Tko je tajanstveni učenik?
Danas je pred nama evanđelje o dvojici učenika koji putem susreću uskrsnulog Isusa. Njih dvojica razočarani napuštaju zajednicu učenika u Jeruzalemu. Odlaze.
Luka piše da se jedan od te dvojice zvao Kleofa, ali ne navodi ime drugog učenika. Je li to slučajno? Nije. Luka namjerno ne navodi ime drugog učenika jer želi da svatko od nas zamisli sebe kao drugog učenika iz ovog evanđelja. Luka poziva svakog od nas da stavimo svoje ime uz Kleofu i da iskreno priznamo da je i nama često došla voda do grla, da smo htjeli spakirati stvari i otići.
Tko je razočarani učenik?
Situacija koju živimo zbog COVID-19 na mnoge djeluje da se ponašaju kao ova dvojica iz današnjeg evanđelja. Mislim na prilike u našim vjerničkim zajednicama.
Mnogi naši vjernici su poput ove dvojice učenika snuždeni. Među sobom svašta pretresaju, iako bi originalan grčki glagol značio izmjenjivati strelice, međusobno se gađati. Taj pojam bolje odgovara našoj situaciji. Naime, kako su zabranjene mise s vjernicima, kao i ostali sakramenti, mnogi vjernici osjetili su se stvarno loše. Mnogi su još jedino u Crkvi nalazili mir, blagoslov i snagu. Mnogi vjernici kažu da im tjedan nije pravi, da osjećaju kako im nešto veliko u životu nedostaje kao nisu na nedjeljnoj misi.
Zbog te situacije mnogi su se osjetili ostavljeni i od Crkve. Kada nas je zadesila pandemija virusa pale su teške riječi. Biskupima su upućivana otvorena pisma s vrlo žestokim komentarima i kritikama. Papu se ponovno proziva da je neprijatelj Crkve. Takvi stavovi donijeli su reakciju i druge strane, mislim na pisanje nekih biskupa i teologa. I stvarno dobije se dojam da smo podijeljeni. A to je loše. Jako loše. Jer svaku podjelu u Crkvi stvara onaj čije ime glasi Onaj Koji Dijeli, a to je Đavao.
I prije pandemije bilo je onih koji su napustili svoje crkvene zajednice. Možda olako prelazimo preko činjenice da postoje ljudi koji se razočarani povlače iz naših zajednica, iz naših župa, iz Crkve? Zašto su otišli?
Možda su se razočarali u svoje župne zajednice u kojima su prepoznali laike koji se guraju oko župnika, stvaraju lobije ili interesne skupine, donose odluke, te u svoj krug puštaju samo one koji im se sviđaju? Možda su otišli jer su se posvađali sa župnikom? Možda su otišli kada su vidjeli koliko se Crkva bavi politikom ili kada su primijetili u Crkvi naglasak na materijalno?
Oni koji odlaze jesu li loši ljudi i vjernici? Dvojica učenika iz današnjeg evanđelja koji odlaze i napuštaju zajednicu u Jeruzalemu, je su li i oni loši ljudi i vjernici? U razgovoru s Isusom vidimo da su jako dobro poznavali Isusov život i da su vjerovali u Njega: A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela.
Zašto su onda otišli? Zbog Velikog petka. Zbog raspeća. Knjiga Ponovljenog zakona one koji se razapinju na križ naziva prokletnicima. Vjerski poglavari namjerno su tražili Isusovu smrt razapinjanjem. Htjeli su da bude svima vidljivo kako je Isus proklet, a ne mučenik. Još kada su ova dvojica čula kako neki od učenika govore da je Isus živ, potpuno su se pogubili. Bilo im je previše. Vjerojatno su rekli sami u sebi da su svi ludi i otišli su.
Isus zacjeljuje osjećaj razočaranja
Važno je primijetiti Isusovu pedagogiju. On ne dolazi među one koji bježe s autoritetom. On se ne predstavlja kao inkvizitor, niti kao teolog. Neprimjetno se približava. Osobno me uvijek oduševi taj Isusov neprimjetni dolazak, ta Isusova finoća koja ne ugrožava nikoga.
I pita ih što ih muči. To je najvažnije! Pušta ih da iz sebe izbace one što ih muči. Pušta ih da iznesu kritike o svemu. Bojim se da smo mi to zaboravili. Čak imam dojam da se pastiri boje poslušati što to čovjeka danas muči. Možda se bojimo tog pitanja jer osjećamo da nemamo odgovor na to pitanje. Možda se osjećamo bespomoćnima pred problemima ljudi pa se zatvaramo u sebe i pravimo se da ti problemi ne postoje. Ali zaboravljamo da nismo tu kako bismo mi rješavali svjetske probleme. To će Bog učiniti. Mi smo pozvani biti prva pomoć. Oni koji pokazuju put prema Onome koji jedini može riješiti naše probleme.
Iz sadašnje situacije vidljivo je koliko se pastiri boje kritike, bez obzira bila ona utemeljena ili ne. I to treba pokušati shvatiti. Crkvu se u našem društvu krivi za sve. Bilo bi normalno da se krivnja prizna za ono što smo napravili loše, a da se Crkvu osobodi krivnje za ono što nije napravila. No, svijet u kojem živimo ne funkcionira na taj način. Važno je napadati. Važno je tući. I kada te tuku neko vrijeme, osobito ako te tuku kada nisi kriv, počinješ se povlačiti u sebe. Počinješ izbjegavati sukobe. Počinješ životariti.
Na muku i kritike koje su vjernici izrazili, odgovorilo se s druge strane teologiziranjem, što je dodatno povećalo osjećaj frustracije običnih vjernika.
Kao što niti ova dvojica nisu najpristojniji s Isusom kada ga pitaju je li jedini stranac u Jeruzalemu, tako niti Isus baš nije najpristojniji kada im kaže: O bezumni i srca spora da vjerujete. Mi smo preveli bezumni, neki prevode budale ili glupani. U svakom slučaju nije baš ugodno.
Zašto Isus to smije reći? Zašto se ova dvojica nisu pobunila na te riječi? Zato što je Isus s njima, on je jedan od njih, on ih sluša, osjećaju da mu je stalo do njih, da ima za njih vremena. Osjećaju da ima odgovor na njihova pitanja. I stvarno, Isus im ponovno tumači povijest spasenja koju je osmislio Bog kad se dogodio prvi grijeh. U tom planu spasenja važno mjesto ima raspeće jer vodi prema Uskrsu.
Isus koji je spreman otići, ostaje
I kako je već bilo kasno, Isus želi nastaviti dalje sam. Meni je tu Isus predivan! Ne želi se gurati. On se ne nameće. Poštuje njihovu slobodu. Ide On dalje. Ali oni ga mole da ostane još s njima. I On to vrlo rado čini. I budući da su htjeli da ostane, on dovršava svoju pouku ili uskrsnu katehezu upravo svetom misom.
Prepoznali su ga kad je razlomio kruh. Kad je razlomio kruh, njima su se otvorile oči. I kada su ga prepoznali, on je nestao. I sjetili su se da im je srce gorjelo dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma.
Susret s Pismom i euharistija u kojoj su prepoznali Uskrsnulog Isusa čine od ove dvojice zbunjenih ljudi koji razočarani napuštaju svoju zajednicu, svjedoke Uskrsa. Bez obzira na noć, bez obzira na opasnosti od razbojnika, oni ustaju u vraćaju se u Jeruzalem. I svjedoče da su ga vidjeli i da su ga prepoznali u lomljenju kruha. Bez obzira na to što je noć oko njih, u njima srca gore i obasjavaju noć života.
Gospodine, kada se razočaramo u Tvoju Crkvu i kada poželimo otići, daj da Te prepoznamo u Euharistiji, daj da i nama srca gore po vjeri u Tvoje uskrsnuće. Amen.