Žalosni početak
Slavimo danas dan župe, našu zaštitnicu, Majku Božju od Sedam Žalosti. Htio bih se na trenutak vratiti u povijest.
Iako se ne zna tko je odredio da nova crkva u Velikom Trgovišću bude posvećena Blaženoj Djevici Mariji, čini se da nije slučajno određeno da to bude Žalosna Gospa. Naime, bilo je puno žalosti tijekom gradnje i naše župne crkve i župne kuće. Župnik Matija Dominić seli sjedište župe iz Jezera Klanječkog u Veliko Trgovišće. Jedan dobar dio župljana protivio se tome.
Župnik je u novu župnu kuću uselio 1842. godine. Povijesni zapisi govore da mjesto gdje se sada nalazi župna kuća nije bilo planirano od početka i da je neprikladno zbog vlage.
Naša župna crkva počinje se graditi oko 1840. godine, ali bilo je potrebno punih trideset i šest godina da se izgradi. 1863. godine za župnika dolazi Augustin Koči koji svega sebe daje u gradnju crkve. Otpor je bio velik. Materijal za gradnju crkve krao se sa svi strana. Crkva je napokon blagoslovljena 29. listopada 1876.
Ali žalosti u našoj župi nisu prestale jer su 9. studenog 1880. župna crkva i župni dom stradali u razornom potresu. Možemo samo zamišljati koliko su se neprijatelji gradnje nove crkve radovali tom potresu, te je ponovno traženo da kapela sv. Jurja postane župna crkva. Župna crkva i kuća obnovljene su 1884. godine.
Mi smo danas svjedoci da je župnik Dominić ipak bio u pravu i da je proročki gledao u naprijed. Veliko Trgovišće postalo je središte našeg mjesta, a sela oko crkve sv. Jurja ostalu su prazna.
Radosna sadašnjost
Počeci ove župne crkve bili su žalosni, ali sadašnjost nam je radosna! Veseli me činjenica da župnici i župljani ove župe nisu zaboravili niti zapostavili kapelu svetog Jurja i Majke Božje Strmečke!
Te kapele, izgrađene u vrijeme dok su Zagorci još bili kmetovi, dok je vladalo siromaštvo, neimaština i glad, nas danas obvezuju da se brinemo za njih, ali ne kao za spomenike prošlosti, već svjetionike vjere u kojima će se prije svega Boga moliti i bližnjega voljeti!
Stabat Mater, stala Majka
Današnje evanđelje stavlja pred nas Gospu Žalosnu. Blažena Djevice Marija stoji pod križem. Pod križem se sjeća kako joj je starac Šimun u hramu rekao da će joj mač boli probosti srce.
Marija pod križem primjer je svima nama. Ona pod križem stoji. Stoji ponosno, iako shrvana od boli. I mi smo često u prilikama stajati uz nečiji križ. Ovdje mislim na naše prijatelje ili rodbinu koji su teško bolesni, ili na naše prijatelje, rodbinu ili poznanike koji su ostali bez svojih voljenih.
Kada vidimo nekoga do koga nam je stalo kako pati, padnemo u napast i želimo za njih nešto učiniti ili im barem uputiti riječi utjehe. Ali te naše riječi najčešće tako jadno i otrcano zvuče. Neuvjerljivo i nama i onima kojima govorimo.
Napast pod križem
U čemu se sastoji napast dok stojimo pod nečijim križem? Mi imamo potrebu spasiti drugoga, objasniti i drugome i sebi što se dogodilo, ali ne uspijevamo. I najviše nas boli činjenica da smo potpuno nemoćni. Ustvari mi se bunimo, jer takav ishod nitko nije planirao. Bunimo se i ljutimo. I u konačnici optužujemo Boga jer nam je uzeo nekoga koga smo voljeli.
Marija se ne budi. Ona se ne ljuti. Ona je svjesna da joj je Sin bio darovan. Ona zna da je njezin Sin bio dar od Boga. Marija je svjesna da Isus nije bio samo njezin. Ona ga je rodila i ljubila onako kao što majka može ljubiti svoje dijete, ali znala je da On njoj ne pripada. Bio je njezin, ali ne samo njezin. U majčinskom srcu znala je da Bog ima s njim plan. I tko je bila ona da stane između Boga i njezinog Sina.
I dok mnoga majke i supruge padaju pred otvorenim grobovima njihove djece ili supruga, Marija stoji. Ponosno i bolno.
Iako je Isusova smrt bila vrlo okrutna, iako je u Isusovoj muci i smrti čovjek pokazao svoju najgoru sliku, iako je u Isusov muci i smrti čovjek bio gori od divljih zvjeri, Marija stoji jer u majčinskom srcu osjeća da to ne može biti kraj. Gledajući kako pred njezinim očima umire onaj kojega je rodila i ljubila, Marija moli za snagu otkupljenja, za pobjedu nad smrću, Marija osjeća da nije Sina rodila kako bi nestao u mraku groba.
Vjerničko stajanje pod križem
Zaštitnica naše župe ući nas danas, svakoga od nas, kako se ponašati u trenucima ljudske patnje. Marija nas ući kako se pod križem drži. Pred patnjom se stoji uspravno, jer mi nismo sinovi smrti nego Života. I može nam biti teško, i može nam se učiniti da nam se život ruši, i smijemo osjetiti strah, ali ne smijemo zatajiti kao vjernici.
Vjerničko stajanje pod križem u trenutku patnje ima svoju pripravu, ima svoj izvor, ima svoj temelj u svakodnevnoj molitvi, nedjeljnoj svetoj misi i Pričesti i u redovito ispovijedi. Ako toga nema u našem životu, onda je vrlo vjerojatno da pod križem ne ćemo stajati, nego ćemo pasti. A postoji mogućnost da u trenutku pada prokunemo Boga i optužimo ga za našu patnju. I to je ustvari najgori grijeh oholosti, optužiti Boga zbog naše patnje. Takvima, bojim se, nema spasa.
Dragi župljani, što poželjeti na dan župe? Kao vaš župnik molim našu Majčicu Božju da nas prati svojim zagovorom, a dragog Boga molim da nas blagoslovi kako bismo živjeli u jedinstvu i zajedništvu; da poštujemo jedni druge; da ne ogovaramo jedni druge; da ne budemo zavidni jedni drugima i ako već ne možemo pomoći jedni drugima, da barem onda ne odmažemo jedni drugima.
Molim dragoga Boga da se tako poštujemo i pomažemo, da župljani okolnih župa za nas mogu reći: Gledajte ove iz Velikog Trgovišća koliko se ljube! Gledaj kako su složni! Gledaj koliko imaju poštovanja jedni za druge! Amen.