Priča koja ima zadatak
Isus priča priču. Priča je točno namijenjena određenom krugu ljudi. Kada Isus priča priču, On to čini kako bismo se mi poistovjetili, identificirali, s jednim od likova iz priče, jer onda lakše možemo shvatiti i smisao priče.
Farizej
Na žalost, mi na prvu farizeje odmah etiketiramo kao licemjere. Farizeji iz Isusovog vremena nisu bili licemjeri, već ljudi zauzeti oko vršenja Zakona, a to znači da su cijeli da vrlo pazili kako bi izvršavali svih 613 zapovjedi Zakona. Farizej je iskren. Govori ono što osjeća. Zahvaljuje jer je pravedan. Njegova je molitva po svim pravilima molitve onog vremena. Problem je što se uspoređuje i osuđuje druge osobe koji nisu poput njega.
Iako je samo jedan dan u godini bio obavezan post, on posti dva puta tjedno, daje desetinu od svega što ima. Zakon je propisivao desetinu od većih stvari kao npr. pšenice, goveda, vina. Desetina koja se davala bila je namijenjena za siromašne i za uzdržavanje Hrama. Znao je da su ljudi onog vremena varali, ustvari da nisu plaćali desetinu, pa bi on kada bi nešto kupio, za svaki slučaj dao desetinu, ako onaj od kojega je kupio to nije učinio. Ovaj čovjek je sasvim u redu. I smije se malo praviti važan. Da su svi kao ovaj čovjek, svijet bi bilo bolje mjesto.
Carinik
Carinik stoji daleko, ne diže oči prema Bogu. Mi odmah prema njemu osjećamo simpatiju. Skroman je. Ponizan. Jadan je. Barem tako izgleda. Najradije bismo otrčali k njemu i zagrlili ga. A možda nas izgled vara?
Carinik je sklopio ugovor s okupatorskom vlasti. Propisano je koliko mora skupiti poreza za okupatora, a sve više što uspije ljudima uzeti je njegova zarada.
On ustvari zakonski pljačka narod, ima puno novaca i uživa u životu. On je dno ljudske vrste. Kada je preuzimao službu sakupljača poreza, učinio je nešto što je pobožnom Židovu bilo neshvatljivo i odvratno, prinio je žrtvu caru kao božanstvu. Pogazio je najveću svetinju, i Boga i vjeru radi zarade.
Sada dolazi u hram i kaže da je grešnik. Ali ne nabraja svoje grijehe. Kao kada bi netko došao na ispovijed i rekao da je grešan i odmah nastavio da su svi ljudi grešni, a zatim ne bi naveo niti jedan grijeh.
Carinike ja narod mrzio, nisu ih primali u kuće, nisu im se približavali, nisu ih pozdravljali, nisu imali vjerskih prava, nisu mogli svjedočiti na sudu i narod od njih nije primao darove, niti posuđivao novac od njih.
Talmud je propisivao za carinike, tj. sakupljače poreze, za slučaj da se žele spasiti, da moraju sve vratiti što su ljudima oteli plus dvadeset posto kamata! Dakle, za njih je bilo nemoguće spasiti se.
S kime smo se poistovjetili?
Na čijoj smo sada strani? Tko nam je sada draži? Koji lik bismo radije bili iz priče? Farizej je dobar, malo je pun sebe. Carinik je otpadnik.
Mi bismo od Isusa očekivali ovakav sud: Ti, Farizeju, si dobar, ali daj se malo ponizi i nemoj osuđivati druge ljude koji nisu kao ti. A ti, cariniče, izvoli se promijeniti jer ako ovako nastaviš nema ti spasa!
Isus to ne čini. Ovdje se ne radi o ocjeni moralnog života, već o načinu na koji ova dvojica ulaze u dijalog s Bogom, kako doživljavaju Boga. Jedan se obraća pravome Bogu, a drugi idolu.
Farizej moli prema sebi, uvjeren je da se moli pravome Bogu, ali moli se prema sebi. Moli se bogu kojega je sam izmislio i koji je njemu samome sličan. On se obraća prema samome sebi, a ne prema pravome Bogu.
Jedan od dvojice predstavio se pravome Bogu i ušao je u odnos s Bogom, drugi se vratio svojoj kući isti kao što je došao, dobar, ali bez povezanosti s pravim Bogom.
Farizejev problem
Farizej u Hramu svome idolu podnosi izvještaj o svojim dobrim djelima. On nije svjestan da Bog nije računovođa dobrih djela, već Onaj koji ti pokazuje pravi put koji rađa zahvalnost. Farizej misli da je Bog poput javnog bilježnika koji će ovjeriti njegova dobra djela svojim pečatom. Farizej misli da će dobrim djelima zavrijediti spasenje. Da je spasenje plod njegovog zalaganja, a ne Božje ljubavi! On se ustvari sam želi spasiti, Bog mu ne treba. Bog treba samo potvrditi da on svojim snagama radi dobro, neovisno o Božjoj ljubavi.
Oni koji danas razmišljaju poput farizeja, a na žalost ima ih puno, a to su svi oni koji vam u govoru imaju potrebu reći da su veliki Hrvati i katolici, oni nisu žločesti, ali su naivni jer imaju krivu sliku Boga.
Prava molitva farizeja bi glasila možda ovako: Bože ja sam sretan čovjek i to zahvaljujem Tebi! Svakog dana živim život u svjetlu tvoje Riječi koja mi je putokaz, snaga, blagoslov i sreća. Ovaj tip iza mene, carinik, na žalost je krenuo krivim putem. Iako je pun love, ja mu ne zavidim, jer je nesretan. On nije imao tu sreću da otkrije svjetlo tvoje Riječi. Pomozi mi kako bih mu mogao posvjedočiti pravi put.
Carinik stoji daleko. Osjeća se daleko od Boga. Pravi stav pred Bogom je svijest kako smo daleko od Boga. Svjestan je da je farizej u boljoj poziciji od njega pred Bogom. Carinik zna da pred Bogom nema nikakvih zasluga. Udara se u prsa. Inače, muškarci se nisu udarali u prsa kada bi nešto pogriješili, već samo robovi i žene. Svjestan je da iz njegova srca izlazi zlo. On ne traži oprost, on traži sreću, on se želi izvući iz situacije u koju se stavio. Postaje svjestan da grijeh uništava njega samoga.
Za koga je ova priča?
Kome je namijenjena ova priča? Ova priča nije namijenjena grešnicima, već pravednicima, ili onima koji se osjećaju pravednima. Nama! Tebi i meni! Nama danas okupljenima po našim crkvama. Nama koji od pravoga Boga radimo idola, lažno božanstvo po našim kriterijima. Nama koji nemamo suosjećanja, suosjećanja kojega Bog ima, prema onima koji su nesretni.
Ova priča upućena je nama koji se neprestano uspoređujemo s drugima. Nama koji imamo potrebu stalno tražiti gore od sebe, kako bismo se mi bolje osjećali zbog naših kompleksa manje vrijednosti. Uspoređivanje je uvijek put u nesreću i nezahvalnost, jer uvijek će biti onih koji će sa nama činiti uspješnijima, boljima, ljepšima, pametnijima od nas.
Gospodine, u ovom svijetu u kojem ponestaje svake sigurnosti, u ovom svijetu u kojem ponestaje povezanosti i blizine među ljudima, ja želim biti dobar i sretan i želim imati suosjećanja prema drugima i znam da to mogu postići samo ako budem s Tobom i u Tebi. Amen.