Izravni Isus
Prošle nedjelje razmišljali smo o Isusovom najvećem čudu, koje je u isto vrijeme Isusov najveći neuspjeh i početak hoda prema Velikom petku.
Nakon što se Isus povukao od mnoštva koje ga nije razumjelo, oni ga traže i kada ga nađu u Kafarnaumu započinju razgovor s njim. Nazivaju ga učiteljem, misle da je Isus učitelj Zakona i na taj način pokazuju koliko ga ne razumiju.
Isus je uvijek vrlo izravan. Kao da nema vremena za gubiti, kao da mu se ne da čavrljati. Oni polako započinju razgovor, a On vrlo direktno kaže da ga traže zbog kruha koji su jeli, zbog kruha koji nisu trebali zaraditi niti kupiti. U svima nama tinja napast da što manje truda ulažemo u posao, a da imamo.
Isus je Kruh za druge i pokazao im je kako da i oni postanu kruh za druge, ali njima je samo stalo do kruha kojim mogu utažiti tjelsnu glad i zato im kaže: Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni.
Hrana propadljiva
Da se razumijemo, Isus nije protiv propadljivih stvarnosti. Hrana nam treba, odjeća nam treba, dom nam treba, treba nam posao. I sve to nije loše, sve dok ne postane svrha ili bit našega života. Ako stavimo našu nadu u propadljive stvari vrlo brzo ćemo vidjeti da sve to u nama ostavlja jednu prazninu.
Među nama ima i onih koji su kao djeca osjetili glad, koji su bili više gladni nego siti, takvi imaju potrebu gomilati hranu, jer je u njima i dalje ono sjećanje na vrijeme kada nisu imali i kada su bili gladni.
Obilje hrane i krive navike oko pripremanja hrane, dovele su do razvoja bolesti, pa opet ima onih koji sada ne smiju jesti i trebaju držati dijetu. Prije nisu imali, a sada imaju, pa opet ne smiju.
Isus spominje hranu za život vječni. Prije nekog vremena čitao sam knjigu o prehrani u kojoj pisac uz istraživanje o zdravoj prehrani, istražuje i prehranu koja produljuje život. Kada Isus spominje hranu za vječni život, On ne misli o produženju našeg zemaljskog života. Vječni život ne odnosi se na trajanje, već na kvalitetu. Vječni život je život koji se živi s Bogom i u Bogu.
Zadužiti Boga
I dok ga slušaju, pitaju što oni moraju raditi kako bi sudjelovali u djelu Božjem? U tom jednom pitanju Isusovi slušatelji pokazuju dvostruko nerazumijevanje. Oni žele raditi. Oni su uvjereni da oni nešto trebaju poduzeti. I to je krivo razmišljanje. I mi često padamo u napast misleći da svojim radom možemo zaslužiti Božji blagoslov, da trebamo nešto napraviti za Boga, pa da nam On onda uzvrati i da ono za što ga molimo. želimo Boga zadužiti.
Drugo nerazumijevanje otkriva nam pojam djelo Božje. Taj pojam spominje sa samo jednom u Starom zavjetu i govori o pločama saveza, o Zakonu. Spominjući djelo Božje i nazivajući Isusa učiteljem Isusovi slušatelji pokazuju koliko ne razumiju Isusa i koliko nisu slobodni jer njima trebaju propisi. Oni ne razumiju da Isus govori o jednom slobodnom odnosu s Bogom, jer oni doživljavaju Boga kao zakonodavca koji propisuje i donosi zakone, te bdije nad zakonima kažnjavajući one koji su zakone prekršili. Na žalost, i danas ima onih vjernika koji tako doživljavaju Boga.
Kada Ga pitaju što trebaju čini, Isus odgovori da trebaju vjerovati u Njega. Oni odgovaraju da neka im napravi neko čudo pa će povjerovati! Pa, upravo je nahranio mnoštvo!? Mogu samo zamisliti Isusov pogled kada ga traže čudo!?
Tko ne želi vjerovati, nađe izliku
Tu se jasno vidi razlika između Isusa s jedne strane i njegovih slušatelja, ali i nas, s druge strane. Isus kaže: Vjerujte i dogodit će se čudo. Oni kažu: Pokaži nam čudo, pa ćemo vjerovati. Ali s tim svojim stavom oni se ne će promijeniti, oni se ne žele promijeniti od svojeg uhodanog načina razmišljanja, jer da su se htjeli promijeniti to bi već učinili nakon svakog čuda koje je Isus učinio. Ivan u svojem evanđelju ne voli pojam čudo već govori o znamenju.
Svi oni koji očekuju čuda da bi povjerovali, kada bi ih i vidjeli, ne bi im bilo dosta i našli bi već nešto čime bi opravdali svoju nevjeru u čudo i tražili novo. I tako u krug. Netko tko ne želi vjerovati, uvijek će naći razlog svojoj nevjeri. Nekoga od vjernika tko nije dobar ili nekog svećenika koji ne živi u skladu sa svojim pozivom. Takvih uvijek ima, ali su manjina.
Nakon cijelog ovog natezanja s Isusom, čini se da ipak ima nekog pomaka. Na kraju ga više ne nazivaju učiteljem, već Gospodinom koji daje kruh istinski, onaj pravi.
O kruhu se danas puno govori i na žalost kruh postaje nezdrava hrana. Kada dođeš u pekaru vidiš mnoštvo različitih vrsta kruha. Mnogi danas nude kruh, ali jedan je onaj pravi. Taj pravi kruh mi vjernici blagujemo za vrijeme svete mise. To je Tijelo Kristovo, pravi Kruh koji ima moć promijeniti nas na bolje. Taj Kruh izvor je našeg unutarnjeg mira i Božjeg blagoslova. Na žalost, mnogi ne žele doći i primiti taj kruh.
Gospodine, daj da te poslušamo dok nama danas govoriš: Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. Amen.