A što ja imam od toga?
Propovijedao bih danas o samo jednoj rečenici iz evanđelja, a ona glasi: Petar mu poče govoriti: „Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom“. U Matejevom evanđelju imamo dodatak, tamo piše: Tada Petar prihvati pa upita: „Evo mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?“
Želim ti danas govoriti o potrebama, o motivaciji, ispravnoj ljubavi prema sebi. Mislim da je jako važno o tome progovoriti jer o tome nitko ne govori, a osobito se o tome ne govori u crkvi s vjerske strane.
Divan mi je Petar s tim pitanjem! Tako jednostavan, tako ljudski, tako iskren, bez puno izmotavanja, odmah u glavu! „Evo mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?“
Smijem li misliti na sebe?
Sve što radimo u životu, radimo očekujući nešto za sebe. Mnogi to nikada sami sebi ne će priznati, a to je šteta. Mnogi su spremni zakleti se da sve što rade, rade samo za druge, ništa za sebe. Tako često se može čuti, na primjer: Cijeli život sam se žrtvovao za svoju djecu, sve sam im dao, a sada niti ne pitaju za mene. Ne znači li ta rečenica da smo imali krivo očekivanje, a to je da će nam djeca u starosti vratiti naš trud, pa smo se oko njih trudili zbog sebe?
Ili kada čujemo kako se netko jako trudi na poslu, zanemaruje obitelj i prijatelje, ostaje duže na radnom mjestu i zatim se razočara kada kolega dobije promaknuće. Ili kada nakon puno godina shvatimo da nas nitko ne će pohvaliti za naše vjerno obavljanje svakodnevnih obveza, koje ustvari nitko niti ne primjećuje i svi uzimaju zdravo za gotovo da moramo biti dobri, pristupačni, srdačni, uslužni?
Mnogi si nikada ne će priznati da imaju potrebe. Bez obzira o čemu se radilo. Mnogi potiskuju svoje potrebe jer misle da je sebično udovoljiti sebi, da je sebično sebe razveseliti. Učili su nas da stalno moramo misliti na druge, ali ne na sebe. S jedne strane bojimo se sebičnosti, a s druge strane nezadovoljni smo jer smo putem izgubili sebe. Spremnik prave ljubavi prema samima sebi je prazan, a kada smo na rezervi prema samima sebi, tako je teško nositi se s drugima.
Čak su nas uvjerili da niti Bog ne želi da budemo sretni i ispunjeni ljudi. Čak se i pred Bogom bojimo pokazati naša mala sitna zadovoljstva. Prema Bogu se ponašamo kako pušač koji prestaje pušiti, ali potajno zapali da ga nitko ne vidi. Ili alkoholičar koji kao pokušava prestati piti, ali ima skrivene boce alkohola po kući, pa pije potajno da ga nitko ne vidi.
Ispravna ljubav prema sebi
Ako ja na ispravan način, na kršćanski način NE volim sebe, tada ne mogu niti voljeti druge, a niti Boga. Što znači na ispravan način voljeti sebe? Prije svega to znači, koliko je više moguće, gledati sebe objektivno i vidjet koje su moje mane, a koje su moje vrline. Već činjenica da jasno vidimo mane, ali o vrlinama se uopće bojimo i misliti, govori da se ne volimo na pravi način.
Voljeti sebe na pravi način znači imati uvid, shvatiti zašto u određenim situacijama reagiram baš tako kako reagiram. Osoba koje sebe ne voli na ispravan način često ponavlja: Stalno mi se ponavljaju iste stvari i nije mi jasno zašto?
Voljeti sebe na pravi način znači prepoznati svoje potrebe. I pokušati zadovoljiti svoje potrebe. Najčešće to ne možemo sami. Za smislen, ispunjen i radostan život trebaju nam drugi ljudi. Kršćanski način ispunjavanja svojih vlastitih potreba isključuje iskorištavanje drugih ljudi. Pozvan sam ispuniti svoje potrebe do te mjere i na taj način da time ne ugrožavam drugu osobu.
Nema nište tužnije od čovjeka koji potiskuje svoje potrebe, koji ih se srami, koji nema nikoga s kime bi barem o svojim potreba govorio.
Suprotna strane prave ljubavi prema sebi je traženje utjehe zbog žalosti što nismo spremni prepoznati svoje potrebe, ili zato jer ne možemo govoriti o svojim potrebama i raditi na njihovom ispunjenu. Utjeha za neispunjene potrebe, koje dovode do neispunjenog ili praznog života, može biti hrana, alkohol, klađenje, video igrice, površni odnosi, kućni ljubimci…
Motivacija
Kako se motivirati kao kršćanin? Petar jasno pita: „Evo mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?“ Na primjer, ako idemo na misu, idemo smo jer smo motivirani.
Motivacija može biti pozitivna i negativna. Negativna motivacija za dolazak na misu je strah da me Bog ne kazni ako ne dođem. Pozitivna motivacija je kada čujemo ljude koji kažu: Ne mogu to objasniti, ali ako nedjeljom ne odem na misu osjećam da mi nešto nedostaje. Na misi osjetim jednu povezanost s Bogom i lijepo mi je vidjeti druge ljude koji dijele istu vjeru sa mnom.
Kao kršćanin vjernik, vjerujem da me moj Bog stvorio da već sada budem ispunjen, miran i radostan. Svjestan sam da samo ako na ispravan način zavolim sebe, mogu drugima služiti na kršćanski način. Moje kršćansko služenje moguće je samo ako je moj spremnik zadovoljstva pun. Osjećam da nije grijeh misliti na sebe, potruditi se u sebi naći sreću, kako bih to zadovoljstvo mogao dijeliti drugima.
Na putu samoostvarenje kao kršćani pozvani smo Bogu priznati naše potrebe i pokajati se za sve one trenutke kada smo svoje potrebe pokušavali zadovoljiti na krivi način, najčešće pokušavajući promijeniti druge ljude.
Iznad svih očekivanja i preko svake mjere
A na Petrovo pitanje, Isus odgovara jednom riječju: stostruko! Ustvari preko svake mjere. Toliko nam je Bog spreman dati kada mu se predamo, i kada krenemo tražiti sreću u sebi, ali ne kako bismo u njoj sebično uživali, već kako bismo tu sreću dijelili s drugima.
I tu želim dati osobno svjedočanstvo. Ostavio sam moju obitelj, dom, siguran i uhodan obiteljski biznis. Dobio sam stostruko radi toga. Dobio sam stostruko osoba koje su prema meni brižne poput moje mame i sestre. Dobio sam stostruko onih kojisu mi u svakom trenutku spremni pomoći poput mojeg tate. Ostavio sam obiteljsku kuću i obiteljsku zemlju, a trenutno upravljam sa dvije kurije iz 19. stoljeća i niti sam točno ne znam s koliko kvadrata zemlje i šuma raspolažem, znam da samo okoliš u jednoj župi trebam kositi pet sati. Kada se čovjek Bogu preda, dobiva stostruko.
Ne mogu se oteti dojmu da danas ima puno ljudi koji se boje tražiti puno od Boga. Imam dojam da postoji mnogo ljudi koji se nisu spremni otrvoriti ljubavi, radosti i ispunjenom životu. Na žalost naučili su se na kukanje, na to da su sami i da su nesretni. I s time se nose. Sreće se boje jer ne znaju kako se nositi s njom.
Bog svima želi dati stostruko, ustvari preko svake mjere i iznad naših očekivanja, ali ako ja to ne želim, ako sam ja zatvoren za dar Božji, ako ja nisam spreman Boga tražiti, onda ću ostati bez Božjeg dara i ispunjenog života. Zato te potičem, pitaj poput djeteta: Bože što imaš za mene ako ti se predam? I Božji odgovor će te oduševiti, dopusti mu to! Amen.