Nema predaje ili ići kamo nitko ne bi išao
Što biste vi napravili da vam najvažniji čovjek, čovjek koji je sve radio kako bi brendirao vašu tvrtku i radio vam PR, ili hrvatski rečeno, čovjek koji vas je reklamirao i trudio se svima govoriti o vama ili vašoj tvrtki ili vašem poslovanju, završio u zatvoru? Što biste učinili? Vjerujem da bi većina nas odustala od svega ili barem zapala u depresiju.
Ivan je završio u zatvoru. Ivan je jedini prepoznao Isusa, i to ne bez muke. Ivan je cijeli život potrošio kako bi pripremio put Mesiji i pokazao Mesiju svijetu. Sada je Ivan u zatvoru. Završit će kao i svi proroci. Bit će ubijen. Isus je toga svjestan. Za razliku od nas, Isus ne pada u depresiju. Svjestan je da mora nastaviti Očevo poslanje. I kamo ide? Ide tamo gdje niti jedan pobožni Židov ne bi išao. Ide tamo kamo i nas papa Franjo poziva. Isus odlazi na granicu, na periferiju. Kada je Jošua uveo Izraelce u obećanu zemlju, onda je svih jedanaest Jakovljevih sinova dobilo određeni teritoriji, svi osim Levijevih sinova, jer oni su bili svećeničko pleme i nisu imali određeni teritorij već neke gradove, a živjeli su od desetine.
Zebulun i Naftalij dobili su teritorij na krajnjem sjeveru. Bili su na granici s poganima. I dogodilo se ono što je i bilo za očekivati. Počeli su se miješati s poganskim narodima. Nešto nezamislivo za pobožne Židove. I to je već počelo sedam stoljeća prije Krista. Taj dio Izraela bio je manje vrijedan. Nisu ih uzimali za ozbiljno. Vjerojatno su im se rugali i pričali viceve o njima.
Isus za svoj početak odabire najgori dio. Tako se barem činilo. Ustvari istina je potpuno suprotna.
Ljudi koji su daleko od središta moći pa čak i od vjerskih središta, kao da su ponekad više ljudi nego oni iz centra moći.
Mislim da su manje napuhani, manje opterećeni sami sobom i više otvoreni. To su ljudi koji se bave vlastitim preživljavanjem, pa nemaju vremena stvarati predrasude o drugima. Možda im nedostaju prave informacije o vjeri, možda bi rado primili nekoga tko bi ih poučio u vjeri, ali to ne znači da su loši.
Regionalne predrasude
Imamo li mi predrasuda u našem narodu? Bosanci i Hercegovci sigurno još uvijek najgore prolaze. Pa kažu: Glupi Bosanci, Hercegovci koji guraju jedan drugoga, Pijani Zagorci, Škrti Podravci, Siromašni Slavonci, Lijeni Dalmatinci… Za svakoga imamo neku predrasudu. I to je strašno! Takav narod ne može opstati.
Ja se divim Bosancima koji su sve izgubili i koji su poput drveta iskorijenjeni iz svoje zemlje i presađeni daleko od svoga doma. I morali su krenuti skroz iz početka. Divim se Hercegovcima kako su složni. Divim se Zagorcima kako su vrijednim! Divim se Slavoncima koji su na koljenima, ali ponosno, šokački, nose svoju sudbinu. Divim se Dalmatincima koji poput svih južnjaka otvoreno govore ono što misle.
Ja svjesno biram u mojem narodu vidjeti ono što je dobro i pozitivno! To ne znači da sam slijep za negativnosti. Ali još uvijek mislim da pozitivno, dobro i lijepo može pobijediti ono što je loše u nama.
Biti drugačiji ili ići protiv struje
Prve Isusove riječi glase: Obratite se jer se približilo kraljevstvo nebesko. Obratiti se znači promijeniti način razmišljanja. Obratiti se znači ići protiv struje. Danas je to vrlo jednostavno. Svi kukaju. E, ja ne ću! Svi su zavidni. E, ja ne ću! Toliko ima ogovaranja. E, ja ne ću! Svi gledaju negativno na budućnost! E, ja ne ću! Svi se zatvaraju u sebe i boje se jedni drugih. E, ja ne ću kao svi!
Ljudima se Evanđelje čini kao lijepa priča, ali kažu da se ne može tako živjeti. E, ja ću baš u Evanđelju tražiti smisao i životni put! To znači obratiti se. Promijeniti mišljenje.
Kraljevstvo ovdje i sada
Kraljevstvo nebesko, o kojem govori Isus, mora biti povezano s našim životom sada. Mi smo nezadovoljni i nesretni vjernici jer to kraljevstvo ne osjećamo sada. Podvojeni smo. Sada nam je teško, a govore nam cijelo vrijeme da će nam biti lijepo tek kad umremo. A smrt je tajna.
I zato smijemo reći: ja želim da mi bude dobro sada! Kraljevstvo nebesko znači da smo si dobri, da možemo pristojno živjeti od plaće, da ne moramo ići trbuhom za kruhom po svjetskim bespućima, da pomažemo jedni drugima, da pustimo po strani centre moći, i da u susjedstvu jedni druge pitamo kako si možemo pomoći da nam svima bude bolje.
Kraljevstvo Božje mora biti sada već prisutno, i to najviše što možemo, a u punini će se ostvariti kada se Gospodin naš Isus Krist ponovno vrati na zemlju, a On se vraća, to je sigurno! Hoćeš li Ga prepoznati? Hoće li On tebe prepoznati kao svojeg učenika ili učenicu?
Isus Krist jest Kraljevstvo Božje! Zato Jakov i Ivan tako jednostavno ostavljaju sve i polaze za Njim. Ostavljaju i posao, i oca i alat. Sve ostavljaju, jer je u Isus punina Kraljevstva Božjeg! To Kraljevstvo može osjetiti samo netko tko je povezan s Isusom, samo netko tko se trudi biti blizu Isusu. Kako biti blizu Njemu? Nedjeljna sveta misa, svakodnevna molitva, redovita ispovijed. I kada se nađem u dilemi, pitanje: Što bi Isus napravio da je na mojem mjestu? Što bi mi On sada savjetovao?
Kraljevstvo Božje nije lijepa priča za djecu prije spavanja, Kraljevstvo Božje je skraćenica za sve ono što nosimo u našem srcu, sve one težnje koje imamo: da volim i da me vole, da poštujem druge i da drugi poštuju mene, da drugi pohvale moj rad i zalaganje i da ja pohvalim druge, da drugi na glas meni kažu moje vrline i da je to kažem drugima, da imam povjerenje u druge i da drugi imaju povjerenja u mene. Neki će reći da je to utopija, da je to nemoguće, da to nije ljudski. Da, slažem se s njima. Osoba koja nije blizu Isusu nikada ne će ostvariti težnje svoga srca, ali s Isusom se može. Izbor je na svakome od nas! Amen.