Napetosti rastu
Na početku pokušajmo staviti današnje evanđelje u kontekst. Isus je rastjerao trgovce iz Hrama što je izazvalo negodovanje kod svećeničkih poglavara koji su imali monopol nad hramskom ekonomijom. Nakon tog događaja dolaze razne delegacije koje vrlo podmuklo stavljaju Isusa na kušnju i žele pokazati narodu da Isus ne zna i da nije tako veliki učitelj kao što se čini. Zato ga ispituju od kuda mu vlast da to radi, zatim Isus govori prispodobu o vinogradarima ubojicama čime je još dodatno razbjesnio svoje protivnike. Zatim ga ispituju o plaćanju poreza i onda dolazi današnje evanđelje o uskrsnuću.
Saduceji
Isusovi protivnici u današnjem evanđelju su saduceji. Saduceji su bili krema tadašnjeg društva. Dobili su ime po prvom velikom svećeniku Sadoku koji je živio 1.000 godina prije Krista i koji je pomazao Salomona za kralja. Bio je prvi veliki svećenik u novom Jeruzalemskom Hramu kojega je podigao kralj Salomon.
Za razliku od farizeja koje je narod vrlo cijenio i poštivao, saduceji baš i nisu bili previše voljeni. Oni su kao svećenici bili posrednici u hramskim obredima između naroda i Boga. Bili su dionici i protagonisti sjajnih obreda u Hramu. Posredovali su Božji blagoslov za narod, ali samo za ovaj zemaljski život. Budući da su bili bogati i moćni, budući da su uživali u ovom životu, neki drugi život, osobito onaj nakon smrti nije ih zanimao. Nama to može djelovati čudno, ali saduceji nisu vjerovali u uskrsnuće. Oni su prihvaćali samo Toru i naučavali su da se uskrsnuće nigdje ne spominje u prvih pet knjiga Zakona za koje su vjerovali da ih je napisao Mojsije.
Inače, vjera u uskrsnuće počela se razvijati kod Židova tek negdje 150 godina prije Krista. Farizeji su vjerovali u uskrsnuće. Saduceji su se rugali farizejima. Farizeji su držali da će se mrtvi nakon smrti kada dođe Božje kraljevstvo pojaviti u istom tijelu samo puno, puno boljem i da će svijet biti puno bolji nego je sada.
Pitanja o smrti
Razni narodi u dalekoj prošlosti pokušavali su dati razne odgovore na pitanje što se događa nakon smrti.
Babilonska književnost u Epu o Gilgamešu govori o potrazi glavnog junaka za besmrtnošću nakon što je ubijen njegov prijatelj Enkidu, ali Gilgameš nije našao besmrtnost, već je umro kao običan čovjek iako je bio dvije trećine bog.
Egipćani su balzamirali svoje mrtve.
Duhovnost dalekog istoka vjeruje u reinkarnaciju.
Možemo reći da je pitanje o uskrsnuću na mjestu, a i nas živo zanima Isusov odgovor.
Zatvoren stav saduceja
No prije Isusovog odgovora želimo primijetiti stav saduceja. Rekli smo da oni ne vjeruju u uskrsnuće. Donese jedan primjer koji je bio poznat. Neka žena imala je sedam muževa, a budući da joj niti jedan nije ostavio potomstvo saduceji pitaju, ako ima uskrsnuća, čija će ta žena biti. Naime, kod Židova, ali i okolnih naroda bio je zakon levirata. Ako bi muškarac umro prije nego je dobio dijete, njegov brat trebao je sa šogoricom imati dijete i to dijete ako je bilo muško trebalo se prozvati imenom pokojnog brata.
No, važan je stav. Kad netko ne želi u nešto vjerovati nastoji izmisliti sve živo samo kako ne bi vjerovao u ono što ne želi. Mislim da je jedna od najuzaludnijih stvari nagovarati nekoga na nešto što ne želi. Sjetite se samo koliko ste do sada potrošili vremena nagovarajući ljude da naprave ono što ste vi mislili da je za njih najbolje. A još kad se sjetimo koliko smo snage i vremena potrošili braneći se od drugih koji su nas htjeli promijeniti ili nagovoriti da radimo nešto što ne želimo!
Oni koji ne žele u nešto vjerovati najčešće postavljaju apsurdna pitanja kako bi opravdali svoje stavove. To se dogodilo i u ovom slučaju, samo što su saduceji podcijenili Isusa.
Uskrsnuće koje se temelji na ljubavi
Prvo što Isus govori je da nema druge smrti. Smrt je jedna. I život je jedan, ali vječan.
Ako ćemo biti iskreni, onda ćemo priznati da se bojimo smrti. Ustvari bojimo se odlaska u ništavilo. I to je najveća napast, misao ili pitanje: A što ako nakon smrti nema ništa? Ustvari mi se bojimo nestanka. I upravo taj strah od nestanka polako nas vodi prema vjeri u uskrsnuće. Živjeti ovaj život sa svim radostima i žalostima, trudeći se, pateći, radujući se i onda da sve završi u ništavilu, to stvarno nema smisla. A čovjek žudi za smislom, čovjek živi puninu kada prepoznaje i otkriva smisao. A onda i misao: Kako je moguće da se nitko nije vratio? Kako je moguće da ništa ne znamo o onome iza smrti?
Odgovor koji Isus daje na pitanje o uskrsnuću ne temelji se na nekoj filozofiji, kao npr. Senekina prmišljanja o neumrloj duši. Isusov odgovor temelji se na ljubavi. Ako Bog postoji, onda je nemoguće da bi nas Bog stvorio za ništavilo, za nestanak. Bog kojije ljubav ne može nas stvoriti za ništavilo, već za puninu ljubavi koja je On sam.
Za kraj donosim poznatu priču koja baš zgodno i baš dobro govori o uskrsnuću kroz jednu usporedbu.
U majčinoj utrobi razgovaraju, još nerođeni, blizanci. Jedan od njih vjeruje da postoji život nakon rađanja, a drugi ne vjeruje.
– Vjeruješ li u život poslije rođenja?
– Pa naravno! Svima je jasno da postoji život poslije rođenja. Mi smo ovdje samo da bismo postali dovoljno snažni i da bismo se valjano pripremili za ono što nas kasnije čeka.
– Ma to je glupost! Nikakav život poslije rođenja niti postoji, niti može postojati! Ti si blesav. Haha, možeš misliti kako bi taj život uopće mogao izgledati?
– Ne znam baš sve pojedinosti, ali vjerujem da će tamo biti više svjetlosti, i da ćemo možda sami hodati i svojim ustima jesti.
– Hehe, kakva besmislica! Nema šanse da sami hodamo i svojim ustima jedemo. To bi bilo zaista smiješno! Nema života poslije rođenja. Pa mi imamo pupčanu vrpcu koja nas hrani. U stvari naš život je pupčana vrpca koju, evo, vidiš i možeš opipati, i inače previše je kratka.
– A ja sam siguran da ima takvog života. Samo što će sve biti malo drugačije, nego što je sad.
– Ali, nitko se otuda nije vratio! Život se jednostavno završava rađanjem, odnosno rađanje je smrt. I uopće život – to ti je samo ogromno mučenje u tami, kao što i sam možeš iskusiti.
– Ne i ne! Zaista se ne slažem s tobom. Ne znam točno kako će izgledati naš život poslije rođenja, ali, u svakom slučaju, znam da ćemo vidjeti mamu i da će se ona pobrinuti za nas.
– Mamu! Haha, ti si stvarno potpuno blesav. Zar zaista vjeruješ u mamu? Ma gdje se to ona uopće nalazi, molim te lijepo, ajde mi je pokaži?
– Ona je svuda i u svemu oko nas. Mi u njoj prebivamo. Zahvaljujući njoj krećemo se i živimo. Bez nje mi jednostavno ne možemo postojati.
– E, to je sad stvarno teška glupost! Ja nisam vidio nikakvu mamu. Očito je da ne postoji.
– Ne mogu se s tim složiti. Jer, ponekad kad sve naokolo utihne, čujem je kako pjeva i osjećam kako promatra ovaj naš mračni svijet. Zaista vjerujem da ću jednoga dana vidjeti njeno lice.