Šturi opis koji puno govori
Današnje evanđelje stavlja pred nas dva lika. Prvi lik je bogataš. Ime mu ne znamo. Ne znamo je li se obogatio na pošten ili nepošten način. Pričajući priču Isus bogataša bez imena opisuje samo ovim riječima: Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio.
Odjeća i prehrana
Grimiz se dobivao od ženke štitaste uši koja kao parazit živi na hrastu oštriki. Grimiz je boja koja simbolizira čast, dostojanstvo, bogatstvo i uzvišenost. Raskošna odora kardinala sastoji se od grimizne haljine pa je ta boja u svakidašnjem govoru poznata i kao kardinalska boja.
Odjeća može o nama govoriti a da toga nismo niti svjesni. No, najčešće odjeću na drugima ne primjećujemo ako je uobičajena ili normalna. Ali zato ćemo odmah primijetiti ako se netko drugačije obukao od uobičajenog.
Zamislite, na primjer, naše maturante da su kod kuće svakoga dana završne školske godine obučeni u maturalnu haljinu ili maturalno odijelo! Ili, zamislite da idete u kupovinu namirnica u haljini koju ste nosili zadnji puta na vjenčanju ili da na samoposlužnoj praonici automobila perete vaš automobil u crnom odijelu kojega nosite na sprovode. Izgledali bismo neobično.
Naši stari, koji su živjeli vrlo skromno i siromašno, imali su više izražen osjećaj za odijelo nego mi danas. Iako siromašni, noseći često vrlo skromnu odjeću, ipak su imali posebnu odjeću za nedjeljnu misu. Ta nedjeljna misa davala je malom čovjeku ono ljudsko dostojanstvo koje je preko tjedna teško mogao osjetiti u blatu, šumi, na polju ili oko stoke. Dan Gospodnji i sveta mešica davali su to malom čovjeku posebno dostojanstvo koje je bilo vidljivo i u nedjeljnoj odjeći.
Vratimo se mi na bogataša iz evanđelja. Isus kaže da je svakoga dana bio sjajno obučen. Danas bismo ga mogli zamisliti u najskupljem Hugo Boss ili Armanijevom odijelu. Njegovo odijelo iskakalo je iz uobičajenog načina odijevanja.
Isus kaže da se danomice sjajno gostio. Svakoga dana imao je gozbu. I nama se zna zaredati, osobito oko Božića, da imamo prilike više dana za redom jesti više nego nam je potrebno. Poznat nam je osjećaj kada se prejedemo. U Isusovo vrijeme običan čovjek nije imao pristup hrani kao ovaj bogataš. Vjenčanja su u to vrijeme bila pojam gozbe kada se više i bolje jelo nego inače. Ne tako davno, i u našim obiteljima meso se jelo nedjeljom, ako se moglo priuštiti.
Meni se čini da potreba za posebnim oblačenjem i prekomjerno uživanje u hrani znače da je naš bogataš u sebi bio vrlo prazan, pa je tu prazninu pokušavao ispuniti hranom. Mislim da se u sebi osjećao nevažno, pa je pokušavao to nadoknaditi najbogatijom odjećom. I čini mi se da je emotivno bio vrlo hladna osoba koja nije bila u stanju graditi odnose s drugim ljudima, osobito osjećaj pripadnosti prema drugim ljudima. On je bio sebi centar svijeta, ali ustvari bio je otok, vrlo usamljen.
Bog pomaže
Za razliku od bogataša, znamo ime siromaha. I to je vrlo neobično, jer evanđelisti u prispodobama vrlo rijetko donose imena osoba. Ime siromaha iz današnjeg evanđelja ima i teološko značenje. Ime Lazar dolazi iz starohebrejskog El azar, što znači Bog je pomogao.
Isus želi reći da je svaki siromah ustvari Lazar, da je Bog pomoć svakom siromahu, da se Bog zauzima za siromaha. Ne znamo je li Lazar bio alkoholičar pa je radi toga izgubio posao i obitelj. Možda je bio kockar? Ne znamo. Možda je naivno bio jamac za nečiji kredit? Ne znamo. Znamo da je siromah, znamo da se hrani onim što je padalo s bogataševa stola, znamo da ima čireve i znamo da psi suosjećaju s njim i iskazuju mu pažnju. I mi iz svojega iskustva znamo da te životinja nikada ne će napasti ako si joj jednom pomogao, za razliku od čovjeka.
Inače, samo da znate što je to padalo s bogataševog stola. Naime, tada nije bilo ubrusa ili salveta, već su bogati brisali prste u mekani dio kruha, onu sredinu koju smo kao djeca najviše voljeli jesti, i taj kruh bacali bi na pod psima.
U jednom trenutku dolazi do jedine pravde na ovom svijetu, i bogataš i siromah umiru. Ali Isus kaže da im sudbina nije ista.
Djelomično otvaranje očiju
Zanimljivo mi je primijetiti da bogataš koji za života nije primjećivao siromaha, sada iz pozicije vječnog prokletstva vidi siromaha, ali opet ga želi iskoristiti za svoj sebični interes. On ne traži čašu vode, on ne traži kantu vode, već da mu siromah rashladi jezik s nekoliko kapi vode sa svoga prsta. Vrlo neobično!
Ima bogataš još jedan zahtjev. Pozicija vječnog prokletstva otvorila mu je djelomično oči, pa je postao svjestan da bi i njegova braća isto mogla ovako završiti i zato treba iskoristiti siromaha Lazara da ode i posvjedoči im što se dogodilo njihovom bratu. Abraham vrlo kratko i hladno kaže ako ne slušaju Božju Riječ, neće povjerovati sve da netko i od mrtvih ustane.
Ero s onoga svijeta
Jeste li se pitali zašto nitko, osim Isusa, nije od mrtvih ustao? Ili jeste li zamišljali kako bi to izgledalo da se proširi vijest da je netko u Hrvatskoj ustao od mrtvih? Bila bi to vijest za naslovnice svih portala. Ta osoba sigurno bi bila tjedan dana u središtu naše pažnje. Sigurno bi gostovala kod Šprajca i Stankovića, te u dnevnicima svih televizijskih postaja.
Možda bi se netko na temelju svjedočanstva te osobe počeo više moliti, možda bi se netko nakon puno godina ispovjedio, možda bi netko donio odluku promijeniti život? Ali nakon tjedan dana, nakon mjesec dana, sve bi opet krenulo svojim tokom kao da se ništa nije dogodilo.
Neki vjernici imaju potrebe ići na razne seminare, duhovne obnove i susrete gdje se događaju neobične pojave. Događaji koji kao da nisu od ovoga svijeta.
Za razliku od tih izvanrednih mjesta, njihove župe im se čine previše uobičajene. Da me ne biste krivo razumjeli, nisam protiv da ljudi idu gdje žele. Samo se pitam ne tražimo li i mi poput bogataša neki izvanredan događaj, a s druge strane zanemarujemo izvanrednost Božje Riječi i snagu župne nedjeljne mise koje je sakrivena iza zavjese običnosti?
Poruka?
Koja je poruka današnjeg evanđelja? Moramo biti jako oprezni.
Poruka današnjeg evanđelja nije da su bogataši zločesti, a siromasi dobri.
Osobito poruka današnjeg evanđelja nije da siromasi moraju na zemlji trpjeti i strpljivo čekati smrt, pa da bi onda uživali u vječnosti. Takvo tumačenje koje se dugo držalo istinitim s pravom je dobilo marksističku naljepnicu opijum za narod, jer je, kako se tada mislilo, zadaća vjere bila dati siromasima nadu u bolju budućnost koja ih čeka tek nakon života. To je krivo tumačenje, jer mi svi ako smo vjernici trebamo pomagati jedni drugima da svi već sada budemo sretni, zadovoljni i blagoslovljeni. Naravno to je nemoguće svaki dan, ali nešto nije u redu s našom vjerom ako su sretni dan vrlo, vrlo rijetki.
Poruka današnjeg evanđelja krije se u ovoj rečenici: K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.
Poruka današnjeg evanđelja skrivena je u riječi provalija. Provalije se kriju u nama i oko nas. Provalija u meni je kad jedno mislim, drugo govorim, a treće činim. Postoje i provalije oko nas.
Provalije između bogatih i siromašnih; provalije između ljevice i desnice; provalije između unuka partizana i ustaša; provalije između ljudi koji su jedni drugima nanijeli nepravdu; provalije uzrokovane mržnjom, nejednakošću, nerazumijevanjem i predrasudama.
Provalija nastaje kada sam ljut na nekoga pa ga ne želim niti vidjeti, a kamo li sresti. Neke provali nastaju zbog ljudske pohlepe. Neke zbog izdaje, klevete ili krive osude.
Isus Krist došao nam je pomoći kako bismo premostili naše provalije. Ali to je moguće učiniti samo za našeg života. Nakon naše smrti provalije utječu i određuju našu vječnost.
Provalija je za života bila između bogataša i Lazara, i ta provalija se nastavila u vječnosti.
Molimo Gospodina za milost da postanemo svjesnih naših provalija i da ih Njegovom pomoću premostimo. Ne dopusti, sestro i brate, da provalije koje sada osjećaš budu i u tvojoj vječnosti. Amen.