“Ne” koje postaje “da”
Pretpostavljam da će s današnjim danom u našem Zagorju završiti berbe. I baš mi, okruženi vinogradima, možemo se uživjeti u današnje evanđelje.
Otac ima dva sina. On je u mirovini. Snage ga napuštaju. Vinograd mu je radost i ponos, ali više ne može sam raditi. Ima dva sina. Svaki ima svoje obaveze, rade po cijele dane, imaju svoje obitelji. Na vinograd niti ne misle, osim kad se ocu rugaju i kad ga savjetuju da posiječe vinograd jer od njega nema puno koristi, a traži puno ulaganja. Otac mora moliti za pomoć.
Prvog sina zamoli za pomoć i ovaj odmah odgovori da ne želi pomoći. Ali poslije se predomislio. Opasni su ti odgovori na prvu. Možda mu je svega bilo dosta taj dan? Možda je pred njim napokon bio dan bez obaveza u kojem se htio naspavati ili poigrati s djecom ili je planirao sam negdje otići sa suprugom? I sad stari traži da ide u vinograd!? Ali kad je razmislio, kad se ohladio, sjetio se koliko se njegov otac žrtvovao za njega, koliko mu je pomagao u životu i kako u zadnje vrijeme stvarno od njega nije ništa tražio. Ipak ide. Barem to može učiniti da razveseli oca.
Drugi sin na poziv u vinograd odgovara ako iz puške: Evo me, gospodaru! Koji odgovor!? Ne možeš zamisliti ljepše! Na primjer, vi gospođe zamolite supruga ili sina da nešto napravi, a on odgovori vojnički: Evo me gospodarice! Na zapovijed! Idem odmah! Vi se štipate po ruci jer mislite da sanjate! Ustvari takva reakcija je ostvarenje naših snova o poslušnosti! Ali, na kraju, nakon velikih riječi, ipak ne ode.
Može činiti simpatičnim i poželjnim čuti vojničku poslušnost, ali nazvati roditelja gospodarom znači ne osjećati se sinom, već najamnikom ili plaćenikom. Takva osoba napustiti će obitelj čim primijeti bolju poslovnu ponudu.
Pokušajmo odgovoriti na pitanje zašto Isus govori ovu prispodobu. Da bismo bolje shvatili o čemu se radi, potrebno je vidjeti što se događa prije današnjeg evanđelja. Isus izgoni trgovce iz Hrama, a zatim naučava u Hramu iako nije završio školu za židovskog učitelja. Zato ga poglavari pitaju s kojim autoritetom to smije raditi? Tko mu je dao dozvolu?
Autoritet
Mi danas ne pitamo za autoritet. Svaki autoritet nam je toliko dugo drag dok od njega imamo koristi. Mi smo proglasili svaki autoritet mrtvim i tako osudili sami sebe ne lutanje i izgubljenost.
Priznajem autoritet premijera, načelnika, župnika, ravnateljice škole ili vrtića, liječnice dok mi se prvi puta ne zamjeri. Ako ne odgovori odmah na moju potrebu onako kako sam ja sebi zacrtao, odmah pada u mojim očima i oduzimam njemu ili njoj autoritet koji ima.
Iskreno moramo priznati da je takav stav o autoritetu posljedica krivog odgoja i poimanja autoriteta. Za nas imati autoritet znači biti gazda i lupati šakom po stolu. Za nas imati autoritet znači uvijek biti u pravu i da nam nitko ne smije proturječiti. To nije autoritet, to je tiranija i nasilništvo! Što je autoritet?
Priča kaže da je mladić sreo starog učitelja na klupi u parku i upitao ga da li ga se sjeća? Učitelj se nije sjećao. A mladić je počeo govoriti da je i sam postao učitelj i da ga je upravo taj profesor spasio u životu. No, profesor i dalje nije znao o čemu se radi. Mladić ga je htio podsjetiti i ispričao je onu zgodu kada je kao dijete ukrao novi sat drugom djetetu iz razreda. Tada je učitelj rekao djeci da zažmire te da onaj koji je ukrao sat digne ruku. Kada nitko nije digao ruku, učitelj je djeci rekao da i dalje žmire, a on je pregledao njihove džepove. I našao je sat. Ali učitelj djeci nije rekao kod koga ga je našao. Mladić je ganut rekao da je u tom trenutku profesor spasio njegov ugled, njegovo dostojanstvo, jer da ga je s pravom proglasio lopovom, sigurno bi to i postao. Stari profesor pogleda mladića s blagim osmijehom i kaže: Ne bih Vas nikada prepoznao, jer dok sam pretraživao po džepovima i ja sam žmirio! To je autoritet!!!
Isus odgovara na pitanje poglavara protupitanjem, tj. ako vi meni odgovorite, i ja ću vama odgovoriti na vaše pitanje. Ivan je bio čovjek Božji ili običan čovjek? Poglavari su u zamci. Ako kažu da je bio Božji čovjek, Isus će ih pitati zašto mu nisu povjerovali. Ako kažu da je bio običan čovjek, ljudi će ih napasti jer su svi držali da je Ivan prorok. I zato šute. Ne odgovaraju na pitanje. I tu započinje današnje evanđelje.
Dva brata koja su u meni
Kada bi Židovi pričali priču o ocu, odmah bi se znalo da je to priča o Bogu. Ako bi se spomenuo sin, odmah bi se znalo da je to židovski narod. No, Isus spominje i drugog brata. Tko je taj drugi brat?
Drugi brat su svi oni koje prvi brat prezire, a to su javni grešnici i pogani. Drugim riječima svi oni koji se osjećaju dužnicima pred Bogom, osjećaju da su grešni, da su na krivoj strani.
Prvi brat to su pravednici židovskog naroda. Oni koji opslužuju zakon do najmanjeg detalja. Oni koji obredno peru ruku prije jela, oni koji daju desetinu od začinskog i ljekovitog bilja. Ako sami sebi berete trave za čaj, onda pretpostavljam da nemate tih trava puni sjenik. Oni su i od tih trava davali desetinu. Opslužuju sav Zakon, ali srce im je daleko od Boga i od bližnjega. Opslužuju sav Zakon da im se ljudi dive i da ih nazivaju pravednicima, ali u njima nema suosjećanja i ljubavi. Oni se prave važni. Oni su rekli Da! Bogu, ali na kraju manipuliraju Bogom za svoje sebične interese.
A ovi koji su rekli Ne! Bogu, pokajali su se. I sada bi se vratili, ali ne znaju kako. Neugodno im je priznati da su bili u krivu. Ljubomorni su kada vide da njihovi radosni dolaze s mise, a oni tu radost nemaju. Ali kako sada ići kada su cijeli život govorili protiv popova i Crkve?
Važno je naglasiti da su oba brata u meni!
Ponekad tako oduševljeno Bogu kažem Da! Kažem da ću ići redovito na misu! Svaki dan ću moliti! Čitat ću Sveto pismo! Tražit ću oproštenje od svojeg bližnjeg… Ali na kraju ništa od toga ne učinim. A onda, s druge strane, ponekad sam sebe iznenadim i pomognem bližnjemu bez da me tražio. Ili možda učinim dobro djelo, a da to nikome ne kažem.
“Da” koje postaje “ne”
Isus ne želi reći u današnjem evanđelju da su nemoralni ljudi dobri, a da smo mi koji idemo u crkvu redovito pokvareni i licemjerni. Isus nas poziva da se pitamo jesam li Bogu rekao Da!? Jesam li svjestan što to znači? Da se nisam zaletio? Da sam možda bolje razmislio, možda bih ipak rekao Bogu Ne?
Što znači reći Bogu Da? Reći Bogu Da! znači biti svjestan da me Bog ljubi, da sam dio jedne obitelji vjernika, koja nije savršena, ali pozvan sam biti dijelom te obitelji i to trebam pokazati, da volim tu obitelj koja se naziva Crkva, da se osjećam kao dio te obitelji, da mi nije svejedno. Reći Bogu Da! znači raditi u njegovom vinogradu. Čega je simbol vinograd? Vinograd je simbol radosti. Raditi u vinogradu Božjem znači ljudima donositi radost, mir, nadu, smisao i blagoslov. Ne samo ja kao svećenik, već svatko od nas. I sada kada smo si to posvijestili, možda bi više bilo fer Bogu reći Ne!?
Drama Crkve je u tome što mnogi javno Bogu govore Da! a ustvari uopće im nije stalo do Oca, niti do crkvene obitelji, niti do očevog vinograda. I nije im stalo do radosti.
Razmili što ćeš Ocu Nebeskome danas odgovoriti! Amen.