Danas slavimo svetost. Slavimo život. Slavimo život u Bogu koji nema kraja. Svetkovina Svih Svetih slavlje je života, svjetla, pobjeda je to nad smrću. Svetkovina Svih Svetih potiče nas da grobove gledamo kao vrata u život, a ne kao kraj života.
Spominjemo se svih onih koji su sveto živjeli. Veliki dio njih živio je svoju svetost neprimjetno. Čak mi se čini da je svetost upravo to, biti neprimjetan, ali biti tu. I tek kada te više nema, tek tada će ljudi primijetiti da im nešto nedostaje. Da im netko nedostaje. Da im nedostaje onaj svetački mir i duboka unutarnja radost svetih koji su bili toliko dio ovoga svijeta, i u radostima i u žalostima, toliko dio ovog svijeta da ih svijet nije prepoznao. Kao niti Isusa. Nisu prepoznali da je on Spasitelj kojega su čekali. Čak su ga ubili vjerujući da čine Bogu ugodno djelo.
Crkva na svetkovinu Svih Svetih pred nas stavlja evanđelje o blaženstvima. Za blaženstva možemo reći da su srce ili sama bit Isusove Radosne vijesti. Ono što su deset Božjih zapovijedi za Stari zavjet, to su blaženstva za Novi! Blaženstva su put prema svetosti. Ako želimo saznati što znači biti svet, onda odgovor glasi: biti svet znači živjeti u skladu s blaženstvima. Krenimo redom.
Blago siromasima
Blago siromasima, duhom. Biti siromah nije blaženstvo. Ali što znači biti siromah? Je li skroman život siromaštvo?
Bolje je stanovati u kući od blata u kojoj je puno smijeha i ljubavi, nego u dvorcu u kojem su ljudi sami ili nesretni. Biti siromah znači ustvari biti nezahvalan. Biti siromah znači odustati od ljudi i od života. Biti siromah znači kriviti druge zbog svoje sudbine. Biti siromah znači biti uvjeren da si sâm ne mogu pomoći i da me svijet odbacio. Biti siromah znači vjerovati da me niti Bog ne želi. Siromah je netko tko je uvjeren da sâm ne može i da mu drugi ne žele pomoći. Isus ne govori o materijalnom siromaštvu, već o duhovnom.
Siromah duhom je netko tko vjeruje da postoji Bog koji bdije nad svijetom i da taj Bog surađuje sa svima koji imaju otvoreno srce za njega. Siromah duhom zna da se za uspjeh treba potruditi, ali u svakom svojem uspjehu pronalazi Boga i Bogu je zahvalan. Siromah duhom svjestan je da nije popio svu pamet svijeta i ustvari zna da ne zna. Siromah duhom je svjestan da nije niti najpametniji, niti najljepši, niti najuspješniji, ali što je najbolje, siromah duhom se ne uspoređuje s drugima. On je zahvalan na onome što ima i trudi se biti Božji prijatelj. Ne sanja da će postati netko i nešto, ne želi da ga se drugi boje, niti da mu se klanjanju. Siromah duhom zna da njegovo dostojanstvo, njegova vrijednost i sve što ima, dolaze od Boga! Zato je blažen! Zato ide putem svetosti.
Ožalošćeni
Blago ožalošćenima. Čini mi se da postoje dvije vrste žalosti. Svjetovna i duhovna. Svjetovna žalost dolazi iz siromaštva. Žalostan sam jer nemam što drugi imaju. Žalostan sam jer su me svi ostavili, a nisam niti svjestan da su možda zbog mojeg ponašanja pobjegli od mene. Žalostan sam kada vidim da moj trud ljudi ne cijene. Obično je to trud u kojem nema Boga, ali ima puno mojeg egoizma. Žalost ustvari dolazi kada u čovjekovom životu nema smisla, ili ako želite, kada nema Boga.
Duhovna žalost dolazi zbog Boga, ustvari zbog ne prihvaćanja Boga. Duhovna žalost nastaje kada postajemo svjesni da nam je Bog dao ovaj svijet kao nešto najljepše za nas, i postajemo žalosni kada primijetimo da je svijet izbacio Boga van. Na zemlji ima dovoljno resursa, dovoljno svega da svi budu sretni, da svi budu siti, da svi imaju dostojanstven život, ali postajemo žalosni kada vidimo da malo bogatih postaje sve bogatije, a da puno ljudi živi bez osnovnih uvjeta za dostojanstven život. Samo zato što se Boga izbacilo, zato što postoje oni koji nemaju mjere u gomilanju kapitala kojega će jednom morati ostaviti. Duhovna žalost nastaje kada postajemo svjesni da nam svima malo treba, da bi nam svima moglo biti lijepo. Duhovna žalost je tu jer svijet ne prepoznaje Boga i svijet ne želi da svi postanu braća. Zato je onaj koji osjeća duhovnu žalost blažen i ide putem svetosti.
“Krotak”!?
Blago krotkima. Riječ krotak baš nam nije zastupljena u svakodnevnom govoru. Kada ste zadnji puta nekome rekli da je krotak? Tko je krotak? Krotak je netko tko ima hrabrosti stajati bez ljutnje i gorčine pred onima koji ga krivo optužuju. Krotak je onaj tko se nema potrebe opravdavati kada ga ogovaraju ili o njemu izmišljaju laži. Krotak je onaj tko se ne da uvući u svađu i ogovaranje. Krotak je onaj tko mirno i blago stoji pred onima koji ga napadaju. Krotak je onaj tko na zlo ne odgovara zlom i zato je blažen i ide putem svetosti.
Nepravda…
Blago gladnima i žednima pravednosti. Danas svi prepoznaju nepravdu. Svi se bune protiv nepravde, ali nisu svi blaženi koji se bune protiv nepravde. Zašto? Zato jer mnogi ustvari samo prigovaraju jer nisu u poziciji steći korist za sebe na nepravedan način, kao drugi. Prigovaraju zbog nepravde i korupcije, ali kada bi bili u prilici, odmah bi učinili ono protiv čega se bune.
Blaženi su oni koji se bore za pravdu, ali koji sami ne bi iskoristili priliku za vlastiti interes kada bi bili u prilici.
Oni koji imaju srca
Blago milosrdnima. Riječ misericordia u sebi krije riječ cor, cordis, srce! Milosrdan je onaj kojima ima srca prema drugome. Onaj koji ima prema drugome toliko suosjećanja, da ga to suosjećanje tjera da pomogne drugome. Milosrdan ima jasan pogleda prema sebi. Nastoji vidjeti svoje pozitivne strane, ali i svoje nedostatke. Prepoznajući vlastite mane, ima razumijevanja prema drugima, pa ih ne osuđuje. Zato je blažen i hodi putem svetosti.
Oči, prozor duše
Blago čistima, srcem. Čistoća srce prepoznaje se u čistoći pogleda. Oči su prozor duše. Čist srcem nije naivan, ali u ljudima želi gledati dobro i lijepo. Čist srcem nije zavidan, iskreno se raduje sreći drugih ljudi. Čist srcem nije opterećen nisi sâm sa sobom, niti s drugima. Čist srcem uvijek traži pozitivno oko sebe. Onaj tko ima čisto srce nije netko tko je bez grijeha, već netko tko priznaje svoju tamnu stranu, prepoznaje svoje rane, svoje zlo i moli Boga svjetlo uskrsnuća u svojoj tami. Zato je blažen i hodi putem svetosti.
Mir duše
Blago mirotvorcima. Mirotvorac može biti samo netko tko je u svojoj duši osjetio mir. Netko tko je pobijedio nemir oko sebe i nemir u sebi. Nemir u nama i oko nas može stišati samo netko tko je veći od uzroka nemira, a to je dragi Bog.
Mirotvorac ne mora puno govoriti. Dovoljno je da se pojavi, dovoljno je da pokaže kako je lijepo biti u miru. Biti u miru ne znači biti bez problema. Biti u miru znači biti siguran da postoji Netko tko je veći od mojih problema. Zato su mirotvorci blaženi i hode putem svetosti.
Progonjeni zbog istine
Blago progonjenima zbog pravednosti. Ponekad mi se čini da postoje dvije pravednosti, ljudska i Božja. Ljudska pravednost je podložna manipulaciji. Ako imaš najbolje odvjetnike oni će naći načina da te proglase pravednikom bez obzira koliko bio kriv. Ljudska pravednost je podložna kompromisu ili nagodbi.
Božja pravednost je povezana s istinom. Istina je samo jedna. Svijet u kojem živimo želi nas uvjeriti da ima onoliko istina koliko ima ljudi. Ne možemo se dogovoriti je li istina da je dijete u utrobi majke čovjek ili nije. Ne možemo se dogovoriti je li pravedno ili nije, na primjer, učiniti abortus. Svijet je spreman Božju pravednost progoniti, kao i one koji žive za Božju pravednost.
Slični Isusu
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Kako ovo može biti blaženstvo? Može! Pogrđivat će nas, progoniti i lagati protiv nas, jedino ako budemo slični našem Gospodinu! Ako nas budu tretirali kao Isusa, to znači da će nas svijet prepoznati kao Isusove. Ima li išta ljepše za vjernika, nego da u nama prepoznaju Onoga u koga vjerujemo!?
Onoga tko donosi radost, htjet će maknuti oni koji su se odrekli radosti. Onoga tko donosi svjetlo, željet će maknuti oni koji žive u mraku. Hrabroga će htjeti maknuti kukavice, a dobar i pošten smetat će lopovima. Ali ako ustrajemo, ako prihvatimo ovaj svijet kao poligon ili vježbalište za Božje kraljevstvo, onda ćemo prihvatiti Isusove riječi: Radujete se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Amen.