Pitanje na koje svi znaju odgovor
Napadi na Isusa ne prestaju. Prošle nedjelje slušali smo o ujedinjenim herodovcima i farizejima koji su Isusu postavili klopku iz koje se ne će izvući. Barem su tako oni mislili. Inače farizeji i herodovci bili su među sobom neprijatelji ili barem na potpuno suprotnim političkim stranama.
U današnjem evanđelju ponovno se ujedinjuju neprijatelji, farizeji i saduceji, kako bi Isusa uhvatili u klopku i pokazali da Isus ne poznaje Zakon, ili ako ga pozna da se On sam ne pridržava Zakona.
Zamislite da se vozite kroz centar našeg naselja 100 km/h. Zaustavi vas policajac i pita vas: Koliko je ograničenje brzine u naselju? Policajac zna da vi znate, ali želi čuti da vi kažete da je ograničenje 50 km/h kako bi vas pitao: Zašto se onda niste pridržavali ograničenja?
Ili drugi primjer. Danas poslijepodne cijelo vrijeme ćete se natezati s djetetom da mora učiti, no dijete će pronaći sto razloga da ne uči. Sutra će doći iz škole i reći vam da je dobilo ocjenu jedan u školi. Na tu informaciju vi ozbiljno pitate: Jesi li učio jučer? Znate da nije učio, ali želite to čuti od njega, da biste slavodobitno mogli reći: Da si me poslušao jučer, danas ne bi dobio jedan.
Ista je stvar i u današnjem evanđelju. Prijevod nam je malo nespretan. Ne radi se o najvećoj zapovijedi, već o onoj velikoj, radi se o jedinoj zapovijedi koju opslužuje i sâm Bog. To je zapovijed subotnjeg odmora. Židovi su vjerovali da i sâm Bog, zajedno s anđelima, odmara subotom i poštuje tu veliku i temeljnu zapovijed. Naravno da su i mala djeca znala koja je to velika zapovijed koju i Bog poštuje! Naravno da je i Isus to znao. Upravo je tu i zamka.
Oni koji su poslali ovog čovjeka sa zadatkom da pokaže kako se Isus ne pridržava Zakona, očekivali su da će Isus odgovoriti kako je ona velika zapovijed, iz koje sve druge proizlaze, zapovijed subotnjeg počinka. Na to bi mu se onda odgovorilo: Pa, dobro, ako već znaš, zašto se ne držiš te zapovijedi, budući da liječiš subotom.
Mogu li ljubav i zapovijed zajedno?
Isus, neočekivano, odgovara da je prva zapovijed ljubav. I mi se trebamo pitati sada može li se pojmovi ljubav i zapovijed staviti zajedno? Može li se ljubav zapovjediti? Zamislite da je sada vama kažem: Ja vam zapovijedam da me volite!
Ljubav se ne može zapovjediti. Isus govori jezikom kojega njegovi neprijatelji mogu razumjeti. Njihov jezik su zapovjedi. Oni izvan zapovjedi ništa ne razumiju. Oni su ustvari robovi ili najamnici ili plaćenici. Rob ili radnik, očekuje od svojega gospodara da mu jasno kaže što treba napraviti, što mu je dužnost, što se od njega očekuje. I on kad to napravi, njega više ništa nije briga.
Onaj koji voli neprestano želi iznenaditi voljenu osobu, kreativan je, stalno se pita: Što bih još mogao napraviti da razveselim osobu koju volim? Čime ju mogu iznenaditi? Na koji način da pokažem koliko ju volim? Što još nisam napravio da pokažem svoju ljubav?
To je razlika između zapovjedi i ljubavi. Između Isusa i njegovih neprijatelja.
Možemo li moralno kritizirati i proglasiti krivima Isusove neprijatelje? Uvijek je bolje ne proglašavati krivce niti moralno kriviti druge. Možemo ih s jedne strane razumjeti, no onda si trebamo postaviti pitanje.
Možemo ih razumjeti jer su oni od malih nogu išli na vjeronauk i držali se tradicije. Što to znači? Da su molili kako se uvijek molilo. Da su razmišljali kako se uvijek razmišljalo. Da su im zapovjedi bile najvažnije jer se uvijek tako radilo.
Isus sve to ne osuđuje, On sve to dolazi dopuniti, dati smisao svemu tome. A smisao čovjekovog života je ljubav.
Rob ili sin?
Taj zadnji korak Isusovi neprijatelji nisu bili spremni napraviti. I to je pitanje koje si trebamo postaviti, zašto nisu bili spremni prihvatiti smisao svojeg života? Zašto su radije ostali pod zapovijedima, nego da prihvate ljubav? Zašto su radije ostali robovi, nego da postanu djeca Božja?
Odgovor glasi: zato što je lakše biti rob, nego sin. Lakše je svoje odraditi, nego biti kreativan u ljubavi. Lakše je doći na misu i skinuti Boga s dnevnog reda, nego se pitati kako još Bogu pokazati da ga volim? Puno je lakše držati se usvojenih pravila i obaveza, nego pitati se što ja mogu napraviti da svijet postane ljepši i bolji.
Ljubav oslobađa od mentaliteta zapovjedi. Mnogima danas to ne odgovara. Velečasni je li to grije?, često znam čuti to pitanje. Zanimljivo, još me nitko nije pitao: Velečasni, kako da je pokažem svome Bogu da ga volim?
Ispravno voljeti sebe
Uz ovu veliku zapovijed, Isus donosi i drugu, koju naziva sličnom. Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.
Ako ljubim Boga, on me uči kako ljubiti na ispravan način sebe. Božja bezuvjetna ljubav mene mijenja. Ja se mijenjam kada osjetim da mene Bog ljubi kada sam zločest.
Ja se mijenjam kada osjetim da Bog mene ljubi kada ja sâm sebe ne podnosim. Ja se mijenjam kada osjetim da mi Bog nudi svoju ljubav onda kada bih je pobjegao i od Njega i od sebe i od drugih.
Ako ja osjetim tu Božju ljubav, ako ja odgovorim na tu Božju ljubav, kako mogu onda biti dalje zao prema sebi i prema drugima? Kako mogu ne voljeti sebe i druge?
Toliko ima načina na koje mi pokazujemo da sebe ne volimo. Prvi način na koji pokazujemo da sebe ne volimo je kada želimo mijenjati druge. Čovjek koji sebe voli, ne mijenja druge, već ih prihvaća i pokušava shvatiti.
Mi sebe ne volimo kada živimo od ljudskih obzira i očekivanja. Moram paziti što ću reći, moram uvijek govoriti i ponašati se u skladu s očekivanjima drugih, moram paziti da drugi o meni ne steknu negativno mišljenje – tako razmišlja čovjek koji sebe ne voli.
Nije čudno da oko nas, i u nama samima, ima toliko svađe i nemira. Ako ja ne volim sebe na ispravan, na Isusov, na evanđeoski način, onda ne mogu voljeti niti tebe. Ustvari voljet ću te samo onda dok govoriš i radiš ono što se meni sviđa, ali kada budeš govorio ili radio što se meni ne sviđa, tada ću te odbaciti. Tada ćeš mi postati najgori neprijatelj!
Isusova bezuvjetna ljubav, ako joj se otvorim i ako ju prihvatim, mene mijenja. Jedini uvjet za Božju bezuvjetnu ljubav ne dolazi od Boga, već od mene. Uvjet je da ja želim Boga. Da ja želim Njegovu ljubav, da ja želim prestati biti rob i da želim postati biti sin. Da se želim otvoriti za zaljubljenost i da sam spreman biti kreativan u pokazivanju moje ljubavi prema Bogu.
Ako to prihvatim, onda bližnji prestaje biti opasnost za mene. Ako prihvatim Božju ljubav, sigurno odmah na početku ne ću ludo voljeti sve ljude, ali počet ću ih prihvaćati i razumjeti. Ako razumijem zašto me je netko povrijedio, ako mi je jasno da me druga osoba povrijedila zato što ne živi u ljubavi, zato što zlo čini sebi radeći zlo drugima, tada ću postati slobodan od neprijatelja.
Kako je divno živjeti ovaj život svjestan da nemam neprijatelja. Kako je divno živjeti ovaj život svjestan da se nikome ne moram svidjeti…
Gospodine, daj mi tu milost da se otvorim za tvoju bezuvjetnu ljubav! Gospodine, želim da me tvoja ljubav mijenja! Gospodine, nauči me voljeti sebe na ispravan način! Gospodine, daj da prihvaćam i uvažavam ljude oko sebe. Amen.