da iz vode iziđu novi, promijenjeni, bolji ljudi.
Među one koji su se odazvali Ivanovom pozivu dolazi i Isus. Ali On se ne treba mijenjati. On ne treba priznati svoja zla djela jer ih nema. Ali On želi stati među te ljude. On želi poslati jasnu poruku, ja sam među vama, ja želim biti s vama.
Kako bismo mogli najbolje predočiti tu Isusovu gestu? Zamislite Isusa da stoji u redu pred našom ispovjedaonicom! On ispovijed ne treba, jer On jedini nema grijeha. Ali stoji tu kako bi rekao da je jedan od nas. Da se ne srami nas grešnika. Da nas podržava u našoj nakani da se pomirimo s Bogom, s bližnjima i sa samima sobom u svetoj ispovjedi!
Za razliku od nas, koji se mičemo jedni od drugih kada nas zadesi neuspjeh, ili neka neugodna situacija u obitelji, Isus od nas ne bježi! On je u tim teškim situacijama jedina naša sigurnost, jedini koji ostaje uz nas. No pitanje glasi Prepoznajem li ga, osjećam li ga uz sebe kad mi je teško? Zove li Ga da mi pomogne ili Ga kritiziram jer život nije ispao kako sam ja to očekivao?
Što se događa kada Isus izlazi iz rijeke? Događa se Bogojavljenje! Očev glas se čuje! Što otac govori? Ono što je svakom sinu važno da mu otac kaže! Ovo je sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina!
Biti ljubljen
Da bi dijete spremno ušlo u svijet odraslih, da bi dijete psihički bilo zdravo i spremno za odrastanje, dijete treba čuti da je ljubljeno, da pripada roditeljima, da je sve svojim roditeljima, ali ne na krivi posesivni način. Krivo bi bilo da roditelj kaže Ja sam tebe sebi rodio i ti ćeš se do moje smrti brinuti za mene i raditi sve što ti ja budem rekao da radiš. To je krivo.
Roditelj treba tako živjeti da dijete osjeti da su njegove riječi o ljubavi istinite. Ljubav se treba izreći, ali ljubav se treba i osjetiti. Ti si moje dijete, ti imaš svoga roditelja. Ti nisi siroče, ti nisi ovdje slučajno. I ja te volim jer si dio mene. Moja ljubav bit će ti vjetar u leđima na tvojem životnom putovanju. Bez obzira kamo te život bude vodio moja ljubav bit će s tobom. To Isus danas govori svakome od nas. Amen.