Dijete kao dar ili dijete kao proizvod?
Slavimo blagdan Prikazanja Isusovog u Hramu. Zbog blagoslova svijeća, naš je narod ovaj blagdan nazvao Svijećnica. Današnji blagdan u crkvi katoličkoj je Dan posvećenog života, to znači da danas na osobiti način molimo za one vjernike koji su se posvetili Bogu u redovničkom staležu.
Marija i Josip četrdeset i prvog dana nakon Isusovog rođenja, nose dijete u Hram. Prvorođenac je pripadao Bogu. Trebalo ga je Bogu posvetiti i dati žrtvu za dijete. To dolazimo do dvije važne misli: dijete pripada Bogu i dijete se Bogu posvećuje.
U židovskom mentalitetu dijete je dar Božji. U našem mentalitetu danas, roditelji sebi rađaju dijete. Poimanje djeteta kao dara od Boga, ili poimanje djeteta kao proizvod koji smo sebi napravili bitno govori i o odgoju djece.
S velikim suosjećanjem mislim na roditelje koji ne mogu imati djecu, a silno to žele. Neki od njih pokušavaju napraviti dijete putem potpomognute oplodnje. Tko se nije našao u takvoj situaciji, ne može to razumjeti.
Kao vjernici pozvani smo na dijete gledati kao na dar. Ako kao vjernici gledamo na dijete kao dar, i ako nismo u mogućnosti imati taj dar, možda bismo mogli prihvatiti dar kojega je netko odbacio ili ga se odrekao? Smijemo li razmišljati da nam je Bog uskratio dar, kako bismo mogli potražiti one darove koje su drugi odbacili?
Mi živimo u svijetu u kojem roditelji sebi rade dijete i posvećuju dijete sebi. Ima tu nešto ljudskoga.
Ako sebe promatramo iz uloge roditelja, onda imamo potrebu u djeci gledati neku sigurnost u starosti. Sebično je, ali je ljudski. No, ako gledamo sebe iz uloge djeteta, onda se malo tko može pohvaliti velikom brigom za roditelje.
Primijetiti, zahvaliti i kroz posvetu vratiti
Današnji blagdan poziva nas na svijest o posvećivanju. Kada nekoga volimo, posvetimo toj osobi pjesmu, ili neki naš pothvat, kao na primjer napisanu knjigu.
Sretan vjernik je onaj vjernik koji sve što ima i jest doživljava kao dar od Boga. Naše ustvari nije ništa, osim ljudskosti koja često bježi od Boga. Iako je sve što ja imam Božje, Bog dopušta da mu sve posvetim. Ustvari kada prepoznam Božje darove, onda ih ja zahvalna srca Bogu vraćam kroz posvetu. Posvećujem ti, Bože, moj život, posvećujem ti moje zdravlje, moju obitelj, moj dom. Posvećujem ti, Bože, ljude koji su mi bitni, moj posao, moju župu, moju Domovinu.
Da bih Bogu nešto mogao posvetiti, potrebno je vjerničko srce koje se rađa iz zahvalnosti. Posveta je ustvari zahvaljivanje Bogu na njegovim darovima, primjećivanje Božjih darova u svakodnevnom životu. Kada si zadnji puta posvetio Bogu svoje roditelje, svoju djecu, svoje prijatelje, svojeg župnika…?
Svijeća
Starac Šimun koji dolazi u Hram u djetetu Isus prepoznaje svjetlost na prosvjetljenje naroda. Tu svjetlost danas predstavljaju naše svijeće. Osobito uskrsna svijeća u našoj crkvi predstavlja Isusa Krista, koji je svojim uskrsnućem pobijedio tamu smrti.
Naši stari palili bi svijeće blagoslovljene na današnji dan u trenucima opasnosti. Palili su ih i u blizini članova obitelji koji su bili na umoru, kako bi umirućima svijeća predstavila svjetlo Krista koji osvjetljuje odlazak s ovoga svijeta.
A kamo ćemo mi odložiti svijeću koju smo danas blagoslovili? Hoćemo li ju ubaciti u neku ladicu i zaboraviti na nju? Kako bi bilo lijepo da ova blagoslovljena svijeća bude na nekom vidljivom mjestu. Kako bi bilo lijepo da ju s vjerom zapalimo kada u sebi osjećamo mrak ili kada se posvađamo u obitelji…
Kao što je zapisao prorok Mihej, Bog iznenada dolazi u svoj Hram. U silnoj gužvi velikoga svetišta, samo dvoje ljudi osjeća da je Bog pohodio svoj narod, Šimun i Ana.
Naše Ane i naši Šimuni
Za mene su Šimun i Ana slika svih oni dobrih ljudi koji vole svoju župu i svoju crkvu. I zato danas osobito molim za sve vjernike koji imaju potrebu napraviti nešto za svoju crkvu kao izraz svoje vjere, koji čiste i kite naše crkve i daruju za potrebe crkvenog ruha i posuđa. Molim da dragi Bog svima bude nagrada koji se i u našoj crkvi, poput Šimuna i Ane, osjećaju doma i osjećaju da je ovo njihovo.
I za kraj, misao da Bog dopušta da Mu čovjek prikaže Sina Božjega ispunja me silnom radošću! Koliko Bog ima povjerenja u nas! Jesmo li opravdali to povjerenje? Amen.