Bijela nedjelja
Prva nedjelja nakon Uskrsa zove se bijela nedjelja. U zadnje vrijeme to je i nedjelje Božjeg milosrđa. Naziv bijela nedjelja dolazi iz prvih kršćanskih stoljeća. U ta najranija kršćanska vremena priprava za krštenje, najčešće odraslih, trajala je tri godine. Odrasli su se krstili u uskrsnoj noći, za vrijeme vazmenog bdjenja. Nakon krštenja oblačili su bijele haljine koje su nosili cijeli tjedan. Te bijele haljine bile su znak njihovog krštenja i novog rođenja. Sigurno je bilo vrlo lijepo vidjeti novokrštenike kako izlaze iz crkve nakon krštenja u tim bijelim haljinama. Buduću da su ih nosili cijeli tjedan, vjerojatno su im ljudi pristupali na ulicama njihovih mjesta kako bi im čestitali na krštenju i poželjeli im dobrodošlicu u njihovu zajednicu. U nedjelju nakon Uskrsa novokrštenici bi vraćali bijele haljine. Zato je današnja nedjelja prozvana bijela nedjelja.
Strah i izolacija
Današnje evanđelje nastavak je uskrsnog evanđelja od prošle nedjelje. Govori nam što se događalo s apostolima na večer uskrsnog dana. Evanđelje možemo podijeliti na tri teme: strah učenika, susret s Uskrsnulim i prvi dar koji Isus daje, te nevjerni Toma.
Strah učenika. Strah je osjećaj koji nam je svima poznat. Strah osjećamo najčešće od nečega što se još nije dogodilo. U strahu smo od nepoznatoga. I često nas taj strah toliko blokira u životu da zaboravljamo da to čega se bojimo da se možda uopće ne će dogoditi.
Bojimo se virusa. Bojimo se kao da ćemo se svi zaraziti. I u jednom trenutku stvarno svi bismo trebali preživjeti virus, ali većina bi ga trebala prohodati, dok mi sebe već zamišljamo na respiratoru.
Ova situacija koju proživljavamo jako dobro pokazuje kako strah djeluje. Pred strahom od virusa naređeno nam je da se zatvorimo. Strah od virusa izolirao nas je. To uvijek strah čini. Strah nas zatvara u sebe. I tu smo u istoj situaciji kao i Isusovi učenici nakon Isusove smrti. Oni su u izolaciji. Zaključani su. Boje se da će i oni završiti kao i njihov Učitelj.
Na žalost i Crkva se kroz povijest često zatvarala u sebe zbog straha. Strah od znanosti. Strah od dijaloga i susreta s onima koji ne misle isto. Strah od skandala unutar zajednice.
Strah uvijek govori da se nismo susreli s Uskrsnulim Gospodinom. Strah uvijek govori da u nama postoji dio nas u koji ne puštamo da uđe svjetlo uskrsnuća.
Osobno se ne boji toliko korone. Ali osjećam strah ovih dana. O čemu se radi? Strah me kada čitam komentare na društvenim mrežama kada su teme vjernici, vjera i Crkva. Strah me kada čitam komentar novinara koji Isusa naziva zombijem, a ostatak komentara nije za spominjanje. Obećao sam si da ne ću čitati, ali opet čitam i zgrozim se. Toliko mržnje, toliko gnjeva, toliko ruganja. I to prema našim najvećim svetinjama.
Želim postati svjestan da u mojim strahovima nema Uskrsnulog Isusa. I zato Ga želim moliti da mi da razumijevanja prema onima koji vjernike gledaju kao manje vrijedne i zaostale. Neka mi Uskrsnuli da ljubavi prema onima koji vrijeđaju moje svetinje kako bih molio za njih i ne osjećao ljutnju ili mržnju.
Prvi darovi uskrsnuća
Za prvog susreta s učenicima Uskrsnuli im daje prve darove uskrsnuća. To je dar Duha Svetoga i dar otpuštanja grijeha. Možemo reći da je uz dar Duha Svetoga, Uskrsnuli svojoj zajednici dao i sakrament svete ispovjedi. Ali ne samo ispovijed, već i mogućnost da nadiđemo ono naše ljudsko i da znamo opraštati jedni drugima.
Nekada je teško oprostiti, ali Uskrsnuli mi daje tu mogućnost da ne mrzim. Da ne želim vratiti istom mjerom. To je dar od Boga. Samo s Božjom pomoću mogu biti iznad ljudskosti koja se želi osvetiti, koja želi da i drugi pati, koja želi vratiti drugome teške riječi, koja želi da i drugi pati kao što sam i ja patio.
Zato je Uskrs prekretnica u ljudskoj povijesti. Isus koji je pobijedio smrt nama daje mogućnost da pobijedimo ono ljudsko u nama i da se uzdignemo na ono božansko u nama koje možemo dobiti jer nas je Bog u Isusu posvojio za Božju djecu.
Toma
I na kraju Nevjerni Toma. Puno bi se dalo o Tomi napisati, ali idemo naglasiti samo najbitnije. Znamo da on nije s učenicima. On nije zaključan. Toma se ne boji. On se nosi s tugom zbog Isusove smrti izvan zajednice.
Toma ima nadimak koji glasi Blizanac. To je teološki nadimak kojeg mu Ivan daje. On je blizanac sa svima kojima je teško shvatljiva vjera u uskrsnuće. Blizanac je svima koje i danas muči Isusovo Uskrsnuće. On je tvoj i moj blizanac. I zato mislim da je nepravedno dobio nadimak Nevjerni, jer vjerojatno bi se svatko od nas na njegovom mjestu isto ponašao.
Tek kada je polako počeo prihvaćati činjenicu da je njegov Učitelj umro i da su zadnje tri godine njegovog života bile uzaludne, govore mu da je Isus živ. To je previše za Tomu i jasno je da se buni. Nakon susreta s Uskrsnulim Isusom, upravo zahvaljujući nevjernom Tomi, imamo jednu od najljepših ispovijesti vjere, ako želite, najljepše i najkraće Vjerovanje: Gospodin moj i Bog moj!
I još jedna misao za kraj. Gdje se očituje Uskrsnuli? U zajednici. Kada? U nedjelju. Nedjeljna misa na kojoj se okuplja zajednica mjesto je susreta s Uskrsnulim. On ne dolazi k nama. Mi dolazimo Njemu. On stoji u sredini naše zajednice kao živi i okuplja nas oko sebe. Da se što brže vratimo u to zajedništvo, Gospodine, usliši nas! Amen.