Čudna pohvala
Današnje evanđelje jako je dobar primjer koliko je bitno za razumijevanja ući u dubinu teksta, a ne ostati na površini. Ako ostanemo samo na površini današnjeg evanđelja ono nam se može činiti kao sablazan.
No, krenimo redom. Pokušajmo malo posuvremeniti priču. Jedan utemeljitelj i predsjednik međunarodne kompanije imao je mnogo direktora. Ti direktori imali su ugovor kojim su isplaćivani po postotku. Budući da je posao išao jako dobro, svi su našli neke načine kako bi jedan dio sredstava, uz plaću, usmjeravali prema sebi. Bila je to javna tajna. Jedan od direktora bio je posebno bahat i bezobrazan. I radnicima i kolegama je to dozlogrdilo. Prijavili su ga. I naravno, dobio je otkaz. U sektoru u kojem je radio, pozvao je dužnike i otpustio im je dio dugova na svoju ruku.
Gospodar iz evanđelja hvali tu gestu! Kako je moguće da Isus hvali tu gestu? Nije li dodatno oštetio kompaniju?
Kada se čovjek preda bogatstvu, ono ga preuzme. Zna se dogoditi da ljudi s vrlo velikim plaćama, za pojam običnih ljudi, jedva izdrže mjesec, i nije nam jasno kako to? Bogatstvo postavlja standarde. Ne možeš obući bilo što. Ne možeš voziti bilo što. Ne možeš naručiti bilo kakvo piće. Ti imaš, ti si bogat i to se treba vidjeti. U svemu. I jasno onda moraš i počastiti jer se to od tebe očekuje. Moraš ti prvi imati novu seriju mobitela, ljetovanje u egzotičnim krajevima i zimovanje u Alpama.
Vjerojatno je i naš direktor ostao zatečen, jer nije planirao dobiti otkaz. Nisam baš siguran da je imao neku štednju, a zbog pronevjere za koju je optužen, teško će naći novi posao na poziciji koju je imao do tada.
Sam priznaje da za fizički rad nije sposoban i da se srami prositi. I tada čini nešto zbog čega dobiva pohvalu od gospodara, a od nas tek dobiva konačnu osudu.
Oni koji proučavaju Sveto Pismo ne mogu se dogovoriti, ali jedan dio tumači da upravitelji u to vrijeme nisu imali plaće, već su sebi uzimali postotak od transakcija. To im je bila plaća. I tu je sigurno bilo prostora za manipulaciju i varanje.
Jedni tumače da u trenutku kad otpisuje dio dugova, on se ustvari odriče svoje zarade. E, sad, ako to znamo, bitno se mijenja naš pogled prema nepravednom upravitelju.
Promjena mentaliteta
Ali nije tu razlog pohvale. U trenutku kada se čini da će ostati bez svega, on prestaje misliti na sebe. Ustvari i dalje misli na sebe, ali na drugačiji način. Do sada je mislio na sebe osjećajući se bogato i moćno. Sada odričući se materijalnog on misli na sebe jer će tako steći prijatelje koji će mu pomoći. Čini dobro djelo koje će mu se vratiti, ili barem on tako računa. Tek kada se našao u vrlo teškoj situaciji, shvatio je da nije centar svemira i da postoje drugi ljudi oko njega. Odlučio je materijalno investirati u prijateljske odnose. Tu investiciju hvali gospodar. ustvari dolazi do promjene mentaliteta.
Ono što je meni osobno u današnjem evanđelju bilo teško “probaviti” je činjenica da Isus dva puta bogatstvo naziva nepoštenim. Jedan profesor Biblije ovako parafrazira Isus: Ako si bogat onda si nepošten. Ako se ti nisi nepošteno obogatio, onda je to učinio netko od tvojih. Moram priznati da me ovakvo tumačenje iznenadilo…
Na temelju te izjave možemo se pitati: postoji li pošteno bogatstvo? Je li moguće da nema poštenog bogatstva? Koja je svrha materijalnog onda?
Dijeliti ili skupljati?
Tržište kapitala ima svoja pravila i zakonitosti po kojima se kapital treba oploditi, neprestano se treba ulagati u rast kapitala, jer ako ne ulažeš onda zaostaješ. Ovo i sa strane evanđelja nije upitno. No razlika je u čega mi to ulažemo.
Isusov ekonomski sustav isto ima svoje pravila i zakonitosti. Na žalost te zakonitosti su potpuno različite od naših. Isus kaže da treba ulagati u siromahe, u one koji nemaju. No mi se odmah bojimo da će takav način ulaganja i nas osiromašiti.
Isusova logika išla bi ovako: ako pomognem nekome tko nema, ja ću mu na trenutak onim što sam stekao olakšati život, razveselit ću ga. I kada budem dolazio pred Gospodina, onda će oni kojima sam na trenutak olakšao život reći: Gospodine, ovo je naš prijatelj! On nam je pomogao kada su nas svi ostavili! A Gospodin će reći: Prijatelj mojih siromaha i moj je prijatelj, dođi u naše zajedništvo! Tako bi trebao izgledati ideal, ali svi smo svjesni da je to za nas znanstvena fantastika.
Mi znamo da svijet ne funkcionira tako. I upravo je u tome problem. Netko nas je uvjerio da je ljudski ono što svijet vodi u sve veću bijedu. Netko nas je uvjerio da Isus nema pojma. I dok većina misli da Isus nema pojma, i dok većina misli da je u redu, normalno i poželjno da jedan mali broj ljudi postaje sve bogatiji, a da većina ljudi postaje siromašnija, nama nema spasa.
Isus nas poziva da dijelimo, da svi imaju za pristojan život. Isus nas poziva da razveselimo one koji nemaju i da im olakšamo život.
Mi često takve koji nemaju smatramo nesposobnima, lijenima i da im fali koja daska u glavi. Isus poziva na dijeljenje. Ali s kime podijeliti teško stečenu kunu?
Isus poziva na dijeljenje, a svijet na skupljanje. Svijet nas uvjerava da je najnormalnije da manjina uživa u luksuzu, a većina si ne može priuštiti najosnovnije stvari. Mnogi rade za crkavicu, i moraju biti zadovoljni i zahvalni što ima posao na kojem svakodnevno doživljavaju ponižavanje, jer ako ne će raditi, doći će stranci koji će raditi. Uvjerili su nas da je normalno da se kapital mora oploditi u beskonačnost i da je to znak uspjeha. Isusov ekonomski sustav je drugačiji.
I možda današnje evanđelje samo želi u naše uho baciti bubu: A što ako je Isus u pravu? I ponekad mi se čini da bismo jasno mogli vidjeti tko je u pravu kada bismo se više družili s moćnicima i bogatašima. Tko ima sretniji i ispunjeniji život? Skroman čovjek ili bogataš? Normalan čovjek ili moćnik ovoga svijeta?
A što ako ono što je normalno ustvari nije normalno? A što ako je Isus u pravu? Amen.