Kratka priča
Ispričao bih vam jednu kratku priču. Početkom ljeta jedan biskup pozvao je dva svećenika na razgovor kako bi im priopćio da ih je odlučio premjestiti. Obojica su pretpostavljala zašto ih biskup zove.
Nakon što je prvom svećeniku rekao da će biti premješten, na biskupovo iznenađenje, svećenik upita: Oče biskupe, kakvi su ljudi u mojoj novoj župi? Budući da nije očekivao takvo pitanje, biskup zastane i razmisli. Zatim odgovori pitanjem: Velečasni, kakvi su bili ljudi u Vašoj dosadašnjoj župi? Svećenik odgovori: Uf, bolje i ne pitajte! Bili su svadljivi, nezahvalni, lijeni, neuredni, malo su marili za crkvu i vjeru. Biskupe, kao u onom vicu, mogao bih vam reći jarce ste mi dali, jarce Vam vraćam. S tugom u pogledu biskup odgovori: Velečasni, bojim se da će Vam i u novoj župi biti isti takvi ljudi.
Zatim je na razgovor došao drugi svećenik. Kada mu je biskup rekao da ide u novu župu, i ovaj svećenik je upitao biskupa zna li kakvi su ljudi u novoj župi. Ovoga puta bez razmišljanja, biskup je upitao svećenika kakvi su ljudi bili u njegovoj dosadašnjoj župi. Svećenik je ozarena lica, i pogleda punog zahvalnosti, bez puno razmišljanja odgovorio: Oče biskupe, bili su divni! Puno bolji nego što zaslužujem! Nikada nisam trebao nikoga moliti da mi nešto pomogne, već su sami dolazili pitati treba li mi pomoći. Bez obzira koliko skromni bili, uvijek su sa mnom znali podijeliti ono što su imali. Do svete vjere su držali, a odraz njihove vjere vidio se u lijepo uređenoj crkvi i župnoj kući kao i u okolišu crkve.
Biskup radosna srca na to reče: I u novoj župi imat ćete isto takve ljude.
Kada govorim o drugima, govorim o sebi
Braćo i sestre, pouka ove priče je da su drugi ljudi onakvi kakav sam ja. Negdje sam ovih dana pronašao sljedeći tekst: Varalica misli da svi varaju, lažov da svi lažu, loš da su svi loši, a dobar da su svi dobri. Svatko kreće od sebe. U psihologiji se to zove projekcija.
Nekoliko osnovnih informacija o meni imate u Župnom listiću kojega možete uzeti na izlazu iz crkve. Ja sam Bogu zahvalan da me poslao k vama i dolazim otvorena srca i vjerujem da ćemo se lijepo slagati. Molim vas samo jedno. Ako mi imate nešto za reći, ako mi želite dati savjet ili uputiti kritiku, lijepo vas molim da to ne činite preko posrednika. Iskreno vjerujem da smo dovoljno odrasli da si možemo reći ono lijepo ili manje lijepo u oči i osobno, a ne preko posrednika.
Zadnjih tjedana u Vrapču župljani su mi često govorili kako ih rodbina ili kolege iz Trgovišća pitaju kakav je novi župnik. Ja bih više volio da me pozovete k sebi na čašicu razgovora pa da se osobno upoznamo, nego da o meni sudite na temelju nečega što su vam drugi rekli o meni.
Zahvala prijašnjim svećenicima
S osobito zahvalnošću spominjem se danas župnika koji su ovdje bili prije mene. Tako je lijepo čuti od vas kako s ponosom govorite kako je neke stvari uveo još velečasni Rudica; kako je vlč. Ivan marljivo održavao crkvu, kapele i okoliš crkve, te kako je promovirao ovu župu pisanom riječju i video materijalima. Lijepo je čuti kako je vlč. Josip u kratko vrijeme ostavio trag svojom otvorenošću i spontanošću, te osobito privukao mlade crkvi.
Zahvalan sam dragom Bogu na mojoj obitelji, mami, tati i sestri, koji su mi uvijek pri ruci kada mi zatreba i koji su danas ovdje s nama!
Zahvalan sam mojim mladima iz Vrapča koji su ovih dana bili sa mnom i pomogli mi da se smjestim! Zahvalan sam svima koji ste ovih dana došli predstaviti se i zaželjeli mi dobrodošlicu!
Lijepa hvala Vama, monsinjore Ivane, koji ste me danas uveli u službu.
Neka nas na našem zajedničkom hodu vjere, kojega danas započinjemo, prati zagovor Gospe Žalosne, kojoj je Isus žalost Velikoga petka pretvorio u uskrsnu radost!