Dan svetih ili Dan mrtvih?
Slavimo danas svetkovinu Svih Svetih. I odmah možemo primijetiti da smo u problemu. Naime, zamijenili smo svetkovinu Svih Svetih i Dušni dan. Pa tako mnogi krivo nazivaju današnju svetkovinu i Danom mrtvih. Kako je došlo do kratkog spoja?
Svetkovina Svih Svetih ima svoje početke u 4. stoljeću kada se počinje spominjati slavlje svih mučenika. U Antiohiji je to bilo u nedjelju poslije Duhova. Istočne crkve i danas ovu svetkovinu slave u nedjelju nakon Duhova.
Početkom 7. stoljeća rimski hram Pantheon, koji je bio posvećen svim poganskim bogovima, pretvara se u crkvu posvećenu Blaženoj Djevici Mariji i svim mučenicima. U 8. stoljeću blagdan se počinje slaviti 1. studenog, a u 9. stoljeću postaje zapovijedani blagdan.
Možemo zaključiti kako se od starine ovaj blagdan slavio na najsvečaniji način, pa je i u novijoj povijesti u barem šesnaest zemalja danas i nacionalni praznik. Budući da je u dosta zemalja svetkovina Svih Svetih bila i neradni dan, a Dušni dan to nije bio, onda su ljudi s vremenom neradni dan na svetkovinu Svih Svetih iskoristili za obilazak grobova svojih najmilijih. I za manje informirane, polako je svetkovina Svih Svetih postala Dan mrtvih, što je krivo.
Predrasude o svetosti
Na žalost o svetosti postoje mnoge predrasude. Drži se da je svetost nešto za stare bake, nešto što ti preostane kada te sve napusti. Nešto za starost, uglavnom nešto za budućnost, ali nikako za sadašnjost. Nešto čime se još možeš baviti kada se više ničim ne možeš baviti. Svetost se podrazumijeva kao nešto neprivlačno, dosadno, nezanimljivo za ovaj svijet. Ali povijest današnje svetkovine govori upravo suprotno. Sama činjenica da je u naše vrijeme koje se hvali antiklerikalizmom i agnosticizmom, ovaj dan u mnogim zemljama i državni praznik govori o slavnoj povijesti ove svetkovine i važnosti u narodu. Današnje svetkovina želi razbiti predrasude o svetosti.
Dvije “svetosti”
Mi poznajemo ustvari dvije svetosti, jednu svjetovnu i jednu vjerničku svetost. Kada dođem u novu župu, dok još ne poznajem ljude i kada idem na sprovod nekome, znam se malo raspitati kakva je osoba bio pokojnik ili pokojnica. Kako je lijepo čuti da je osoba bila dobra, vrijedna, pomagala drugima, bila veseljak, pozitivna osoba. A onda znam spontano i naivno pitati je li osoba išla u crkvu? Često odgovor počinje sa: Pa, znate… Drama našeg vremena je upravo u tome što smo odvojili vjerničku svetost od našeg svakodnevnog života. Na žalost, ponavljam, na žalost, biti dobar čovjek više ne znači i biti dobar vjernik. Dok je pojam dobrog vjernika dobio negativno značenje nekoga tko liže oltare, a u obitelji i susjedstvu otežava život bližnjima.
Zato je današnja svetkovina svima nama poticaj da ponovno ujedinimo svjetovnu i vjerničku svetost, da dobar čovjek bude i dobar vjernik. Kako to postići, u tome nam pomaže današnje evanđelja. Isusova Blaženstva proglas su Kristovog kraljevstva, jedne nove stvarnosti koja se na žalost nama čini daleka i nedostižna.
Pokušajmo ta blaženstva izgovoriti na jedan suvremeniji način. Tko je svet dana?
Svet je…
Svet je onaj tko se ne pravi važan.
Onaj tko poznaje sebe, svoje pozitivne i negativne strane i zna da sve dolazi od Boga. Svet je onaj tko zna biti zahvalan.
Svet je onaj tko nema potrebu svađati se, mijenjati druge i nametati svoje viđenje stvari.
Svet je onaj tko prepoznaje i trpi nepravdu i bori se protiv nje. Svetac zna da je najbolji način kako se boriti protiv nepravde da sami ne činimo nepravdu.
Svet je onaj koji ima suosjećanja za druge.
Svet je onaj koji gleda čisto, a to znači da u drugima promatra dobro i lijepo. Svetac je svjestan da smo mi ljudi napravljeni od blata i da se često u blatu valjamo, ali svetac vjeruje da u našem blatu ima barem koji gram zlata, i svetac u blatu traži i pronalazi skriveno zlato u nama.
Svetac oko sebe širi mir, on okuplja, povezuje, pomiruje ljude međusobno. Svetac je spreman da ga ismiju i da mu se rugaju zato što je vjernik, zato što je Isusov. Ustvari on na to računa već u startu.
Svetac ne ogovara.
Svetac ne izmišlja laži o drugima.
Svetac nije ljubomoran niti zavidan. Svetac se iskreno raduje s drugima kada su uspješni.
Svetac nije ugrožen od drugih ljudi.
Svetac u životnim krizama i križevima prepoznaje poziv na povratak Bogu.
Svetac ljubi Crkvu, iako jako dobro zna koliko je ta Crkva često grešna i slaba. Svetac prepoznaje probleme u Crkvi, ali svetac ne želi biti uzrok problema, već onaj koji će rješavati probleme u Crkvi.
Svetac osobito moli za svećenike jer je svjestan da po svećenicima vjera u narodu ide gore ili dolje.
Svetac uživa u sakramentima jer su oni snaga u svakodnevnom životu vjere.
Svetac smrt promatra kao cilj i nagradu.
Želim vjerovati da su na ovom groblju pokopani mnogi sveci. Želim vjerovati da sada na ovom mjestu, oko ovog oltara stoje živi sveci. Crkva kada proglasi nekoga svetim, onda je to zato da nas ohrabri, da mi vidimo da je uvijek bilo ljudi koji su se trudili u nemogućim uvjetima živjeti onako kako je Isus živio. Ali ja vjerujem da je najveći dio svetih ostao sakriven. I prava svetost treba biti sakrivena, gotovo neprimjetna. Svetost primjećujemo tek kada sveti više nisu s nama.
Ja vjerujem da ovaj naš svijet do sada nije potpuno uništen upravo zbog tih ljudi koji su skriveni sveci. Dragi Bog po tim skrivenim svecima u svakom trenutku povijesti i sadašnjosti čuva ovaj svijet od uništenja.
Molimo danas zajedno da ponovno otkrijemo kršćansku svetost, molimo Gospodina da nas učini svetima, da se ne bojimo svetosti, niti da ju smatramo nečim što nije za nas. Biti svet jednostavno znači biti povezan s Bogom, a iz te povezanosti s Bogom dolazi mir, radost, životni smisao i osjećaj ispunjenosti. To vam želim i to molim za vas i za sebe! Amen.