Bdijemo za što?
Isus nas danas u kratkom evanđeoskom odlomku četiri puta poziva: Bdijte! S tom riječi mi započinjemo novu liturgijsku godinu i došašće, pripremu za Božić koji ove godine sigurno ne će biti onakav kakvoga poznajemo.
Došašćem se želimo pripremiti za svetkovinu Božića. Ne želimo se praviti da će se Isus ponovno roditi na Božić. Mi slavimo njegovo rođendan, razmišljamo što to znači da se Bog u povijesti čovječanstva poželio roditi kao čovjek. Ne ćemo se praviti da se on ponovno rađa, ali kroz došašće pozvani smo sve napraviti da se On rađa u našem srcu. Da u našem srcu napravimo mjesto za susret i druženje s Njim.
Moramo napraviti razliku između pravog i krivog bdjenja. Bojim se da današnji evanđeoski poziv na budnost često krivo razumijemo. Mi mislimo da bdjenje znači da moramo biti spremni za sud na kraju našega života. Sam pojam suda već u nama budi negativne i neugodne osjećaje. Kako je strašno samo zamisliti Boga koji te sudi. Bog sudac, koji nabraja moje grijehe, moje promašaje, moje nevjere. Kako se grešni čovjek može opravdati pred savršenim Bogom? Nikako. Takva slika Boga sigurno na pomaže našu vjeru i ljubav prema Bogu.
Kakvo je onda kršćansko bdjenje? Poznajemo u klasičnoj literaturi dva pojma za vrijeme. Jedan pojam je kronos, a drugi kairos. Kronos je vrijeme koje računamo mjernim jedinicama vremena.
Kairos je bio u grčkoj mitologiji bog sretnog trenutka, najmlađi Zeusov sin. Kairos, bog sretnog trenutka, promatrao bi vagu, kada bi vaga bila u ravnoteži, to je bio najbolji trenutak za sreću, on bi tada jurnuo kako bi mogao čovjeku omogućiti da uhvati sreću. Imao je čuperak posred čela i samo si ga mogao uhvatiti za taj čuperak. Ako ga nisi uhvatio, a on je bio brz, izgubio si priliku za sreću.
Došašće trebamo gledati kao kairos, kao jedinstveni trenutak za uhvatiti jedinstvenu životnu priliku koja se samo jednom pruža. Priliku za osobni i životni susret s Isusom.
Sve nam je ostavio
Evanđelje nam govori o čovjeku koji polazi na put i ostavlja kuću slugama. Taj čovjek je Isus. On nije otišao, On nije odsutan. On čak nije niti nevidljiv, jer ako vjerujemo u Njegove riječi: Ovo je moje Tijelo, ovo je moja Krv, onda Ga možemo i vidjeti.
U svim poteškoćama našega života, u svim promašajima Crkve kao zajednice i njezinih službenika, važno je naglasiti: Isus Krist je živ i prisutan! I možeš ga osjetiti u svome srcu!
Kuću ostavlja slugama. Mi pojam sluge doživljavamo kao nešto negativno, ponižavajuće. To je potpuno krivo gledanje! Iz naše župe, iz ovog djela Zagorja jedan broj gospođa svakodnevno ili nekoliko puta tjedno odlazi u Zagreb pospremati kuće ili stanove. Neke od tih gospođa u istu obitelj odlaze godinama. Neke su postale dio tih obitelji. Obitelji u koje odlaze u njih imaju puno povjerenja. Do te mjere da su im spremni sve povjeriti. To povjerenje koje obitelji imaju prema tim gospođama izvor je radosti i ponosa.
Tako i Isus nama ostavlja svoju kuću, Crkvu, jer nas ljubi i ima toliko povjerenja da sve svoje ostavlja baš nama. Jesmo li ponosni zbog toga? Brinemo li se za ono što nam je Isus ostavio?
A vrataru zapovjedi da bdije. Tko je taj vratar? To je naša savjest. Naša savjest treba prepoznati koga pustiti u naš život, a koga ne. Toliki su se u povijesti i sadašnjosti predstavljali kao spasitelji, ali to nisu bili.
Koliko je naša savjest budna? Savjest se može održati budnom samo po svetoj ispovjedi.
Došašće kao prilika
Nakon seta novih mjera svi smo zabrinuti. I ja. U napasti smo da zaboravimo da Bog vodi naš život. Trebamo se paziti, trebamo paziti na druge, ali ne smijemo zaboraviti da je naš život u Božjim rukama.
U ovoj neizvjesnosti, u strahu od neimaštine, u strahu za radne mjesta, možemo li ovo došašće iskoristiti kao jedinstvenu priliku za susret s Isusom koji se već rodio, ali koji je spreman roditi se i u tvojem srcu i potpuno promijeniti tvoj život. Do te mjere da te oslobodi svega, na ispravan način. Da te oslobodi prije svega straha. Da te ispuni pouzdanjem da će sve biti dobro. Da te ispuni osjećajem sigurnosti da ljubi i tebe i tvoju obitelj i da ne će dopustiti da se dogodi nešto loše. Pa čak ako bude i izgledalo loše, to će biti još jedna prilika više da se bolje povežeš sa svojim Bogom.
Izgleda da ćemo opet imati dosta vremena na raspolaganju. Kako bi bilo dobro zajedno u obitelji svaki dan izmoliti barem jednu deseticu krunice! Ili malo uzeti u ruke Novi Zavjet. Ili molitvenik. Ovo je jedinstvena prilika za susret s Isusom koji daje novu snagu za život! Nemojte ju propustiti! Amen.