Što vjera nije?
Današnje evanđelje stavlja pred nas dvije teme. Prvi odlomak govori o vjeri, a drugi o očekivanoj zahvalnosti.
Učili smo na vjeronauku da je vjera dar Božji. Ali taj dar Božji podrazumijeva nešto naše. Ako nema temelja za vjeru, dar Božji nema se za što uhvatiti. Što je to naše bez čega nema vjere? To je naš slobodni pristanak. To je naša želja za vjerom. To je naša otvorenost. Ustvari to je onaj vapaj kojeg danas govore apostoli: Umnoži nam vjeru.
Što je vjera? Ili možda je bolje pitati što vjera nije? Vjera nije religioznost. Religioznost je izgovaranje određenih molitava, ili ispunjavanje religioznih gesta, bez da se uključi srce. Automatizam. I sami se znamo uhvatiti kako izgovaramo neke molitve, ali uopće ne mislimo što govorimo. Ili na misi tako lako misli odlutaju.
Religioznost je ponavljanje određenih molitava ili radnji kako bi sudbina ili neko daleko božanstvo bilo na našoj strani.
Vjera je odnos. Vjera je povezanost. Vjere nema bez osobne povezanosti s Bogom koji je blizak, brižan i pun ljubavi.
Jesmo li religiozni ljudi ili vjernici vidjet će se kada nam prvi puta dođe velika kriza u život. Religiozni ljudi se ljute na Boga i prigovaraju Bogu kada se dogodi životna tragedija, a možda i okrenu leđa Bogu.
Vjernik kada dođe tragedija, ostaje u tišini. Često u bolnoj tišini. Ali u tišini koja ne krivi Boga nego ga moli za smisao. Vjernik u najvećoj potrebi moli upravo da mu Bog uveća vjeru. Gospodine, teško mi je i preteško! Izgubio sam onoga koji mi je značio najviše u životu, daj mi snage da u ovoj boli osjetim priliku za jedno veće dobro i za blagoslov mene i moje obitelji. Daj mi snage da me ova bol pročisti kako bih mogao postati bolji vjernik i bolji čovjek. Tako moli vjernik.
Ponavljam, jeste li vjernik ili religiozna osoba, vidjet ćete idući puta kada vam se dogodi poteškoća. Želim vam u takvim trenucima vjeru!
Nezahvalnost…
Druga tema današnjeg evanđelja je očekivana zahvalnost. Jedan od glavnih problema čovjeka danas je nezahvalnost. Mislimo da imamo pravo na sve, sve uzimamo zdravo za gotovo. Ustvari nismo niti svjesni što sve imamo dok to ne izgubimo.
Budući da nema zahvalnosti, često se osjećamo glupo kada nekome pomognemo ili se žrtvujemo za nekoga. Osjećamo se glupo kada drugi naše talente, ljubaznost, spremnost da pomognemo doživljaju zdravo za gotovo, kao nešto normalno.
Ali problem je u nama. Očekujemo zahvalnost, očekujemo pohvalu, očekujemo nagradu. I kada se naše očekivanje ne ispuni ostajemo razočarani. A to jednostavno znači da smo mi već u startu išli drugome pomoći s interesom. Dok smo išli drugome izaći u susret, već smo u startu očekivali pohvalu, zahvalnost, povrat usluge.
Isus nam želi reći da je stvarno nešto najnormalnije da drugome pomognemo, ALI bez da očekujemo nešto za uzvrat, bez interesa. To možda nije ljudski, ali je vjernički. I to treba vježbati, ako to stvarno želimo. Zamislite koliko bi nam bio život lakši i ljepši kada više ne bismo pamtili tko nam je sve ostao dužan, koliko bi nam život bio ljepši kada bismo jedni drugima pristupali bez interesa!
Isusova rečenica: Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!, malo je nespretno prevedena. Ako smo djeca Božja, ako je Sin Božji prolio svoju krv za nas, onda ti i ja ne možemo biti beskorisni!
Temelj zahvalnosti… Ja ili Bog?
I upravo tu dolazi do izražaja zahvalnost. Koji je temelj govora o zahvalnosti? Na čemu počiva zahvalnost?
Ako ja prepoznajem Božji dar koji je meni darovan, besplatno, onda sam ja pozvan taj dar proslijediti. Što bi jedino trebao očekivati? Tvoju radost kada podijelim s tobom ono što sam dobio. Ne tvoju zahvalnost meni, jer ono što sam ti dao i ja sam dobio od Boga.
Ali u mojem životu ne će biti zahvalnosti, ako ja sve što imam ne pripisujem Bogu, već sebi i svojim talentima, svojem trudu, svojoj snalažljivosti i umješnosti. Ako sve što jesam i što imam vidim kao svoje, onda to ne želim dijeliti, već ono što sam ja stekao mogu jedino s tobom zamijeniti za uslugu, novac, zahvalnost…
Čini mi se da je upravo u tome problem! Naša očekivana zahvalnost je tu jer ono što imamo pripisujemo sebi, svojem trudu i zalaganju. I onda ako ti odlučim pomoći, ja očekujem zamjenu. Ja tebi, ti meni.
Ali ako sam svjestan da sve što imam je već meni Bog dao kao dar, onda sam spreman dar podijeliti s tobom, i jedino što trebam očekivati je tvoja radost kada dijelim ono što ja jesam po Bogu ili što sam dobio od Boga. Amen.