Klima sukoba
Najgore što možemo učiniti, bilo kojem tekstu o kojem razmišljamo, je da ga uzmemo izvan konteksta, da ga izvadimo iz njegove prirodne cjelina. Da bismo dobro razumjeli evanđelje potrebno je vidjeti u kojoj se cjelini nalazi.
Današnje evanđelje smješteno je u veću cjelinu koja se zove Isusovo djelovanje u Jeruzalemu i taj dio evanđelja ispunjen je sukobima. Isus proklinje neplodnu smokvu, koja je slika čovjeka koji je vjernik samo na van bez plodova vjere; zatim tjera trgovce iz Hrama; onda ga poglavari pitaju tko mu daje vlast da se tako ponaša; zatim priča prispodobu o vinogradarima ubojicama u kojoj se poglavari prepoznaju. Slijedi trik pitanje o plaćanju poreza, te nakon toga saduceji postavljaju trik pitanje ili pitanje zamku o uskrsnuću. Izmjenjuju se farizeji, saduceji, herodovci.
U toj klimi sukoba s vjerskim i političkim vođama naroda, dolazi i jedan pismoznanac. Pismoznanci su bili najučeniji dio društva, bili su pravnici, moralisti i teolozi koji su vodili i poučavali židovsku zajednicu. Oslovljavalo ih se s rabbi, učitelju. Većina ih je pripadala farizejima, a neki su bili uz saduceji.
Ovaj pismoznanac između mnoštva nezgodnih pitanja, postavlja pitanje o prvoj zapovijedi: Koja je zapovijed prva od sviju? Tora sadrži 613 mitzvot (מצוות, zapovijedi), koje su podijeljene u 365 negativnih – koliko je dana u godini, i 248 pozitivnih naredbi – koliko je po tadašnjem vjerovanju bilo kosti u ljudskom tijelu.
Mi bismo možda bili u problemu kada bismo trebali po redu nabrojiti 10 Božjih zapovjedi, a koliko je bilo tek komplicirano svakoga dana paziti da ne napraviš 365 stvari i da se trudiš raditi 248 stvari. U toj šumi propisa obični čovjek mogao se pitati što je tu najvažnije?
Koja je najveća zapovijed?
To je sigurno ona zapovijed koje se drži i sam Bog, a to je subotnji počinak, jer Knjiga Postanka kaže da se sedmi dan i Bog odmorio. Možemo onda reći da onaj tko poštuje tu zapovijed poštuje cijeli Zakon, ali onaj koji krši tu zapovijed krši i cijeli Zakon, pa se kršenje te zapovjedi službeno kažnjavalo smrću. Po mišljenju Isusovih protivnika, Isus krši tu zapovijed jer ozdravlja ljude subotom.
Imam dojam da su i djeca znala za tu zapovijed, za tu najveću zapovijed. Znao je i Isus za nju, ali na pitanje koja je zapovijed prva od sviju, Isus odgovara citirajući Knjigu Ponovljenog zakona i citirajući Knjigu Levitskog zakona. Za Isusa prva i najveća zapovijed sastoji se u ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu.
Nikako ne mogu shvatiti je li ovaj pismoznanac dobronamjeran ili zlonamjeran prema Isusu? Svojim pitanjem kao da želi pokazati da je Isus prekršio Zakon, ali na kraju hvali Isusa, a i Isus hvali njega. Zašto?
Zato jer je pismoznanac rekao nešto otprilike ovako: ljubiti Boga i bližnjega, više je od molitve, posta, hodočašća. Naime, zna se dogoditi da i mi razmišljamo poput Židova. Oni su trebali prinijeti žrtvu, spaliti u Hramu životinje ili nešto od plodova zemlje i tada bi osjećali da su ispunili svoju dužnost prema Bogu.
Mi možda mislimo ako smo se pomolili, ako smo bili na misi, hodočašću, ako smo postili, da smo time Boga kupili da smo odradili svoj dio, da smo ga zadovoljili, da smo ispunili svoju obavezu prema Njemu, i sad možemo mirno dalje živjeti kao da Boga nema.
Prije korone, kada je netko bio bolestan, možda i na samrti, ljudi su osjećali da trebaju otići u posjetu, da se trebaju oprostiti, osjećali su to kao dužnost. Nije im se išlo, nije to lagano, što reći, kako se ponašati? Ali kad su otišli, bilo im je lakše jer su ispunili svoju obavezu i nekako su lakše prihvatili smrt te osobe. Nešto najgore što se vjerniku može dogoditi je da vjeru shvati kao skup obaveza koje treba obavljati da bi se Boga oraspoložilo i da nas ne bi kaznio.
Ljubav prema sebi
Ljubiti Boga i ljubiti bližnjega, a bližnjeg kao sebe samoga. Ako pratite moje propovijedi, onda možete primijetiti da često govorim o ljubavi prema sebi. O pravoj ljubavi prema sebi. O kršćanskoj ljubavi prema sebi. A to govorim zato jer danas Isus kaže da je to temelj naše vjere.
Tu kao da smo pobrkali lončiće. Zna se čuti i vidjeti kako vjernici govore: Moj Isusek! Bože moj, volim te! Pa možda ljube tzv. svete sličice, ali u isto vrijeme imaju mržnju u srcu, ne razgovaraju sa svojim bližnjima, zazivaju Boga da se osveti nad nekim, ogovaraju, izmišljaju klevete…
Boga se ljubi onda i jedino tada kada se ljubi bližnjega! Naravno da nije moguće sve ljude voljeti istom mjerom. Ali već je divan čin ljubavi ne mrziti nikoga, ne petljati se u tuđi život, ne ogovarati, ne biti zloban, ljubomoran i zavidan.
Kako prihvatiti bližnjega, a to je uvjet za ljubav prema Bogu, ako nikada nisam zavolio sebe, na pravi, evanđeoski način?
Mržnja, oholost, ljubomora, zavist, psovka, bezobraznost samo nam govore da sebe ne volimo. Ako ne volim sebe, ne mogu voljeti niti bližnje. Ako ne volim bližnje, ne mogu voljeti Boga. To je riječ Božja!
Slažem se, teško je voljeti ljude! Samo im se jednom zamjeri, samo jednom nemoj skočiti kada te trebaju i odmah si im neprijatelj. Tako lako izmisle neku priču koja nema veze sa stvarnošću kako bi pričali o drugima i sakrili svoje prazne živote, bave se drugima da ne gledaju rane svoje duše.
I baš zato je potrebna prava ljubav prema sebi! Jer ako sebe volim onda se ne ću svaki čas iznenaditi kada vidim kakvi su ljudi. Prihvatiti ću ih takvima kakvi jesu. Najveći čin ljubavi prema zločestim ljudima je da ih ne želiš promijeniti, već da se u tajnosti svoga srca za njih pomoliš, da ih blagosloviš, i da ne ulaziš u svađu s njima.
Ako volim sebe, ne ću se iznenaditi kada čujem da pričaju o meni, da me ogovaraju, da me kritiziraju. Ne samo da se ne ću iznenaditi, već se ne ću niti ljutiti. Znam da tako nešto može raditi samo osoba koja je nesretna i prazna, znam da to rade osobe koje nikada nisu osjetile pravu ljubav i blizinu. Znam da su takvi jer se boje ljubavi i ne dopuštaju da im se ljubav približi. I znam da već sada žive u paklu na zemlji, život im je kaos i potpuno su izgubljeni. Zato se ne mogu ljutiti na njih. Zato se ne mogu svađati s njima. Zato ih na neki način razumijem. Ne žele bolje. Ne žele zavoljeti sebe, bližnje i Boga, a to je jedna od definicija pakla. Ja u njihovom paklu ne želim biti i molim se da što prije iz njega izađu, dok još mogu. Amen.