Slava ili propast?
Evanđelje današnje nedjelje nastavak je izvještaja o podjeli kruha od prošle nedjelje. Događaj podjele kruha u evanđeljima pronalazimo šest puta, tako da možemo sa sigurnošću reći da se dogodio. Taj događaj sigurno je izazvao najveći odjek u javnosti. To je trenutak kada vjerski poglavari odlučuju Isusa ubiti. To je trenutak Isusovog razočaranja, jer narod nije shvatio Isusovo poslanje, a još manje Isusovu poruku.
Neposredno nakon tog događaja, čitamo u današnjem evanđelju, Isus se povlači. Nerazumijevanje naroda sastoji se u tome da narod želi Isusa učiniti kraljem, kako bi im Isus svakoga dana davao kruha bez rada. I kao da to već nije dovoljno, Isus dolazi u sukob s učenicima.
Čitamo danas u evanđelju: Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko… Isus šalje učenike s druge strane jezera u poganski kraj. Tamo gdje niti jedan pravovjerni Židov ne bi išao. Ljudski gledano, Isus je postao zvijezda, postao je slavan, ali evanđeoski gledano, Isus je doživio poraz, promašaj, narod ga nije razumio. Kada ga njegovi nisu razumjeli, odlazi poganima, onima koje pobožni Židovi ne smatraju vrijednima Radosne vijesti.
Učenici pružaju otpor. Ponijelo ih je čudo podjele kruha, uživaju u slavi, htjeli bi ostati i praviti se važni. Sad kad su na vrhuncu slave, Isus ih gotovo tjera tamo kamo ne žele ići. I kada ih je uspio potjerati, piše Matej: Uvečer bijaše ondje sam.
Ako Sin Božji, neshvaćen, ostaje sam, onda niti mi ne možemo pobjeći od tog iskustva. Iskustvo samoće i nerazumijevanja najbolje izgrađuje čovjekov karakter i liječi nas od bolesti napuhanog ega.
O čemu je razmišljao u toj samoći i što je molio? Ne znamo. Možda je htio otići i sve ostaviti? Možda je htio zamijeniti učenike? Možda se osjećao bespomoćno? Ne znamo. Znamo da se ipak vraća učenicima. Znamo da ga niti oluja, niti vodena površina ne mogu zaustaviti da dođe k njima.
Nakon osjećaja nerazumijevanja i promašaja, kao da ima potrebu pokazati svojim učenicima da je On Bog. Za Židove je more simbol kaosa i pakla, i jedini tko je nad tim kaosom je Bog. Učenici znaju da prirodnim silama može gospodariti samo Bog i zato kada vide čovjeka kako hoda po vodi sigurni su da tako nešto ne može biti od Boga. Bog dominira vodom, ali Bog ne može biti u čovjeku. Zato učenici od straha počinju vikati.
Ja Jesam i napasnik
Isus odgovara: Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se! Ovaj Ja sam to je ono isto ime kojim se Bog objavio Mojsiju: Ja jesam! To je Božje sveto ime JHWH, koje se smije izgovoriti samo jednom godišnje za vrijeme službe u Hramu.
Na Božju objavu, odgovara Petar. Petar govori jezikom napasnika, govori jezik Božjeg neprijatelja. Sjeti se kako napasnik započinje kušnje u pustinji pred Isusom! Ako si ti Sin Božji… Petar kaže: Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi! Ako si ti. On ne vjeruje da je Gospodin. Petar Učitelja stavlja na kušnju. Petar očekuje da se Isus dokaže. U životu se ništa ne može postići stavljajući Boga na kušnju. Budući da Petar ne govori jezik evanđelja, već jezik napasnika, budući da Petar ne izlazi iz lađe u vjeri, već iz svojeg egzibicionizma i radoznalosti, Petar tone i zaslužuje da ga Isus zove Malovjerni.
Lađa, Crkva
Zaustavimo se na trenutak na lađici u kojoj i oko koje se sve događa. Od ranih kršćanskih pisaca, lađa u evanđeljima je simbol Crkve.
Znalo se događati u povijesti da posada Crkve želi ići suprotnim putem od Isusa. Znalo se događati i događa se, da posada Isusove lađe ili Crkve, radije želi broditi mirnim morima, želi ploviti morem ponosa. Posada želi biti sebi važna i želi igrati važnu ulogu u društvu, kako u političkom, tako i u ekonomskom smislu.
Redovito u takvim situacijama Isus dopušta oluju. U oluji se vidi koliko je posada preplašena, prije svega za svoj život, za svoj ugleda i za materijalno. Poneki član posade obrati će se Isus i u trenucima oluje govoreći jezik napasnika. Poneki član posade pokušat će iskoristiti Isus za dobivanje bodova kod ljudi. No svi koji ne pruže svoju ruku prema Isusu, svi koji ga ne priznaju svojim Spasiteljem i Učiteljem, svi koji ne podlože svoj ego pod Isusove noga, potonut će u kaos i propasti.
Gospodine, blagoslovi svoju lađu i posadu koja njome upravlja, kako bismo bili skromni mornari, ali sigurni i spremni za najopasnije mora, znajući da si ti naš Kapetan! Amen.