Župnik na ručku
Kao što ste mogli već primijetiti, nedjeljom propovijedam o evanđelju. Danas ću napraviti malu iznimku. Zato ću se na početku poslužiti jednom izmišljenom pričom.
U župu došao novi župnik. Jednoj obitelji novi se župnik učio simpatičan i odlučili su pozvati ga u svoj dom na ručak. Svi su se aktivirali. Djeca su se sjetila čak da naprave pozivnicu. Iduće nedjelje nakon mise, cijela obitelj došla je u sakristiju pozvati župnika na ručak. Djeca su predala pozivnicu, mama je pitala župnika ima li nešto što možda ne voli jesti, tata je objasnio kako doći do njihove kuće. Župniku je bilo drago što će moći upoznati jednu obitelj.
Dan prije župnikovog dolaska cijela je obitelj udružila snage, majka i djeca očistili su kuću, otac je otišao u nabavku. Na sam dan, svi su rano ustali i otišli na prvu misu, a zatim se bacili na posao. Dok je majka dovršavala ručak, djeca su postavila stol i čak izradila ceduljice s natpisom gdje tko sjedi.
Kada je župnik pozvonio na vrata sve je već bilo spremno. Obitelj je već bila malo umorna, što zbog poslova, što zbog uzbuđenja, jer nikada prije župnik nije došao u njihovu obitelj. Nakon srdačnog pozdrava svi su zauzeli mjesta i pomolili se.
Kada je majka donijela juhu na stol uslijedio je šok. Župnik se pristojno ispričao i rekao da ne bi jeo. Svi su ga u čudu i nevjerici pogledali. Kako to mislite da Vi ne biste jeli? upitao je otac obitelji misleći da se župnik šali.
Majka instinktivno da ublaži situaciju rekla je: Možda ste htjeli reći da ne jedete juhu, nije problem imamo mi i glavno jelo. Ali župnik mrtvo hladno kaže da nije gladan.
Majka je na rubu suza rekla da su se svi jako trudili, svi su dali neki dio sebe u pripremanje ručka, jako im je bilo stalo da sve bude ukusno i sada što? Velečasni, pa barem malo probajte! reče jedno dijete. Župnik je mirno rekao: Samo vi jedite, ja ću vas gledati dok vi jedete.
Priča ustvari nema kraj. Pitanje glasi: kako biste se vi osjećali da se to dogodilo vama?
Gozba na kojoj ne sudjelujemo
U našoj župnoj obitelji ova situacija se događa redovito. U kojem smislu?
Sveta misa je gozba koju je započeo Isus na posljednjoj večeri, nastavio na križnom putu i na Kalvariji, te svakodnevno obnavlja tu gozbu u našim crkvama. Dao je svega sebe za tu gozbu, prolio je zadnju kap krvi za nas da bismo mi na Njegovoj gozbi mogli blagovati Kruh anđeoski, Njegovo Tijelo.
Mnogi nemaju potrebe doći na Isusovu gozbu, ne dolaze na misu. Na žalost. No mnogi koji dođu, kada dođe trenutak Pričesti, kao da kažu Nisam gladan. Tu sam, došao sam, bio sam, ali na Pričest ne idem. I ja se pitam zašto?
Bilo bi svetogrdno ići na Pričest s velikim grijesima na savjesti. Ali ako je svećenik u ispovjedaonici, zašto se ne ispovjediti?
Bojim se da mnogi vjernici krivo razumiju ispovijed. Ako odemo na ispovijed samo pred Božić ili pred Uskrs, i to kada su župne ispovijedi i velike gužve, i u crkvi i izvan crkve, postoji opasnost da će nam ispovijed postati formalnost koja se obavlja kao na traci. Idem nešto reći i onda nešto malo izmolim i to je to.
Danas se često čuje pojam životne ispovjedi. Dugo to nisam razumio jer za mene je svaka ispovijed životna, ali mogu shvatiti da netko tko ispovijed nije doživljavao ozbiljno može osjetiti potrebu za nekakvom drugačijom ispovjedi, ozbiljnijom.
Dragi župljani, približavamo se kraju crkvene godine. Uskoro započinje došašće i mise zornice. Bilo bi lijepo započeti došašće svetom ispovjedi. Ja ću nastojati prije svake zornice pola sata prije ispovijedati.
Želim vas potaknuti da idete na svetu Pričest. Ja znam da su stariji odgajani da se na Pričest ide samo onda kad se čovjek ispovjedio. Znam da je starije ljude teško mijenjati, ali doći na misu i ne blagovati Tijelo Kristovo je kao doći kod nekoga u goste na ručak i reći da nismo gladni.
Isto tako potičem vas da sakrament svete ispovjedi ozbiljno shvatite i radosno dođete. Molim vas, pripremite se za ispovijed! Pronađite ispit savjesti. Doći na ispovijed i reći da nismo ništa zgriješili ili nabrajati što nismo sagriješili je ruganje svetom sakramentu.
Sveta Pričest nije nagrada za svete, već snaga za one koji se bore biti iskreni vjernici i dobri ljudi. Amen.