Priča u koju se mogu uživjeti
Jedan od glavnih alata Isusovog javnog djelovanja je pričanje priče ili usporedbe ili parabole. Isus tako dobro priča priču da doslovno uvlači u priču svoje slušatelje koji se poistovjećuju s likovima u priči. Pričajući priču, Isus omogućuje slušateljima da u jednom trenutku shvate kakvi su sami. To je bolan trenutak spoznaje. Isus to čini majstorski, bez kritiziranja i bez moraliziranja, ali govori istinu o čovjeku koju mi nastojimo izbjegavati.
Već treću nedjelju za redom slušamo vinogradarske priče. Podloga Isusove prispodobe nalazi se u Starom zavjetu, u današnjem prvom čitanju u kojem prorok Izaija govori o savršenom obrađenom vinogradu koji rađa divlje plodove.
Dok Isus priča ovu priču, on govori o Nebeskom Ocu, govori o sebi, govori o prorocima koje Nebeski Otac šalje i govori o onima koji koriste vjeru za svoje osobne, sebične interese.
Nebeski Otac za svakog čovjeka osmislio je ovaj svijet kao savršeno mjesto za naš život. Što smo mi od toga svijeta učinili? Uništavamo ga sustavno. Nebeski Otac stvorio je ljude kao bića koja su okrenuta jedni prema drugima. Kako divne stvari ljudi mogu učiniti kada su složni! Umjesto sloge i međusobnog poštovanja, mi jedni druge iskorištavamo za svoje interese, gazimo jedni druge, ogovaramo jedni druge, ponižavamo druge da sebe uzvisimo i ocrnjujemo druge da bi sebe prikazali bijelima.
“Naivni” Bog
U cijeli taj kaos i nered, Nebeski Otac šalje svoga sina Isus. Gotovo naivno Nebeski Otac misli: Poštovat će moga sina.
Ne samo da mu nismo iskazali poštovanje, već smo ga krivo optužili, prebili smo ga, natovarili smo mu križ na ramena i razapeli smo ga. Pljuvali smo ga, psovali smo ga, rugali smo mu se, a zatim smo mu zaboli koplje u srce. Zašto kažem mi? Zato što nakon mojeg i tvojeg krštenja, nakon moje i tvoje mise, svijet ne postaje bolji, svijet uporno ne želi davati Božje plodove. Svijet i dalje ubija ili barem progoni i omalovažava Božje proroke.
No, s druge strane, da nema te šačice iskrenih vjernika, koji žive radosno Evanđelje, vjerujem da bi se ovaj svijet već davno raspao.
“Mi” i “Ali”
Problem smo mi. Mi koji za sebe kažemo da smo vjernici i onda nadodamo ALI. Mi smo vjernici, ali ne molimo zajedno u obitelji. Mi smo vjernici, ali ne idemo na misu. Mi smo vjernici, ali ne ispovijedamo se i ne idemo na Pričest. Mi smo vjernici, ali u svađi smo sa svojim najbližima. Mi smo vjernici, ali ne osjećamo se članovima Crkve. Mi smo vjernici, ali ne plaćamo poreze niti dajemo pravednu plaču radnicima. Netko napokon jasno treba reći: Vi možda jeste vjernici, ali katolici niste jer ne živite katoličku vjeru.
Zato će se, kažem vam, oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! Riječi su to kojima završava današnje evanđelje i u središtu tog evanđelja su plodovi, a ne prazne priču.
Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Mt 7,16. A plodova ima, samo su teško prepoznatljivi, i svjetskim medijima nisu zanimljivi.
Za mene, najveći plod Isusovog evanđelja je biti u miru sa sobom i s drugima. Prepoznati one koji ti žele zlo i vratiti im blagoslovom. Tako se može živjeti samo ako nam je Bog u centru života, a sveta misa i ispovijed izvor snage.
Život postaje sve teži jer se mi sve više udaljavamo jedni od drugih. Isus ima moć ujediniti nas, ali to ne može učiniti preko naše volje. Isus je svjestan da ga čovjek i dalje izbacuje iz savršenog svijeta kojega Bog daruje čovjeku. No, kada čovjek iz darovanog svijeta i iz svojeg života izbaci Boga, tada nastaje kaos i pakao, sukob i mržnja, nemir i praznina.
Gospodine, zahvaljujem Ti što si za mene stvorio ovaj divni svijet! Molim Te, daj mi poniznosti da Tebe prepoznam svojim Ocem koji mi daruje cijeli svijet kako bih ja donosio plodove evanđelja. Molim te, Gospodine, da radosno radim u tvojem vinogradu i da donosim plodove evanđelja u radosti i dijelim ih s drugima. Amen.